Mladoj Afganistanki nećemo navesti ime, jer njeno ime nije nimalo bito za poruku koju prenosi. Reći ćemo samo kako živi u Kandaharu i Lupiga ima tu čast da prva njenu potresnu poruku prenese svijetu. Odrasla u pustinji, a godinama živjela u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, u Kabulu je završila studij povijest umjetnosti. Uz originalnu, na engleskom jeziku pisanu poruku, ostavljamo vam i slobodni prijevod na hrvatski.

Mahometan ladies. We need respect. Cause we're the only chance of these forgotten lands. Muzlim men. Muzlim religion. Our fathers dead.... Our brothers dead... Our childrens going to die soon. Does it make any sense? What are them trying to do ? an army of ghosts marching from heaven to where? What for ? and in name of God???

So sorry, fckng nuts. I carry in each brethtake the smell of human flesh roasted in diesel, after those bombings. Powder smoke from blasting barrels melted with dust and the sweet smell of human blood sprayed in the air. Why does it have to be the scent of my country?

Žene muhamedanske. Tražimo da nas se poštuje. Mi smo jedina nada za ovu zaboravljenu zemlju. Muslimani muškarci. Muslimanska vjera. Naši očevi mrtvi… Naša braća poumirala.. Naša djeca će uskoro umrijeti. Ima li to ikakvog smisla? Što oni pokušavaju uraditi? Vojska duhova koja maršira iz raja – a ne zna kamo ide. Zbog čega? U ime Boga???

Tako mi je žao, jebene budale. U svakom svom udahu osjećam smrad ljudskog mesa sprženog u nafti, nakon tih bombardiranja… Dim iz cijevi pušaka koji je pomiješan sa prašinom i slatkastim smradom ljudske koji se širi zrakom! Zbog čega to treba biti miris moje zemlje?

Lupiga.Com