Iako je od smrti neprikosnovenog vođe i jedinog doživotnog predsjednika nekada zajedničke nam države, Josipa Broza Tita, prošlo više od tri desetljeća, zanimanje za sve sfere njegovog života ne prestaje. U prilog tome ide i činjenice da je knjiga „Tito, fenomen stoljeća“ ("Tito, fenomen 20. veka", najvećeg svjetskog „titologa“, beogradskog novinara i publiciste Pere Simića, nedavno dostigla uistinu nevjerojatnu tiražu od čak 58.500 primjeraka.

Simićeva knjiga čija tiraža se doima nestvarnom

Jedna od tema o kojoj je za vrijeme njegove vladavine bilo strogo zabranjeno pisati i govoriti, a koja je dakako intrigirala javnost, kako tada, tako i danas, zasigurno je njegov ljubavni život. Službeno je imao četiri braka. Svaki od njih bio je nesretan na svoj način. Obzirom da svoje ambicije nije mogao uskladiti s obiteljskim životom, okarakteriziran je kao glavni krivac za neuspjeh tih brakova. Žene su ga voljele, a on je njih obožavao. Bio je šarmantan i karizmatičan. Govorio je tečno tri strana jezika (njemački, ruski i engleski), volio fotografiranje i svirao klavir. Pomalo hedonista, vrlo elokventan i profinjenih manira, stekao je status velikog zavodnika. U tekstu koji slijedi, dotaći ćemo se samo Brozovih zakonitih supruga i onih koje su bile nešto više od „momenta“.

Tito u društvu Sophije Loren

Ruskinja Pelagija Denisovna Belousova (Polka) bila je prva Titova supruga. Upoznali su se dok je on bio vojni zarobljenik u Sibiru. Vjenčali su se 1919. godine kada ona još nije bila ni blizu punoljetnosti, nakon čega odlaze u Hrvatsku gdje Pelagija rađa troje djece, od kojih je preživio samo Žarko. Godine 1928. ona se sa Žarkom vraća u Sovjetski Savez uz pomoć Titovog prijatelja Miroslava Krleže, a nakon što je Tito osuđen na višegodišnji zatvor zbog komunističkih aktivnosti. Razvodi se od Tita o čemu ga je obavijestila tek pismom. Tito preuzima brigu o sinu 1936. godine, kada je na poziv Kominterne došao u Moskvu. Pelagija je umrla u Moskvi 1967.godine.

Jedna od rijetkih fotografija Pelagije Denisovne

Dvadeset godina mlađom njemačkom komunisticom Annom Köenig (pseudonim Lucia Bauer) oženio se 1936.godine. Razlog za brak je navodno bio taj što je Broz imao previše obveza i nije se mogao dovoljno posvetiti sinu Žarku koji je bio problematičan mladić. Majka ga je smjestila u popravni dom iz kojeg ga je izbavio otac zahvaljujući svojim vezama. Tito se ponovo po nalogu Kominterne vraća u Jugoslaviju, a Žarko ostaje u Moskvi s „novom majkom“. Godinu dana kasnije Lucia je streljana u moskovskom zatvoru Lubjanka nakon što ju je Staljinova tajna policije optužila da je njemački špijun. Za ovaj brak javnost je saznala tek prije par godina iz priloženih dokumenata iz ruske arhive na jednoj beogradskoj izložbi.

Sljedeća gospođa Broz bila je Herta Haas, bogata slovenska Židovka. S Titom se upoznala 1937.godine u Parizu kada je kao kurirka iz Zagreba u francusku prijestolnicu donijela falsificirane putovnice za španjolske vojnike. Ipak vezu su započeli tek nakon dvije godine i ubrzo su se vjenčali u Zagrebu. Nedugo zatim, Tito po zadatku odlazi u Beograd gdje započinje vezu s Davorjankom Paunović, zbog koje ostavlja trudnu suprugu. Herta je rodila sina Aleksandra-Mišu, a umrla je 2010.godine u Beogradu.

Herta Haas kao partizanka (lijevo) te 50 godina kasnije (desno)

Davorjanka Paunović, ratnog imena Zdenka, bila je Titov kurir i tajnica. Ova, više od dvije decenije mlađa, Titova ljubavnica i jedina žena za koju je on navodno rekao „Ja bez nje ne mogu“, prošla je s njim cijelu NOB epopeju što se odrazilo na njeno zdravlje. Umrla je od tuberkuloze pred sam kraj rata. Sahranjena je po Titovom nalogu, bez ikakve ceremonije, u dvorištu Belog dvora u Beogradu u koji se on uselio kada se rat završio. U vezi njene smrti i dan danas postoje mnogobrojne špekulacije.

Tito i Zdenka ljubav u ratnim uvjetima

Posljednja Valterova zakonita supruga, Jovanka Budisavljević, 32 godine mlađa Ličanka, s časničkim činom majora, bila je najpoznatija i najeksponiranija njegova supruga. Vjenčali su se 1952. godine. Navodno je imala je visoke političke i državničke ambicije. Nakon Titove smrti, „deložirana“ je s Dedinja. Već desetljećima živi u Beogradu u nekoj vrsti „kućnog pritvora“ i tek je nedavno dobila osobne dokumente. Titovu mirovinu nije nikada imala.

Jovanka i Josip Broz prilikom posjete kraljice Elizabete

Iako je Davorjanka u javnosti deklarirana kao najveća maršalova ljubav, prema riječima navedenog „titologa“ Simića, Davorjanka nije bila Titova ljubav, ona je bila samo njegova strast, koja ne može da se mjeri s ljubavlju prema Luciji Bauer. Samo neka od ženskih imena, koja se isprepliću kroz biografiju čovjeka koji je koristio sedamdeset pseudonima, uz već spomenuta, su Tatjana Okunjevska, Gertruda Munitić, Zinka Kunc, Nina Dumbadze, Zuhra Badahur ... Javnosti su poznate i posjete uvaženih svjetskih dama kao što su Sophia Loren, Gina Lollobrigida ili Elizabeth Taylor ...

Tito na Brijunima s Elizabeth Taylor

Iako postoje neprestani prijepori i duboko podijeljena mišljenja o Titovom liku i djelu, istina može biti samo jedna. Velika je vjerojatnost da istinu, onu potpunu, nikad nitko neće znati, stoga neka svatko izabere onu za koju misli da je ispravna. Ostaju činjenice da je na njegovom pogrebu bilo 127 državnika, da Titovo ime nose ulice u sedamnaest država svijeta, da na nekoliko kontinenata postoje njegovi spomenici, kao i da su o njegovom životu napisane mnogobrojne knjige, feljtoni, studije, snimljene su brojne emisije i filmovi, kao i to da su mu Yoko Ono i John Lennon 1969.godine na dan svog vjenčanja poslali dva žira da zasadi „zaslužene hrastove mira“. I danas stoje u arboriju tadašnje rezidencije u Beogradu.

Lupiga.Com

FOTO: Wiki / Vreme