Retkovci

Zamislite da u Zagreb, i to ne na Rolling Stonese ili papu Benedikta XVI., već na kazališnu predstavu dođe 400.000 ljudi. To i bila vijest za CNN, zar ne? Broadway bi se sasušio od zavisti, a Mačkama, Chicagu ili hitčini Život je cabares udarili bi štambilj - "druga klasa".

Ovo nije priča o takvoj bombi, makar ne na svjetskom nivou. Ovo je priča o Amaterskom kazalištu Mika Živković u Retkovcima, koje je na završnoj večeri 24. smotre kazališta, u tom seocetu kraj Vinkovaca od oko 1.300 stanovnika, okupila 400-tinjak ljudi. S tim da 400 ljudi "nije ništa koliko je ljudi bilo kad je igrala naša predstava Kurve. Nisi imao gdje stajati! SVE je bilo puno", kako bi nam rekla vjerna gledateljica retkovačkog teatra, Marija S.

Nažalost po autoricu ovih redaka, jedino je završnu večer bila u stanju iz vlastitog iskustva opisati prijateljima Lupige i pritom ne biti prva koja će postaviti pitanje: "Što se to, pobogu, događa u Retkovcima!?" Smotra, jasno, ima svoju tradiciju, ali od ovakvog interesa ljudi vam dođe toplo oko srca. Zašto?

Zlatna Slavonija

Kolektivna depresija ondje je već desetljećima najpopularnija sportsko-kulturna disciplina. Od slavne retkovačke Ekonomije, Poljoprivrednog poduzeća Retkovci, koje je zapošljavalo stotine, a u posjedu imalo ozbiljnu mašineriju - desetke kombajna i nebrojene traktore koji su orali crnicu (postoji legenda da ta zemlja urodi kaputima kad ju zaspeš šakom dugmadi), ostalo je nakon rata ravno - ništa.

Nisu ju poharale bombe, štoviše, nisu ju ni takle. Jedina šteta je nastala na neizvađenoj repi i propalom sjemenu. Ekonomiju u doslovnom i prenesenom smislu izjela je posebna vrsta gamadi, protiv koje pesticida, nažalost, nema.

Osuđivani kriminalci iz onog režima, postali su gazde, "titulari društvenog vlasništva" tepao bi im Vladimir Šeks, i čarolijom kakvu često viđamo na ovim prostorima opustošili ono što je desetljećima stvarano dok si rek'o ekser. U selu u kojem se obično sve zna, netragom su nestali traktori, gigantski Fordovi i Schlitteri, kombajni, mrcine za vađenje repe, kao da su klikeri. Izgubili su se.

Traktore su gubili kao klikere

Revizija je pronašla neke samo od njih. Prodani su firmi Vejping ispod cijene. Kombajn Zmaj 142 otišao je za tri tisuće kuna, a 12-redni kultivator šećerne repe, primjerice, prodan je za 35 kuna. Od 125 radnih mjesta, koliko ih je bilo kada je u sedlo zasjeo Vinko Marković, koji se sa 15 posto dionica ponašao kao apsolutni gospodar, do stečaja nije ostalo niti jedno. Markoviću su vraćene sve pare koje je "uložio" u Ekonomiju, koju je otjerao u dugove i rasprodao dobrim dijelom.

Stanje u Retkovcima je zadnjih godina uglavnom ovakvo: para nigdje, posla još manje, a i ako imaš posao, primjerice na nekoj od okolnih farmi, postoji mogućnost da te kolege izvlače iz stajskog gnojiva jer si pao licem u njega od iscrpljenosti ili da taj posao izgubiš nakon što te poslodavac ugleda na seljačkim prosvjedima uz Tomislava Pokrovca - prosvjednika koji je izjavio da neće više prosvjedovati zato što nema novaca! (Inače, novac je potreban za gorivo i hranu dok se smrzavaš na blokiranoj prometnici, a kad si u kreditu i ne zarađuješ ništa, par stotina kuna tjedno je ozbiljna cifra).

Amatersko kazalište Mila Živković (photo Mirjana Vranić)

Elem, rekosmo da je na predstavi bilo oko 400 ljudi, iako je zapravo prodano oko 200 karata. Ne radi se o pumpanju brojki ne bi li uvećali ovo retkovačko čudo, jer za to zaista nema potrebe. Krcati redovi i pučkoškolska matematika, koja te uči da izbrojiš broj sjedala u jednom i pomnožiš to s brojem redova, kažu da je ljudi bilo duplo više. Osim toga, nismo bili jedini prisiljeni prebacivati se s noge na nogu, natiskani uza zid.

Nakon godina grabeži i kriminalnog uvoza koji je uništio ovaj konkretan dio Slavonije, eto ti konačno "kriminala" o kojem snatriš da će se valjda dogoditi i u tvom komšiluku, nešto poput krađe knjiga iz knjižara ili kopiranja muzike s interneta, što naš predsjednik voli nazivati krađom. Ljudi koji su dovoljno gladni kulture i siti buljenja u prazno spremni su na švercanje zbog kazališne predstave. Divota!

Dakle, završna je večer. U publici ima čak tri Galića - jedan je župan, drugi je njegov brat - načelnik općine, a ni treći nije bez funkcije. Političko opredjeljenje? Zna se. Ipak, unatoč krcatoj dvorani, samo se jedan, usamljeni "buuu" po glavi Galića prolomio dvoranom, dok su ostali pljeskali.

Amatersko kazalište Mika Živković (photo Mirjana Vranić)

Općina i županija su, naime, glavni sponzori ove izvanredne serije kulturnih događaja u okviru smotre, koja završava s "Večeri s glumačkim zvijezdama". "Uloga" zvijezda pripala je heroini sapunica Vesni Tominac Matačić, prvakinji osječkog HNK Miri Perić Kraljik i Milanu Pavloviću iz susjedne nam Bosne i Hercegovine, apsolutnom favoritu koji je, premda dosta zatvoreniji od kolegica sa zvjezdanog neba, izazvao puno više smijeha uz puno manje truda. Opravdano ili iz razloga što ga je proslavila uloga u "Lud, zbunjen, normalan"? To je već stvar ankete.

Da je smotra internecionalnog duha i otvorena prema gostima s one strane grane, pokazalo se i nagradom za najbolju prestavu "Želim da se oslobodim" Cvetina Aničića u izvedbi Kulturno- obrazovnog centra "Branislav Nušić" iz Šida u Srbiji.

Nositelji šoua bili su izvrsni i možda i duhovitiji od svojih gostiju. Tu pogotovo mislimo na talentiranog 22-godišnjeg studenta hrvatskog jezika i književnosti Marka Sabljakovića, koji je i umjetnički ravnatelj Smotre, dok je baletna skupina amaterskog kazališta, koja je ponijela ulogu hostesa, također "razvalila" salu. Ponajviše pozornosti i hihotanja izazivale one muževne, ugodno popunjene, koje ne briju noge već lice.

Divna stvar kod ovakvih kazališta je i što se zna tko je najvjernija gledateljica i što se to cijeni. Nagrada je otišla Mariji Smolčić iz Retkovaca, koja je pogledala svaki nastup u retkovačkom Domu kulture.

"Mika Živković", predstava Kuća za rušenje

Dirljivi moment sigurno je bila dodjela posebnih priznanja Ani Mijaković, u raji poznatijoj po nadimku Učiteljica Anka. Ova svestrana i energična žena odgojila je desetke generacija klinaca iz Prkovaca i Retkovaca, vodeći brigu o njihovom zdravom duhu u zdravom tijelu. Činjenica da je strastvena pušačica, nimalo nije dovodila u pitanje neprobojnost njene zapovjedi na tjelesnom.

Osim što je aktivna u kazalištu, legendarna učiteljica promuklog glasa i sportske konstitucije, izazivala je strah i trepet kod učenika kojima je predavala i tjelesni odgoj i matematiku. Nije mlatila, čak ni u ono doba kad su dječja prava bila u sivoj zoni, ali njoj je bilo nemoguće prodati bilo koju priču. Sladak si? Nije dovoljno. Imaš sve petice, a mrziš tjelesni? Žao joj je, ali ništa od prosjeka pet-nula. Glumiš da si bolesan jer ti se ne trči? E, pa Anka se bavi glumom. Nije bilo šanse. Fotografija tog ozbiljnog lica zaslužuje biti na samim počecima Klaićevog riječnika, odmah uz riječ "autoritet".

Na žalost, zbog zdravstvenih problema, nije preuzela nagradu, kao ni kolega joj profesor Himzo Nuhanović, omiljen među srednjoškolcima kojima je predavao, redatelj 90-ak predstava samo u Vinkovcima i roditelj Goranu Nuhanoviću, zaljubljeniku u literaturu i nogomet, čije priloge gledamo u "Pola ure kulture". U svakom slučaju, sjajna večer.

"Mika Živković", predstava "Kurve"

A, da se radilo o istom omjeru stanovnika i publike u milijunskom Zagrebu, kako rekosmo, došli bi do šesteroznamenkaste brojke s početka teksta.

No, naša sugovornica Marija procjenjuje da je one večeri, kad je igrala prestava poganog imena po trudbenicama najstarijeg zanimanja na svijetu, u sali bilo makar šest stotina duša, što Retkovčana, što stanovnika okolnih sela. O nezapamćenom interesu govori i isprika onima koji nisu stali u Dom kulture, objavljena na Facebook stranici kazališta, čiji je broj prijatelja dobrano premašio broj stanovnika Retkovaca.

Za njih je, još jednom, u petak 24. veljače odigrana predstava "Kurve". Na svu sreću za milijunski Zagreb, ali i strašno znatiželjnu potpisnicu ovog teksta, koja je na svoje oči ugledala selo ludo za kazalištem, "Kurve" 3. ožujka gostuju u Studiju smijeha u Vlaškoj ulici.

Eva Kegelj

Lupiga.Com