Novih "Sedam dana & ljudi" by Senad Avdić

24.09.2010.
Novih "Sedam dana & ljudi" by Senad Avdić
Već danas stiže novi Avdićev dnevnik, Sedam dana & ljudi, objavljen u novom broju Slobodne Bosne. Čitajući o političkim previranjima u susjednoj zemlji, dolazimo do zaključka da još uvijek imamo puno toga zajedničkog s ljudima s kojima smo nekoć dijelili državljanstvo. U jednom pasusu, naime, Avdić piše: "Sve koji su me jutros pitali jesam li gledao sučeljavanje stranačkih lidera na FTV razoružam tako što kažem/slažem da nisam: žena mi gledala tursku seriju Hiljadu i jedna noć na Hayatu, pa morao i ja. I svi me razumiju."
ČETVRTAK, 16. SEPTEMBAR
 
Večeras na izložbi „Izbori 1990“ fotografa MILOMIRA KOVAČEVIĆA gledamo pisac MILE STOJIĆ i ja fotografiju od prije 20 godina na kojoj je Milomir Strašni uslikao njega i mene (do nas je i Miljenko Jergović). Mile lijep ko slika, ja blago kazano nelijep, ali mlad i poletan. Gleda Mile mene, a ja propao „ko kauč“, osmatram Milu i pade prijedlog: „Hajdemo izaći vani i gospodski otplakati nad nama današnjima“. Kako mi je ono neki dan Abdulah Sidran kazao šta je njegova životna deviza: „Jebo ligure, ako ne piče“! 

PETAK, 17. SEPTEMBAR

Sinoć DANIS TANOVIĆ ljut na mene što sam ga uhvatio u neznanju kada je pomiješao MATU PARLOVA i MARIJANA BENEŠA. „Svi imamo pravo na grešku“, kaže mi. Tačno, ali greška genija je direktno uvećana ozbiljnošću statusa u komparaciji sa nama običnim smrtnicima-novinarima, hroničarima, jebivjetrima... Kada Bakir Hadžiomerović vokativ upotrebljava nedosljedno, nekonzistentno, pogrešno „gospodine Tihić“ (Pravilno je gospodine Tihiću) to je  sitna neopreznost, ali kada Emir Kusturica kaže  da nakon vijesti da mu je umro otac nije „mogao da zaspe“, to je golem problem, propust. Kad ti otac umre, onda ne možeš da zaspiš, a onaj koji uspije da zaspe, morao je prije toga tonu sedativa u sebe da saspe...   

SUBOTA, 18. SEPTEMBAR

FAHRUDIN RADONČIĆ posjetio neki dječiji vrtić i podijelio djeci prigodne poklon-paketiće. Nakon toga ga, čujem, dječica izabrala za svog visokog predstavnika.

NEDJELJA, 19. SEPTEMBAR

Opet je negdje danas Milorad Dodik (a jučer Nikola Špirić, a prekjučer Nebojša Radmanović, a sutra-prekosutra će to učiniti Vuk Jeremić, Tomislav Nikolić, Vojislav Koštunica..) povukao analogiju Kosovo - BiH. Kao, ako se Kosovo moglo legalno otcijepiti od Srbije, šta međunarodno-pravno sprečava Republiku Srpsku da se „ispari“, otcijepi od BiH.
Ništa oni ne razumiju, niti im pada na pamet da skontaju. Kosovski Albanci su se osamostalili od Srbije i međunarodno im to priznato, kao žrtve, a bosanski Srbi, kao dželati i egzekturi genocida, to nikada neće moći uraditi! Uzalud vam trud, koljači...

PONEDJELJAK, 20. SEPTEMBAR

Dobio sam danas knjigu „Srebrenica: dekonstrukcija jednog virtualnog zločina“ autora Stefana Karganovića i Ljubiše Simića. Knjiga je rađena pod okriljem institucije koja se zove „Srebrenica historical project“ iz Den Haaga, a štampana u Srbiji ovih dana. U popratnom pismu, Stefan Karganović, jedan od autora, učtivo mi piše da „izuzetno ceni otvorenu uređivačku politiku Slobodne Bosne...“  te da će autorima „biti veliko zadovoljstvo da pročitaju Vaše komentare na naš rad“.
Ako je već tako, neću autorima uskratiti „zadovoljstvo“ da pročitaju komentar „na njihov rad“. Odmah u naslovu imamo jednu konstrukcijsku grešku koja knjigu do njenog kraja fatalno prati: nema, naime, virtualnih i nevirtualnih zločina, a kamoli genocida - zločin se ili desio, ili ga nije bilo. Jesu li „Škorpioni“ u Trnovu pobili šestoro nečije „virtualne“ djece? Teško.
Najlakše je ovakve knjige koje su rezultat, citiram,  „objektivnog i sistematičnog rada“ preskočiti, zaobići, ne pročitati. Autor (i) na jednom mjestu, podupirući svoju ideju-vodilju (ne virtualnu, nego stvarnu), opipljivu“, citiraju Hannu Arendt, najznačajniju filozofkinju. Ovo sam napisao da bih karikirao ortodoksne pobornice tzv. rodnog prava  na vlastiti jezik (ženski agnostik - agnostičarka, ženski skeptik - skeptičarka, ženski jeretik - jeretičarka, ženski torokalni hirurg - torokuša..).
„Samo glupost može da osmisli politiku koja se za zaštitu oslanja na neku daleku imperijalnu silu dok od sebe otuđuje blagonaklonost suseda“, napisala je Arendt, a citirali
je Karganović/Simić da bi ilustrirali kako su Mladić, Popović, Beara, Krstić i drugi zločinci u Srebrenici pobili osam hiljada čeljadi, pored ostalog i za to što nisu na vrijeme prepoznali „njihovu blagonaklonost“.
Dakle, na zadovoljstvo autora, konstatujem da je njihova knjiga rasistička. Da ne bih palamudio, i ja Hanah Arendt za trku imadem. Piše ova autorica u „Izvorima totalitarizma“ o masovnim pogubljenjima Jevreja u nacističkim konclogorima: „Elitne formacije“ (Deseti deverzantski odred Vojske RS, prepoznao S.A) „ zahvaljujući posebnoj indoktrinaciji, bile su obučene da shvate da 'nagovještaji znače više od njihovog sadržaja'“.
Dakle, nije najteži grijeh knjige koja dekonstruira „virtualni srebrenički genocid“ to što je selektivno tendenciozna, bezdušna, neosjetljiva spram žrtava: ona je prije svega „arijevski“ rasistička. Muslimani/Bošnjaci su u toj knjzi tretirani kao nakaze, samoubojice, autokrvoloci, lišaj na svetim srpskim teritorijama.. 
Prije više od stotinu godina, prije Hitlera dakle, „neovisni intelektualac“ Hermann Ahlward je u njemačkom Reichstagu ovako sistematizirao „jevrejsko pitanje: “Ako neko obilježi čitavo jevrejstvo, čini to u saznanju da su rasni kvaliteti tog naroda takvi da se na duže staze oni ne mogu uskladiti sa rasnim kvalitetima njemačkog nareoda... Jevreji se ponašaju kao paraziti...“
Bio je to teorijski uvod i pretpostavka za pojavu  Hitlera i „virtualni genocid“ nad Jevrejima koji će se desiti nekoliko decenija kasnije...  

UTORAK, 21. SEPTEMBAR

Sve ljude koji su me jutros pitali jesam li gledao sinoćnje sučeljavanje stranačkih  lidera na FTV, izbjegavajući razgovor o suštini,  razoružam tako što kažem/slažem da nisam: žena mi gledala tursku seriju Hiljadu i jedna noć na Hayatu, pa morao i ja. I svi me razumiju, uvažavaju mi razloge, tako je i kod njih kući. Ne razumijem se u safunice, ni meksičke a kamoli turske,  ali u zadnjih dva-tri  dana dva ponajozbiljnija hrvatska novinara JOSIP ŠARIĆ sa HTV i ANDRIJA JARAK sa Nove Tv  kažu mi da je i jednoj i drugoj televiziji pomama za turskom krasoticom Šeherzadom iz fatalne serije (koju emitira RTL)  uzdrmala gledanost. Oni koji su večeras gledali tursku seriju, a ignorisali predizborno grčenje stranačkih lidera, ostavljaju nadu/iluziju da još uvijek nije sve izgubljeno u ovoj zemlji.

SRIJEDA, 22. SEPTEMBAR

Nelagoda me zahvatila, a praznina ispunila do vrha nakon što sam pričitao roman, ako je o romanu riječ, hajd' ga znadni,  „Otac“ MILJENKA JERGOVIĆA. Krasno, napisano, inteligentno organizirano, ali, nekako...hm, hm... politički korektno, ali ljudski manjkavo. Miljenkovog oca, doktora Dobroslava, nisam poznavao, a od ljudi koji su ga znali, sretali, ali ne i poznavali sam o njemu čuo svašta lijepog i ništa lošeg niti zlog. Jedan moj prijatelj, kojem sam prije deset godina poklonio odličnu Miljenkovu knjigu Mama Leone, čestitao je svom kolegi, pokojnom Dobroslavu na blistavoj knjizi njegovog sina. Tata, doktor Dobro Jergović, mu je rekao: „Je, je, dobro je, ali moj Miljenko umije to još puno, puno bolje napisati“

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NEPOZNATI MEĐU NAMA: Ko su vehabije ili šta znate o bosanskohercegovačkim selefijama?

    07.11.2024.

    Srđan Puhalo

    NEPOZNATI MEĐU NAMA: Ko su vehabije ili šta znate o bosanskohercegovačkim selefijama?

  2. NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?

    03.11.2024.

    Brano Mandić

    NADISTORIJSKI PUTOKAZ: U šta gleda Antonija Čeč?

  3. BURE BARUTA: Bujica

    18.10.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Bujica

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije