Sjedinjene Američke Države su otvorile koncentracijski logor za djecu. Ta rečenica bi trebala lediti krv u žilama. Svaka lekcija koju su nas u školama učili iz povijesti, svako predavanje koje smo slušali o užasima ekstremnog nacionalizma, svako zdravo za gotovo uzeto znanje o hororima trpanja manjina iza žičanih ograda izbačeno je kroz prozor pa danas, usred lipnja 2018. godine, taj očiti užas više nije očiti užas već samo još jedna sastavnica suludog političkog kolaža SAD-a. Ekstremizam, mržnja i apologetika istih više se ne nalaze na rubu političke scene - oni su sada u samom srcu vojno najjače sile svijeta i zemlje koja dominira globalnom političkom scenom. Pročitajte tu rečenicu još jednom: Sjedinjene Američke Države su otvorile koncentracijski logor za djecu. 

Što su to koncentracijski logori?

Od listopada 2017. godine do danas, najmanje 2.700 djece oteto je od svojih roditelja na američkim granicama. Oko 2.000 njih ta je sudbina zadesila u posljednjih šest tjedana od kada je na snazi Trumpova politika „nulte tolerancije“ prema imigrantima. Nema logičnog, a ni zakonskog objašnjenja zašto bi se takva politika provodila. Američka republikanska stranka svjesna je te neugodne činjenice pa za takvu politiku, po običaju, krivi demokratsku stranku. 

Trumpov šef osoblja John Kelly izašao je pred novinare s daleko jezivijim, ali i iskrenijim objašnjenjem. Prema njemu, riječ je o činu koji bi trebao služiti da odvrati azilante od dolaska u SAD. Naime, kako bi odvratili ljude koji prelaze američku granicu „ilegalno“, američke službe dobile su zapovijed da ljudima koji to ipak naprave oduzmu djecu. Takva politika odnosi se i na tražitelje azila koji prema međunarodnim konvencijama imaju pravo biti zbrinuti od strane države u kojoj traže azil, a da bi tražili azil u nekoj državi moraju ući u nju ili se predstaviti na granici. Tako ljudi koji bježe od nasilja u državama Latinske Amerike, a koji žele zatražiti azil na američkoj granici, to više ne mogu napraviti. Ako se na to odluče, bit će pritvoreni, a djeca će im biti oduzeta i bačena iza rešetaka u ono što američki republikanci zovu objektima za zbrinjavanje, ali što su zapravo koncentracijski logori u najdoslovnijem smislu te riječi. 

Jedna od slika iz Teksasa koja je ovih dana obišla svijet (SCREENSHOT: YouTube/Telegraph)

U SAD-u, naime, ne postoji zakon koji nalaže da se djeca moraju odvajati od roditelja u takvim situacijama. Prijašnji slučajevi gdje su se takve stvari događale na američkim granicama bili su slučajevi gdje se sumnjalo na krijumčarenje i trgovinu ljudima, odnosno mislilo se da je riječ o otetoj djeci. Takvih slučajeva bilo je svega nekoliko godišnje. Također ne postoji razlog niti zakon prema kojemu bi se ljudima koji imaju pravo podnijeti zahtjev za azilom oduzimala djeca i gurala u logore gdje su 22 sata dnevno zatočena u prenatrpanim sobama i kavezima. 

Sam termin „koncentracijski logor“ zvuči pretjerano, što zbog sumanutosti činjenice da uopće diskutiramo o tome u ovome kontekstu, što zbog činjenice da je pojam koncentracijskog logora danas uglavnom vezan za logore smrti u nacističkoj Njemačkoj. No rječnik Merriam-Webster definira koncentracijski logor kao „logor u kojemu su zatočene osobe poput ratnih zatočenika, političkih zatvorenika i izbjeglica“. Cambridgeov rječnik nudi definiciju „mjesto gdje su velike količine ljudi zatočene u izrazito lošim uvjetima, osobito iz političkih razloga“. Amerikancima ovo nije prvi puta da su otvorili koncentracijske logore: posljednji puta se to dogodilo za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su u koncentracijske logore zatvarali Amerikance japanskog podrijetla. Gotovo osamdeset godina kasnije Amerikanci su opet otvorili koncentracijske logore - ovog puta za djecu. 

„Vodimo ih na tuširanje“

Sami izvještaji s granice, kao i oni bazirani na snimkama iz koncentracijskih logora za djecu su jezivi. Na američkoj granici granična policija laže imigrantima da djecu „vodi na tuširanje“, da bi ih potom odvela u logor. Iz jednog od logora procurila je snimka na kojoj djeca plaču za svojim roditeljima, dok ih osoblje logora ismijava govoreći da se radi o „orkestru, ali bez dirigenta“. Državni tužilac Jeff Sessions opravdao je logore citatom iz Biblije koji se poziva na poštovanje zakona, desničarska ikona Ann Coulter je tu djecu nazvala glumcima, a novinarka Fox Newsa Laura Ingraham logore je usporedila s ljetnim kampovima. 

Djeca u stroju u teksaškom "ljetnom kampu" (SCREENSHOT: YouTube/VOA)

Takva dehumanizacija azilanata, ljudi i djece „krive“ boje kože nije ništa novo u retorici Trumpove administracije i njenih sljedbenika. Sam Trump je predizbornu kampanju započeo s monologom u kojem je Meksikance opisao kao silovatelje i kriminalce koji nadiru u SAD, a jedno od glavnih predizbornih obećanja mu je bilo ono o gradnji zida na granici s Meksikom kako bi zaustavio ilegalnu imigraciju u SAD, unatoč činjenici da je ona u padu te unatoč činjenici koja brojnim Amerikancima naprosto nije prihvatljiva - imigranti, pa i oni ilegalni, često rade fizički zahtjevne poslove koji su izrazito nepopularni kod Amerikanaca. Francine J. Lipman, profesorica poreznog prava s William S. Boyd pravnog fakulteta u svojoj je studiji čak iznijela tvrdnju da ilegalni imigranti, s obzirom da plaćaju poreze, ali nisu u stanju ostvariti sva prava kao i obični radnici, čak i doprinose američkoj ekonomiji više nego što joj, prema populističkim desničarskim tvrdnjama, škode. No činjenice nikada nisu spriječile Donalda Trumpa u njegovoj konstrukciji fiktivnih neprijatelja pa je jedna stvar vodila do sljedeće i tako Amerikanci danas u svojoj državi imaju koncentracijski logor za djecu. 

Alternativna realnost

Svaki autokrat ima potrebu za žrtvenim jarcem, a imigranti, legalni ili ne, pa budimo iskreni - i osobe drukčije boje kože, su Trumpovi žrtveni jarci. Njegov odnos prema imigrantima je samo jedna strana te priče koju podržavaju komentari o tome da ne želi da ljudi iz „vukojebina“ dolaze u Sjedinjene Američke Države, već ljudi iz država kao što je Norveška. Trump nema problema s imigrantima, ali pretpostavka je da bi oni trebali biti visoki i plavooki. Norvežani su se na takve izjave samo nasmijali, ali mnogim drugima nije do smijeha, poput stanovnika nekolicine država s većinski muslimanskim stanovništvom kojima je Trump zabranio ulazak u SAD. 

Ni na domaćem planu stanje nije bolje - devet mjeseci nakon uragana Maria, Portoriko, američki teritorij sa stanovništvom krive boje kože se još uvijek bori s posljedicama te prirodne katastrofe. Trump je posjetio otok nedugo nakon uragana, bacao toaletni papir u publiku, proglasio nizak broj smrtnih slučajeva uspjehom i zaboravio da Portoriko postoji. Više od pola godine kasnije, procjenjuje se da bi konačan broj smrtnih slučajeva mogao biti gotovo 5.000, a otok je još uvijek u stanju kaosa. 

Ispred Trumpovog carstva ovih je dana osvanula ova poruka (FOTO: Hina/EPA/Alba Vigaray)

Neki bi doveli u pitanje izjavu da je Donald Trump autokrat. Sasvim je prihvatljivo reći da on to još uvijek nije, ali je također apsolutno točno da radi sve u što je u njegovoj moći da to postane. Uopće nisu slučajne činjenice da su upravo autokrati i diktatori osobe kojima se Trump najviše divi i kojima najviše podilazi u svojim izjavama, od Vladimira Putina, preko Xi Jinpinga, sve do Kim Jong-Una nakon njihovog nedavnog sastanka. Osobito je zabrinjavajuća izjava koju je već nekoliko puta dao novinarima o ideji „predsjedništva bez ograničenja trajanja mandata“, govoreći o tome kao o nečemu što je pozitivno i što će jednog dana „možda i isprobati“. 

Politika laži i informacijskog kaosa kojom vlada svojom zemljom raskolila je ionako već razdvojenu američku političku scenu do te mjere da sljedbenici dvije najveće političke stranke u državi na njih više ne gledaju kao na dvije političke opcije nego kao na dva tima čiji su oni sada navijači. Sektarijanizam američke političke scene je postao bolest koja se širi državom, a glavni otrov koji tu bolest potpaljuje je činjenica da je sam Trump, poduprt Fox Newsom kao svojim praktički državnim medijem, ali i ostatkom Republikanske partije kao izvršnim odborom, za svoje sljedbenike stvorio alternativnu realnost u kojoj je sada, zahvaljujući medijskoj i političkoj atmosferi, moguće i dapače poželjno živjeti. 

Pretvaranje istine u pitanje motiva i baratanje „alternativnim činjenicama“ je već nešto na što nas je Hannah Arendt odavno upozorila kao prvi znak totalitarnih aspiracija. Tako je, kao najblistaviji primjer takvih alternativnih istina, istraga u rusku umiješanost u američke predsjedničke izbore pod vodstvom Roberta Muellera, postala prema retorici Donalda Trumpa, njegovih sljedbenika i političkih saveznika, „lov na vještice“ pod vodstvom „Demokrata“, unatoč činjenicama da je do sada rezultirala sa 17 optužnica i pet priznanja krivice te da su na čelu istrage Republikanci. 

Borba koju Trump i njegov tim sada vode više nije zakonska - u svakoj normalnoj situaciji, sve bi već odavno bilo riješeno putem zakonskih procedura. Riječ je o borbi za javno mišljenje. Ako na izborima za američki Kongres kasnije ove godine Demokrati preuzmu i Kuću i Senat Kongresa, cilj vladajuće administracije je da na svojoj strani imaju toliko snažno javno mišljenje da svaki politički akt protiv administracije i predsjednika bude neizmjerno težak. I propaganda im je uspješna.Dok Trumpu potpora raste, povjerenje u Muellerovu istragu opada. I baš zato jer više od trećine jedne države živi u alternativnoj realnosti, danas tamo, u Sjedinjenim Američkim Državama, u napuštenom Walmartu usred Teksasa, Amerikanci imaju koncentracijski logor za djecu. 

Polagani marš prema fašizmu

Sjedinjene Američke Države nisu nikada bili blistavi promicatelji demokracije koliko su tu sliku pokušavali prodati diljem svijeta. Na vanjskopolitičkom planu surađuju s državama za koje smatraju da će dati pozitivan doprinos njihovim ambicijama bez obzira na njihovu ideološku pozadinu. Ponekada su to Njemačka i Švedska, a ponekada su to Saudijska Arabija i Džibuti. Na unutrašnjem političkom planu, dominacija kapitala u formiranju političkih odluka je narasla do te mjere da govoriti o američkoj demokraciji kao oligarhiji više uopće nije pretjerano. No, unatoč svim negativnostima, unatoč imperijalizmu i kršenju međunarodnih zakona, Sjedinjene Američke Države nikada nisu odsklizale prema otvorenom fašizmu. 

Zašto djecu stavljamo u kaveze, pitaju se protivnici trenutne američke politike (FOTO: Hina/EPA/Justin Lane)

Danas ta tvrdnja više nije točna. Uz sav cinizam prema ulozi SAD-a u međunarodnoj politici, Amerika na čelu s čovjekom koji nema problema s ukidanjem ograničenja na mandat predsjedništva, koji huška svoje sljedbenike na svoje protivnike, koji od manjina radi žrtvene jarce, koji otvoreno, blatantno i bezočno laže na dnevnoj bazi očekujući, poput vođe sekte čija je riječ zakon, da će svaka njegova izjava biti nekritički prihvaćena, nije nikome u interesu. 

Trump je jučer potpisao uredbu prema kojoj se djeca više neće odvajati od roditelja na granici, no sudeći prema dosadašnjim iskustvima, to niti garantira da će do sada oteta djeca biti vraćena svojim roditeljima, niti da će tretman imigranata i tražitelja azila biti bolji. Dapače, jedino što se može očekivati od Trumpove vlasti jest da će se koncentracijski logori proširiti i na roditelje. Tako to i biva s koncentracijskim logorima: kriteriji za zatočenje ljudi se obično s vremenom prošire.

Do proširenja, Sjedinjene Američke Države vode koncentracijski logor za djecu. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/BBC