Bez obzira na međunarodne sankcije Iranci su nepokolebljivi – ne odustaju od svog nuklearnog programa, odnosno obogaćivanja urana, elementa kojeg, čini se smiju obogaćivati samo povlašteni, naravno, povlašteni u američkim očima. Usprkos tome što se obogaćeni uran osim u atomskoj bombi, koristi i kao gorivo u nuklearnim reaktorima. Istovremeno Sjedinjene Države nitko ne pita kako se i čime naoružavaju, niti kakav uran i koliko obogaćuju, iako smo se u proteklih 60 godina, otkako je ta država stasala u vodeću svjetsku silu, uvjerili da se nipošto ne libi upotrijebiti svoj arsenal.

Sjetimo li se samo Hirošime i Nagasakija, korejskog rata, vijetnamskog pohoda, Paname, Afganistana i Iraka, te brojnih drugih zemalja u kojima su Ameri šakom i kapom dijelili pravdu, logično se nameće pitanje zašto bi Iranci ili bilo koji drugi narod, nuklearno oružje upotrijebili prije nego li Sjedinjene Države, čiji predsjednik smatra da je upravo njegov narod jedini civilizirani ljudski rod i sam sebi dostatan. Imajući to na umu uopće ne čudi činjenica da je nuklearni program u današnjem Iranu stvar nacionalnog ponosa.

Jasno je dakle, da se Iran u konačnici neće oduprijeti 'međunarodnim zahtjevima', bez obzira na inaćenje novotiskanom novčanicom koja, među ostalim upućuje na rapidno rastuću inflaciju. Inače, za papirić s nuklearnim simbolom prikazanim na karti Irana (50.000 rijala ili otprilike 5 eura) možete kupiti kilogram mesa ili sedam kilograma riže ili pak deset polulitrenih boca, gle ironije, američke Coca Cole. Pored nuklearnog simbola na šest milijuna novih novčanica nalazi se i lik neizostavnog ajatolaha Homeinija.