Ivo Josipović

Pirati uvijek iznova nalaze načina zaobići zakon, pa se može reći da je borba protiv njih stalan proces u kojemu se samo mijenja oružje

Dr. Ivo Josipović autor je ili koautor više zakonskih projekata, znanstvenih i stručnih odbora te član Državne komisije za ratne zločine i promatrač Vlade Republike Hrvatske pri Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu. Posebno se bavi zaštitom autorskih prava i njenom organizacijom u Republici Hrvatskoj. Njegova glazbena djela izvođena su diljem Hrvatske, kao i u nekolicini europskih zemalja, Kanadi, SAD-u i Japanu te su zabilježena na više nosača zvuka.

Intelektualno vlasništvo temelj je sveobuhvatnog razvoja civiliziranih društava. Stoga je problem zaštite intelektulanog vlasništva, pa i borba protiv pirata, problem cjelokupne svjetske zajednice, ne najvažniji ali problem svakako jest. Koji su svjetski trendovi u borbi protiv piratstva intelektualnoga vlasništva i dakako njegove zaštite?

Piratstvo i borba protiv njega najuže je povezana s novim tehnologijama. Danas je u svijetu borba autora i njihovih organizacija, diskografskih kuća i drugih nositelja prava protiv pirata usmjerena na suzbijanje aktivnosti onih koji glazbu neovlašteno čine dostupnom u doslovno svjetskim razmjerima.

Slučaj NAPSTER jasno pokazuje na čijoj je strani pravo. Međutim, pirati uvijek iznova nalaze načina zaobići zakon, pa se može reći da je borba protiv njih stalan proces u kojemu se samo mijenja oružje. S druge strane, u tehnološki nerazvijenim zemljama piratstvo se i dalje značajno javlja u formi fizičkih proizvoda, CD-a i kaseta. Nažalost, iako Hrvatska po mnogim karakteristikama nije više u grupi tehnološki zaista nerazvijenih zemalja, nas još muče elementarni problemi, od fizičke proizvodnje piratskih proizvoda, do internet piratstva. O piratstvu u širem smislu riječi, korištenju glazbe bez dozvole i naknade, suvišno je govoriti. Međutim, pravna država i kod nas, unatoč otporima pirata svih vrsta i onih koji ih iz interesa ili neznanja pomažu u medijima ili na političkoj sceni, stvari polako stavlja na svoje mjesto.

Problem piratstva, pa tako i audio i audiovizualnog piratstva, pojedine zemlje uvelike ovisi o pravnom sustavu i njegovoj provedbi u pogledu zaštite nositelja autorskih i srodnih prava. Možete li u tom pogledu analizirati hrvatske pravne propise s područja autorskopravne zaštite?

Hrvatski problem nisu loši propisi nego loša praksa utemeljena na široko rasprostranjenom neznanju o pravima autora, a posebno neefikasan pravni sustav u kojemu se do pravde dolazi teško i kroz dugotrajne i skupe postupke. Upravo je u pripremi novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima koji bi, na suvremen način, trebao urediti autorska i susjedna (srodna) prava. Međutim, u pogledu piratstva, i dosadašnji Zakon o autorskom pravu i Kazneni zakon dovoljno su jasni i načelno omogućavaju suzbijanje piraterije. Dakako, određeni nedostaci postoje, ali naši su problemi zaista elementarni, tako da o tim finesama gotovo da i nije vrijedno posebno govoriti.

Kolika je, s obzirom na važeće propise, učinkovitost pravne borbe protiv audio i audiovizualnog piratstva u Hrvatskoj, kolika je učinkovitost djelovanja nadležnih državnih institucija, odnosno koliki je u praksi stupanj njihove primjene?

Sami materijalni propisi, Zakon o autorskom pravu i Kazneni zakon, načelno nisu loši propisi. Problem je praksa i nedostatak svijesti o ozbiljnosti piratstva, posebice o njegovoj ekonomskoj dimenziji. Pad prodaje nosača zvuka u svijetu uzrokovan piratstvom očit je. I u Hrvatskoj piratstvo, uz slabu ekonomsku moć stanovništva i malo tržište, igra važnu ulogu u relativno slaboj prodaji nosača zvuka. Učinkovitost institucija nije dovoljna. Postupci predugo traju a kazne su pretjerano blage, čak i za našu, načelno vrlo blagu sudsku praksu. Naime, ni suci nisu do kraja osvijestili činjenicu da se kroz piratstvo autorima, izvođačima, diskografima, a bogme i državi neplaćanjem poreza, otimaju ogromne svote novca. Procjenjuje se da je piratska produkcija danas jednaka ili veća onoj legalnoj. Zato, uz časne iznimke, kaznena politika više motivira nego prevenira pirateriju.

Koliko je, s obzirom na sve navedeno, Hrvatska blizu ili daleko razvijenim zemljama Europe odnosno svijeta?

Hrvatska je daleko, daleko iza prakse razvijene Europe i ne bih se čudio da se pitanje suzbijanja piratstva i poštivanja autorskih prava pojavi kao jedno od pitanja na putu našeg priključenja Europi.

Koji koraci, po Vašem mišljenju, Hrvatskoj nužno predstoje kako bi se što više približila krugu razvijenih europskih zemalja u smislu donošenja odgovarajućih pravnih propisa i osiguravanja sustava njihove primjene?

Još jednom ističem: novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima je dobro došla novost. Ali, problem je manje u zakonima a više u praksi i nedostatku svijesti da autorski rad treba pošteno platiti. Dok se ne promijeni svijest ljudi, pa i policajaca, sudaca i državnih odvjetnika, zakoni sami po sebi neće biti dovoljni.

Razvoj digitalnih tehnologija također iznimno pogoduje piratskim djelatnostima. Na koji način u tom "digitalnom svijetu" zaštititi intelektualno vlasništvo kako tehnološki napredak u intelektualnom smislu ne bi postao nazadovanje, odnosno da se ne bi pretvorio u svoju suprotnost?

Sigurno je da nove tehnologije, posebice internet pružaju neslućene mogućnosti legalnog, ali i ilegalnog tržišta glazbom. I na tom planu traje bitka boraca za autorska prava i pirata. Možda nigdje kao na području piratstva ne vrijedi ona legenda o lopovima koji stalno izmišljaju nove tehnike zločina, a policija ih otkriva. Tek što su policajci otkrili jednu tehniku, lopovi izmisle novu. I tako unedogled. Ipak, ono društvo koje, realno govoreći, teško iskorjenjivo piratstvo održava u skromnim dimenzijama može se pohvaliti uspješnošću i pobjedom nad piratstvom. Dakako, borba protiv pirata nije ignorancija novih medija i prednosti koje oni donose. Već sada diskografi u svijetu uvelike imaju on-line distribuciju glazbe, smišljaju načine kontrole prometa glazbenih djela i više ili manje uspješno zajedno s državom suzbijaju pirateriju. Dakle, mislim da tehnološki napredak ne traži kao žrtvu autorsko pravo. Dapače, društvo koje ne cijeni kreativnost i ne štiti autorska prava vrlo brzo i duhovno i materijalno počinje nazadovati.

Zagreb, lipanj 2002

Lupiga.Com via www.zamp.hr