S novom sezonom Radio Karantin donosi i novi koncept u kojem svake druge srijede dolaze sugovornici koji su, ili odselili, ili doselili na Balkan. Preslušali smo prvu epizodu pete sezone u kojoj je urednik Aleksandar Kocić ugostio Španjolca s kragujevačkom adresom, balkanologa, urednika časopisa Balcanismo, Miguela Roana. Ovaj zaljubljenik u Balkan nudi jedinstvenu perspektivu i uvid koji samostalno teško razumijemo, a trebali bismo.

BALKAN JE OCEAN PRIČA: “Zar je sve ono što sam popio bilo džaba?”

BURE BARUTA: „Balkansko“, a naše

„Imam osjećaj da se ovdje neki osjećaju boljima od drugih samo na temelju toga gdje su rođeni. To nije samo problem u Beogradu. Kao da nije isto ako kažeš da si rođen u Zagrebu ili negdje na Kordunu, u Sarajevu ili na nekom selu. Postoji određeni osjećaj superiornosti prema drugima iz drugih država, ali i iz drugih gradova unutar države. U Španjolskoj svaki grad ima svoj ponos i određen ekonomski i kulturni identitet. Mislim da je tome uzrok što je nakon Franca počeo proces decentralizacije dok je, na primjer, u Srbiji sve centralizirano u Beogradu. Od kulture, investicija ... I u Španjolskoj ljudi odlaze na studij u Madrid ili Barcelonu, ali nakon toga imaju mogućnost da se vrate u svoj rodni kraj na koji su jako ponosni. U Srbiji će ti rijetko tko reći ime mjesta iz kojeg dolazi. Uvijek je to neko mjesto pored Beograda ... Kao da ne postoji samopouzdanje”, otkriva svoje utiske Miguel koji od 2006. godine živi u Srbiji.

"Balkanci u Španjolskoj imaju lošu reputaciju ali je moje iskustvo posve drugačije" - Miguel Roan (FOTO: Radio Karantin)

Umalo je završio u Africi kada ga je jedno putovanje u Beograd potaknulo da promijeni planove, potraži posao kao učitelj španjolskog jezika da bi već 2006. dobio mjesto na Politikologiji u Beogradu gdje je proveo tri godine, naučio jezik i štošta drugo.

„Balkanci u Španjolskoj imaju lošu reputaciju ali je moje iskustvo posve drugačije. Jednom sam u nekom kulturnom centru naišao na čovjeka koji recitira čileanske pjesnike. Zapravo, Balkanci o Španjolskoj znaju puno više nego što Španjolci poznaju Balkan. Taj stereotip o nekulturnim i nerazvijenim ljudima uopće ne stoji. Balkan je uvijek bio povezan s europskim trendovima. U Le Corbusierovom studiju radilo je dosta ljudi s Balkana”, prepričava Miguel. 

Roan je publicist i prevoditelj te navodi kako su njegovi razlozi za dolazak drugačiji od interesa koji su budile vijesti i ratni izvještaju devedesetih.

„Asocijacija Balkana s ratovima još uvijek je prisutna u Španjolskoj. No, ona se polako mijenja. Postoji srednja klasa koja je zainteresirana za ovo podneblje. Sport, umjetnost i muzika najčešće su teme koje se probijaju. Recimo, u posljednjih 30 godina u Španjolskoj su prevedene knjige Slavenke Drakulić i Dubravke Ugrešić. No samo lani pojavila su se četiri nova prijevoda. Malim narodima nije se lako probiti. Nije isto zemlji od preko 20 milijuna stanovnika koja je, uz to, bitan međunarodni čimbenik i sedam njenih slijednica koje sve imaju po par milijuna stanovnika”, objašnjava Roan.

U sljedećoj epizodi koju možete pronaći na Radio Karantinu već ove srijede poslušajte i drugi dio razgovora u kojem će biti riječi o tome ima li razloga za optimizam na Balkanu i što zemlje bivše Jugoslavije mogu naučiti od španjolskog iskustva tranzicije iz diktature u stabilnu i razvijenu demokraciju. Do tad poslušajte cijeli prvi dio podcasta.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: roemi62/Pixabay