Satima bih se gledao u zrcalo. Okretao, popravljao frizuru, dizao se na prste i promatrao kako svilenkasti materijal leprša lijevo-desno, desno- lijevo; ovisno o smjeru trzanja boka.

U formativnim godinama nešto neobjašnjivo snažno me vuklo ka laganim, snježno bijelim haljinama koje su ispod lijeve i desne miške imale zašivenu liniju, pravocrtnu sve do nožnih prstiju, na kojima su se blještali srebrnkasti prišivci u obliku plusova.

Nije to bila ljubav prema haljinama zbog haljina samih, već zbog svega što su te haljine tada predstavljale za mene. Sanjao sam da ću jednoga dana, kad odrastem, nositi haljine kakve je nosio moj mentor i u njima nastupati pred što većim auditorijem.

Sanjao sam da ću jednoga dana nastupati pred što većim auditorijem (ILUSTRACIJA: stmichaelcanfield.org)

Posebno sam obožavao svileni pojas, koji je, ovisno o razdoblju godine, mijenjao boju. Imao sam pojaseve u zlatnoj, crvenoj, ljubičastoj, zelenoj, srebrnoj, plavoj i bijeloj boji.

Roditelji su obožavali moju strast. Sredina je isto bila poticajna prema mojem afinitetu ka haljinama. Nosio sam ih s ponosom. Dok bi moji prijatelji nestrpljivo iščekivali zadnje školsko zvono i odlazak na obližnju ledinu s balunom, ja sam brojao sate i trenutak kad ću otići kući i napraviti još jednu probu uoči velikog događaja.

Nisam jedini gajio ljubav prema haljinama; šest vršnjaka iz moga kraja također se osjećalo najposebnije kad bi je navukli na sebe. Svi zajedno bi čekali kraj tjedna da publici pokažemo svu raskoš i ljepotu naših haljina.

Bilo mi je deset godina kad sam te nedjelje promatrao našeg mentora dok je gledateljima pričao o nastranim tendencijama bezbožnih struktura da običaje Sodome i Gomore skroje u zakone jedne države. Dok je stajao u haljini, ponad koje je obukao komad podužeg, u zlatnoj boji izvezenog platna, govorio je protiv onih koji govore da je normalno kad je muškarac žena, a žena muškarac; kad muškarac voli muškarca, a žena ženu. Odjeven u svoju najluksuzniju haljinu, te je nedjelje prokleo muškarce koji se oblače kao žene.

Bilo mi je deset godina kad sam te nedjelje promatrao našeg mentora kako proklinje muškarce koji se oblače kao žene (FOTO: 3bp)

Gledao sam ga i zaključio: ovo nije moj pedo...

Sljedeće nedjelje opet sam ga promatrao dok je u haljini, pred još većom publikom, proklinjao naše neprijatelje. Gledao sam ga dok je škropio svetu vodicu po krunicama ovješenima o cijevi kalašnjikova i dok je uvjeravao mladiće, nešto starije od mene, da je najveća žrtva koju mladić može učiniti ona kad se umre za Domovinu. U tom trenutku mi se učinilo da mu se niz rukav, ukrašen pleterima, slijeva krv. Bilo je to vino koje je nehotično prolio.

Gledao sam ga i zaključio: ovo nije moj pedo...

Nedjelju nakon toga sjedio sam točno iza njega. Dok se obraćao brojnoj pastvi, primijetio sam tri križa koja su mu krasila leđni dio haljine. Bilo mi je zanimljivo kako se oblik križeva mijenjao i preklapao paralelno sa žestinom poteza desnice kojom je lamatao po zraku. Žestina lamatanja desnicom ovisila je o onome što je u tom trenutku govorio; kad je govorio o tome kako je masturbacija grijeh protiv Boga i Domovine, koji se može iskupiti jedino ako se delikvent ispovijedi, pokreti desnicom podvijali bi donji križ na leđima, koji bi potom nalikovao na karirani početak nacionalnog grba u crno-bijeloj verziji; kad je govorio o onima koji krše predbračnu čistoću, i još k tome koriste nešto što je zvao prezervativ, koji je djelo nečastivog i kao takav ne samo da ne smanjuje opasnost od side, već ju i povećava, donji krak najgornjeg križa nestao bi pod naslagama prelomljene haljine, pretvarajući ga u dršku od mača; kad je govorio o tome da su homoseksualci isto što i pedofili, kojima prijeti vječni Inferno ukoliko se ne preobrate i pokaju, uslijedilo bi mahnito lamatanje desnicom po zraku, praćeno prijetećim kažiprstom, a križevi na svilenim leđima iznenada bi nestajali pa se opet pojavili, pa opet nestajali pa se opet pojavili.....sve do trenutka dok se smežurani gornji i donji križ nisu spojili sa srednjim, ujedno najvećim križem, dajući mu kukaste konture...

Gledao sam ga i zaključio: ovo nije moj pedo....

Ovo je moj župnik od kojeg odjeća čini nečovjeka.

Bilo mi je deset godina kad sam zadnji put obukao haljinu.

Lupiga.Com