Vijest o mojoj smrti našla je put do svake nacionalističke IP adrese

Dobar dan braćo i sestre! Svim ljudima koji poštuju i cijene moj rad, duboko se izvinjavam. Nacionalistima ne. Pretpostavljam da ste već mogli pročitati pismo koje već pet 5-6 dana kruži internetom, o tome kako sam pijan prebio suprugu i ćerku, završio u policiji, a moja familija u bolnici. Za one koji ne znaju, evo o čemu se radi. Razni nacionalisti koji mi sjede za vratom svaki dan, smislili su master plan.
Feđa Štukan (FOTO: PNP/WENN)
Genijalan i zao. Doduše sa milion grešaka, ali šta seljak u nekoj zabiti zna koliko godina ima moja ćerka, kako može znati da je posljednji toksin(alkohol)napustio moje tijelo prije pet i po godina(ostali toksini, pet godina ranija)i da parkuša nije u Mehmeda Spahe nego u Titovoj, ili npr, da ja živim u Alipašinoj?! Ne može znati, ali vjeruje, kao i u sve druge nebuloze. Mali prljavi plan trebao je da poprimi još veće razmjere, da bude objavljen kao “vjest” na Klix-u, onda bi to prenijeli svi portali i plan bi uspio. I ja se ne bih oprao za vijeke vjekova.
Međutim plan je brzo razotkriven od strane Klixovih administratora, a post ukinut sa naslovnice portala. Fašisti ne odustaju, postavljaju temu na forumu sa naslovom”Narkomančina Feđa Štukan zlostavlja troipogodišnju kćer”, opa mislim se, da možda sad niste malo pretjerali? Ali onda shvatim da je laž ionako dio nacističkog narativa i mitologije i da su sve njihove misli o čistoti, bezgrešnosti i savršenostvu njihovih nacija, svakako upravo to-laž.
I bez obzira što nigdje ne piše ime autora teksta, i što bi vas da ste nazvali KCUS i Biljanu Jandrić i pitali šta se to desilo, ona vjerovatno poslala u neku stvar. Ali izvor laži nije bitan dokle god mržnja postoji, dok ima gdje da se usmjeri i dok ima onih koji će da vjeruju, a njih “hvala Bogu” ima ko govana. Zlo pisamce ipak je viralno našlo put do onih koji bi me više od svega, voljeli vidjeti mrtvog. Ali ja sam dobar čovjek, pa sam odlučio da im ispunim želju. Pustio sam da se raduju kao pravi pećinski ljudi kada u čoporu uspiju koskama zatući lava. I budi se patriotizam, osjećaj pripadnost, adrenalin, primalna muškost dokaziva jedino mržnjom i agresijom. Pobjeda. Velika pobjeda. Veliki neprijatelj je mrtav. Komentari kao i uvjek, puni “ljubavi, mira i tolerancije”.
(SCREENSHOT: Privatno)
Ali šta sad, protiv koga ćemo sad da se borimo? Jedini dostojan protivnik je pao! Biće nam dosadno. Sad smo sami! Više nije interesantno! Onaj koji nas je ujedinio u mržnji, gotov je! Ali ipak je tužno, bio je dobar i hrabar borac. Ali nema veze, imamo mi i bez njega koga da mrzimo- ko ga jebe. Treba da slavimo pobjedu, da plešemo oko vatre na ovaj divan sunčani dan.
Vjest o mojoj smrti pukla je svuda, raširila se po istim onim viralnim putevima po kojima je i zlo pismo našlo put do najzabačenijih krajeva bivše Yugoslavije, do svake nacionalističke IP adrese. Ali “sve što je lepo ima kraaaaj”. Zaštooo, je samo sunca večan sjaaaaj?”, jer baš kad smo vidjeli da je sreća na svom vrhuncu, (a to smo znali po broju čitanja članka),zamjenili smo tekst. Isti link, isti članak, ali novi tekst. I ako ste htjeli da pošaljete link svome drugaru fašisti i da ispadnete glavni u selu jer imate ekskluzivu o mojoj smrti… Cvrc Milojko! Iznenadili bi ste se mojim životom i pitali kolegu papka:”šta je ovo, ‘bem ti kolje? Kako mrtav kad je živ?”
“Ma šta pričaš, kako živ, ‘bem ti neđelju? Daj dav’diiim! Uh, sunce ti jebem!” I tako je ta nova poruka, pročitana od strane svih onih kojima je i namjenjana, vraćena istim onim smrdljivim kanalima, tamo odakle je poslana, nazad do mog fb profila i mozga.
I tako mi poslasmo poruku svim onim idiotima koji su se toliko naslađivali mojom monstruoznošću, onima koji su tako iskreno sažaljevali moju “troipogodišnju ćerku”, i pozivali da je neko spasi iz tog smrtonosnog, divljačkog zagrljaja. Poslali smo im poruku. Ideju. Iskreni poziv na mir, ljubav i toleranciju. Pošto smo shvatili da cilj opravdava bilo koja sredstva, poslali smo je njihovim jezikom, vratili smo im njihovim oružjem.
Ljudima koji me cijene i poštuju: sorry for incovenience!!! Iskreno se nadam da zbog ovoga neću pasti u vašim očima. Zaklinjem se da se više nikad neću(kao što nisam nikad do sad), koristiti njovo prljavo oružje: laž. I iskreno se nadam da ćete shvatiti razloge zbog kojih sam to morao učiniti. “Ljudima” koji me ne cijene i ne poštuju kažem: U redu, pobjedio sam!!!
Feđa Štukan
Pa I njegov otac je dosao iz nekog Sela pored Nevesinja. Svi smo mi dosli od nekle . Bar nase prvo koljeno.