Kako to netko zamišlja da bi ova država mogla sama prehranjivati svoje podanike, pa još imati viška i za obožavatelje što nas posjete ljetnih mjeseci, kad nije donesen Zakon o lobijima. Tko je kriv onim poljoprivrednicima koji se nisu, umjesto proizvodno i sindikalno, organizirali lobistički. Možda im se onda ne bi događalo da, usred zrenja plodova, ne znaju što s njima. Dijeliti ili zemlju gnojiti. Za neku drugu kulturu na koju će ih netko nagovoriti primamljivom ponudom, a onda …

Usred berbe otkazan otkup i nikom ništa (FOTO: 4bp.com)

Kao ovo ljeto, kad su se neki kooperanti opasno „ukiselili“. Oni što su potpisali ugovore s velikim sistemom prehrambene industrije, uvalili se u tone sitnih krastavaca koje će Podravka sigurno otkupiti, kad, ne lezi vraže, otkazala tvornica iz Podravine, nema otkupa, ne trebaju im krastavčići. Pomislio bi čovjek kako vode brigu o zdravlju naroda, da ne jede kiselo. Al', ako i nije zdravo, nije bitno, samo neka je jeftinije od domaćega, pa nesretni poljoprivrednici saznaše da se kornišoni uvoze iz Bosne i Hercegovine. Usred berbe njima otkazali otkup. I nikome ništa.

Djecu već u prvom osnovne podučavaju lobiji iz svojih knjiga, na školske ekskurzije vode ih različiti lobisti, onda ih preuzimaju tehnološki bolje izverzirani. Nakon što nas lobiji nahrane, neki drugi nas liječe, a treći čekaju svoj trenutak da nas sahrane. Netko će reći: lako je za proizvođače krastavaca, mljekare, žitoradnike, doktore, ima i gore. To su ljudi kojima dadosmo povjerenje da nas nekako iskobeljaju iz gliba. Nije im lak zadatak, priznajemo, ali, sami ga sebi još više otežavaju jer se nisu na startu jasno razdijelili na lobije, pa da se zna tko protiv koga. Pa saznajemo od bivših ministara, sadašnjih, onih koji će u budućnosti biti prošlost, koji lobi vuče na koju stranu, koliki je trenutni rezultat i u čiju korist.

Koji lobi vuče na koju stranu (FOTO: thenewsburner.com)

Jedva smo shvatili da je nevažno koliko će Hrvatska trebati struje za petnaest – dvadeset godina, iz kojih izvora je može dobivati i kolika je cijena pojedine varijante. Možemo mi i bez struje, samo kad bi se lobiji to dogovorili. Iluzorno je očekivati da će se spojiti u jedan.koji će jasno, unaprijed zahvaljujemo, nije potrebno i transparentno, reći sve o struji u deset rečenica. Trebat će nam toliko i toliko, analize stručnjaka pokazuju da je to i to najpovoljniji izvor, počet će se graditi i biti završen tada i tada, i koštat će eura s jako puno nula.

Valjda bi bilo normalno da svi lobiramo za isti cilj. Ako to ne znamo, onda da se odmah, u roku mjesec dana, bez referenduma, sami svrstamo u bezbroj lobija za koje svakodnevno saznajemo i tako, dobro organizirani, krenemo naprijed. Slijedeći samo trag novca, budući da je početak i kraj svakoga lobija novac. Ne treba pitati tko i zbog čega, važno je samo: za koliko.

Lupiga.Com