Nikola Tesla u laboratoriju

S Teslom sam se upoznao već prvog mjeseca svog boravka u New Yorku. Viđali smo se nekoliko puta i činilo mi se da smo i zavoljeli jedan drugoga. On je bio neobično simpatičan čovjek, skroman u odnosima, s nekim sustezljivim ponosom i pomalo tragičnim izražajem na licu, kao neki razočarani vitez. Nije bio mnogo govorljiv, ali kad je započeo jednu temu tjerao bi je do kraja i nije skakao s jednoga predmeta na drugi.

Kod prvog susreta mi je pripovijedao svoje uspomene iz prijašnjih godina, o svojim studijima u Austriji, o svom odlasku i boravku u Parizu te o dolasku u Ameriku, bez namjere i želje da u Americi ostane. Iz Pariza je otišao nakon jedne tučnjave s nekim Francuzom, koji ga je igrom riječi nazvao "autre chien" (autrichien - Austrijanac; autre chien - drugo pseto, prvo su Njemci). (...)

Jednom, poslije večere, dugo mi je pripovijedao o svojim izumima, kao i o tome kako su ga okrali Edison i Marconi, te napokon Pupin. Tu je izgledao kao neki junak iz grčkih drama. Isticao je više puta kako nikada nije radio za pare, do kojih da mu nije stalo, kako je siromah i želi da i umre kao siromah. Njegov ideal i svi njegovi napori bili su usmjereni na to da koristi napretku čovječanstva. Poslije toga je skrenuo u mistiku i pripovijedao mi kako se još od rane mladosti, prije spavanja, klečeći na golim koljenima molio bogu. Kad sam ga upitao kakve molitve moli, odgovorio mi je:
- One koje sam u djetinjstvu molio. Ali, da, tako sam se molio sve do svoje pedesete godine. Od toga doba se molim drugačije, nu to je svejedno, suština je ista, i ja se molim Bogu svakoga dana.

Tesla, Nikola - biografija jednog genija

3D NIKOLA TESLA: Animirani futurizam znanstvenika iz Smiljana

SLIKOM NA SLIKU: Kada slavni susreću slavne

ISPUNJENA I PROMAŠENA PROROČANSTVA: Kakvu su budućnost predviđali modni dizajneri, geekovi i Arthur C. Clark?

Poslije toga poveo je razgovor dokazujući kako su umjetnost, poezija, glazba i izumi jedna te ista stvar. Njegove paralele i dokaze, da je umjetnost isto što i izum na polju fizike, nisam mogao slijediti i to sam mu rekao.
- A kako ne shvaćate? Ideja je prva stvar, a ono što mi zovemo otkrićem ili praktičnom primjenom ideje samo je posljedica ili slučaj, baš kao u glazbenika, kad svoju glazbu napiše u note ili vi isklešete u kamenu.

Nikola Tesla 1856. - 1943.

Osim toga što njegovo izlaganje nisam mogao pravo slijediti, činilo mi se na momente da to izlaganje prelazi u maštanje slično bulažnjenju. Prekinuo sam ga i upitao na čemu sada radi i da li se bavi kakvim novim izumom. Odgovori je da, da, pa je onda opisao taj svoj izum i upitao me jesam li razumio. Ja sam na to gotovo makinalno odgovorio:

- To znači da bi se tim vašim aparatom mogao na velikoj daljini zapaliti barut i zaustaviti stroj?

- Eto vidite da ste razumjeli. Mogao bih dignuti u zrak lađu na većoj daljini no što njeni topovi mogu doseći. Baš na tomu i radim - rekao je uzdignutim glasom.

Zatim mi je ispripovijedao kako je tu skoro išao u Washington s tim svojim izumom i ponudio ga državi. Kazao je da su mu tamo rekli, nakon što su ga saslušali:

- Dobro, gospodine Tesla. Ostavite te vaše planove i tumač ovdje, a mi ćemo to dati našim stručnjacima na ispitivanje.

- Ja sam na to - govorio mi je Tesla - svoje planove savio, stavio pod pazuh i otišao.

Pitao sam ga kako je on, kao uvjereni pacifist i kao građanin cijeloga svijeta, mogao doći na ideju da taj svoj izum ponudi za ratne svrhe. Tesla se malo sažeo u ramenima, pa rekao: Ja izum tražim radi izuma, kao umjetnik "l'art pour l'art".

Vidio sam se s njime opet prije povrata u domovinu. Razgovarali smo o prilikama u zajedničkoj nam domovini. On je režim u Jugoslaviji žestoko kritizirao. U daljnjem razgovoru dotakli smo se i našeg mora, naše dugačke obale bez obrane, kao i nemogućnosti da naša mala i siromašna zemlja tu obranu snadbije jakim obrambenim sredstvima. Pitao sam ga ne bi li on mogao i htio svojim izumima poslužiti obrani naše obale.

- Bih - reče - jer obrana je pravedna.

U daljnjem razgovoru reče mi da bi mu trebalo na raspolaganje staviti sredstva za potreban mu labaratorij, a osim toga dopustiti da među našim inženjerima sam i slobodno izabere svoje suradnike, koje on nađe za sposobne. Upitao sam ga bih li mogao tu njegovu pripravnost saopćiti kralju, a on mi je odgovorio da mogu.

Ja sam to po povratku priopćio kralju, a on sa zadovoljstvom slušao i obećao da će sve učiniti da se naša zemlja koristi svojim velikim sinom. Iz tog obećanja, međutim, nije bilo nikada ništa. Valjda beogradski "stručnjaci" nisu držali da im je Tesla potreban.

Ivan Meštrović

"Uspomene na političke ljude i događaje" (str. 169 - 170)

Lupiga.Com