Sablasna ruševina na ulazu

Između prigradskoga naselja Tenja i Juga 2 prije Domovinskog rata nalazio se Poljoprivredni fakultet koji je danas ruševina zatrpana hrpama građevinakoga otpada, starim štednjacima, vodokotlićima, automobilskim gumama i komunalnim otpadom iz domaćinstava.

Danas je to sablasna ruševina oko koje se okupljaju samo oni koji među odbačenim stvarima pokušavaju pronaći nešto što je još uvijek moguće iskoristiti ili prodati.
- Dovezu sve i svašta, a najbolje prođem sa starim veš mašinama, jer tu se uvijek nađe nešto što se može iskoristiti. Ne znam tko su ljudi koji ovdje bacaju smeće, ali dolaze gotovo svaki dan, kaže nam Jozo s Juga 2, i odmah okreće leđa od fotoaparata, kaže, sramota ga je.

Godinama ovaj deponij postaje sve veće divlje odlagalište, ali i sve veća prijetnja zdravlju stanovnika Osijeka i Tenje jer uz otpad i vjerojatno poneki zaostali i zaboravljeni dio ratne opreme tamo građani, uvjerili smo se i sami, bacaju i lešine životinja.

Samo nekoliko koraka od ceste koja spaja Osijek i Tenju, u plavoj je rastrganoj vreći trunuo pas veličine njemačkoga ovčara, a s njegove bijele dlake zvuk naših koraka potjerao je nekoliko kapitalnih primjeraka štakora koji su se gostili raspadajućom lešinom.

Zakon je jasan - vlasnik zemljišta zadužen je i za njegovo održavanje, pa tako i uklanjanje otpada i sprječavanje daljnjeg odlaganja. No, zemljišno područje nekadašnjeg Poljoprivrednog fakulteta slučaj je niza nesređenih i nikada provedenih zakonskih odluka. Naime, odlukom Vlade Republike Hrvatske iz 1997. godine, došlo je do zamjene vlasništva Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, točnije zemljišta, zgrade, dvorišta i oranice na tenjskoj cesti s MORH-om i MUP-om, za vojarne "Drava" i "Gaj".

Što je činiti gradskoj upravi u ovakvim slučajevima i smiju li gradske komunalne službe reagirati, iako je riječ o zemljištu poznatoga vlasnika? Doznajemo, nažalost ništa, jer riječ je o privatnom posjedu i prema zakonu Grad ne smije učiniti ništa ukoliko ne postoji izravna životna opasnost. Iako su službi za građevinarstvo MORH-a u više navrata slane požurnice, do sada nije ništa učinjeno, jer MORH i MUP još uvijek, navodno, nisu uspjeli dogovoriti ni tko je za koji dio zemljišta zadužen.

A cijeli problem mogao bi biti riješen za samo jedan jednini dan mehanizacijom kojom raspolaže Ministarstvo obrane.

Deponij ugrožava pitku vodu za 100.000 Osječana

Iako se s područja uz južnu obilaznicu, iz bunara, pitkom vodom opskrbljuje više od stotinu tisuća stanovnika Osijeka i okolice nemoguće je na tom području ne primijetiti divlje deponije nagomilanog komunalnog otpada, olupine automobila i automobilske gume, stari namještaj i bijelu tehniku...

Mi građani imamo prijedlog za djelatnike Ministarstva zaštite okoliša, gradsku i županijsku upravu i policiju - neka iznajme autobus GPP-a i provozaju se vodozaštitnom zonom. Možda im sine kako spriječiti da se u budućnosti događaju ovakve stvari, kaže jedan od naših sugrađana koji nam je ukazao na taj gradski problem.

Podsjetimo, uz južnu obilaznicu Osijeka nalazi se vodozaštitna zona u kojoj je zabranjeno prometovanje cisternama s naftom, njenim derivatima i opasnim kemikalijama. Razlog je tomu jasan - stručnjaci upozoravaju da je voda tekućina koje je sve manje i zbog koje će se uskoro voditi ratovi, a samo jedna litra motornoga ulja može onečistiti milijun litara pitke vode!

Poznat je problem da nadležni inspektori Ministarstva zaštite okoliša prostornoga uređenja i graditeljstva ne mogu dežurati uz svaku pokrajnju cestu čekajući da netko od građana (ako se ti ljudi uopće mogu nazvati građanima) doveze prikolicu smeća ili s kamiona u odvodni kanal u vodozaštitnoj zoni istovari stari automobil. Na žalost, kažnjen može biti samo onaj koji je uhvaćen dok baca otpad, no na području tri županije samo je jedan inspektor zaštite okoliša, doznajemo u Ministarstvu.

- Očekujemo bolju suradnja svih građana, policije i inspektora kako bi se otkrili počinitelji ovoga ekocida, ali i svi oni koji ugrožavaju zdravlje stotinu tisuća ljudi i čine zločin prema prirodi onečišćujući pitku vodu, kaže ogorčeni Osječanin koji nam je poslao slike divljih deponija uz južnu obilaznicu.

Dio sličnih problema otklonili su volonterskim radom čepinski rendžeri uklonivši više od stotinu olupina iz vodozaštitne zone na području svoje općine, no sve je to kap u moru problema koji su, čini se, nerješivi. Nerješivi bar do trenutka dok nadležno Ministarstvo, ne imenuje dovoljan broj inspektora i na taj se način i konkretno opredijeli za zaštitu prirode.

Dodajmo da je ono o čemu se šuti, a veći je problem čak i od divljih deponija, svakako i konvencionalna poljoprivredna proizvodnja na području osječke vodozaštitne zone, a u kojoj se koriste kemijska sredstva za zaštitu bilja i uništavanje korova koja nisu biorazgradiva i dospijevaju u podzemne vode.


Preneseno s Alerta