Svaki tinejdžer navučen na ljepilo i pubertetski otpor poželio je, bar negdje u dubini primozga, pobjeći od tenkovina civilizacije i "živeti slobodno". Bez bolesno ambicioznih šefova koji će ga maltretirati svojim idiotskim projektima, bez napornih majki i očeva vječno spremnih da udjele kakav genijalni savjet, bez nedjeljnih popodneva izgubljenih u stanovima dosadnih obiteljskih ljudi zatrpanih njihovom neodgojenom djecom ...

Svaki pravi tinejdžer odjebat će planetu i gledati kako da zadovolji svoje pubertetske potrebe za otporom, a kada sav taj bijes prema autoritetima iščezne, dobro će se potruditi da završi školu, nađe kakav solidno plaćen posao, a potom i nekakvu ženu na koju će se, trajno isfrustriran zbog neostvarenih snova iz mladosti, otresati do kraja života. Međutim, jeste li se ikada zapitali kako zapravo žive oni koji su namjerno ili slučajno, baš kao i Kerouac, odlučili život provesti na cesti?

Prljavi nokti, prljave kose, prljave glave, prljavi podovi, prljavi vlakovi, prljavi kreveti, opećnito, prljav život cijena je slobode. Pomalo kabaretska odjeća pokupljena tko zna gdje, isparana tko zna kada. Iz slika koje ćete vidjeti niže uvidjet ćete da u njihovim očima ima i sjete i tuge, a u njihovim pogledima i kretnjama ljubavi. Istina, za ručak se ponekad ne nađe više od kakve paprike ili salate, a ni banana začinjena tabasco sosom nije nejestiva. Kako ti ljudi nemaju stalni posao ni plaću, uočit ćete da se sloboda hrani i štakorima.

Ponekad fotografija Mike Brodiea izvuče nekakav romantični trenutak. Vjetar u kosi, vlak u pokretu i sunce na zalazu, ali brzo sve završava u prljavštini. Ipak, unatoč štakorima na meniju naši se junaci, izgleda, dobro zabavljaju. Poput robova što su po Mississippiju grabili trenutke i malo po malo stvarali bluz, i naši heroji siguran sam, stvaraju sjajnu glazbu.

Njihov se život sastoji od istih strahova kao i vaš, jedino im oni malo drugačije pristupaju. Eto, nitko ne traži da se složite, niti da im pristupite, samo pogledajte.