Tri stotine beskućnika nikako nije zanemariva brojka, pogotovo imamo li na umu da nijedna ljudska sudbina nije zanemariva, i pravi je misterij kako ti ljudi preživljavaju, jer nemaju nikakvih prihoda, a njihova adresa stanovanja je neudobna ulica. Možda će im materijalno stanje barem malo popraviti projekt koji je pokrenut sa studija socijalne pedagogije ljubljanskog sveučilišta. Riječ je o listu "Kralj ulice" koji po ulicama prodaju sami beskućnici, i to za 200 slovenskih tolara (oko 6 kuna), od čega je 75 posto od prodanih primjeraka njihovo.

No, nažalost, prvi, pilot primjerak, tiskan je u tek 800 primjeraka, što je manje od 4.000 kuna na sve ljubljanske beskućnike zajedno. Novine ovakvog tipa u zapadnoeuropskim metropolama imaju neusporedivo veću tiražu, i to ne samo gledajući proporcionalno na broj stanovnika, ponajviše zahvaljujući mreži podzemnih željeznica gdje se one najviše prodaju. Ipak, tračak nade za nešto veću zaradu beskućnicima je ponudilo uredništvo "Kralja ulice". Naime obećali su da će ukoliko broj bude rasprodan pristupiti dotiskavanju novina, koje će inače osobito tematizirati socijalnu tematiku. Još uvijek nije poznato koliko će se ljubljanskih beskućnika odlučiti na ovakav način samopomoći, a upitno je i kako će Ljubljančani prihvatiti ovaj projekt. U prvom broju objavljeni su prigodni stihovi jednog ljubljanskog beskućnika

Nada mnom široko nebo, ispod mene prostrana zemlja
A ja: točkica koja gleda u daljinu i vidi nasmijane ljude
Smiju se jer imaju dom i sreću - no da li to znaju
To je veliko pitanje ...