Radnička fronta izvela je prvu zajedničku organiziranu hrvatsko-slovensku akciju rezanja žilet-žice na granici između Hrvatske i Slovenije. U akciju rezanja bodljikave žice, u pograničnom području kod Čakovca, točnije kod općine Nedelišće, krenulo je desetak članova Radničke fronte i petoro slovenskih aktivista, koji su stigli iz Ljubljane. Slovenci su se predstavili kao članovi organizacije "Izganjalci žice". Akciju je pratilo nekoliko novinarskih ekipa, koje su pozvane kako bi rezanje žice bilo što šire popraćeno. Cilj hrvatskih i slovenskih aktivista, naime, bio je pokrenuti lančanu reakciju, odnosno ohrabriti ljude da i sami krenu u uklanjanje bodljikave žice na granici. Među novinarskim ekipama koje su pratile akciju našli su se i naši reporteri. 

"Žica i ograde koje su se pojavile i na našim granicama samo su simbol mračne budućnosti prema kojoj idemo. Ekstremističke snage, ksenofobija, netrpeljivost i nazadni stavovi u Europi jačaju, a žice i ograde ne dižu više samo političke opcije kao što je ona na čelu Mađarske, već otprije poznata po iznimno nazadnim stavovima, nego, iz oportunističko-politikantskih razloga čak i prividno umivene, 'pristojne' tehnokratske vlade kao što je ona na čelu Slovenije. Do sada je održano više prosvjeda protiv žilet-žice od strane stanovništva s obje strane granice. No svi ti mirni prosvjedi neće rezultirati uspjehom, jer slovenska politička elita ne odustaje od namjere da čitavu slovensko-hrvatsku granicu pokrije žicom, a hrvatska vlast na to odgovara samo mlakim prijekorima. Zato ne trebamo nikoga čekati, već sami krenuti uklanjati žicu s obje strane granice", pojasnili su motive akcije organizatori iz Radničke fronte. Evo kako je tekla sama akcija.

(FOTO: Lupiga.Com)

Finalni sastanak održan je pred sam polazak iz Zagreba, kad je aktivistima u detalje pojašnjen plan i pokazano područje na kojem će se žica rezati. Do mjesta akcije valjalo je putovati iz Zagreba do Čakovca i dalje, do Nedelišća. Jedan od predvodnika akcije pojasnio je tko će gdje stajati, kako će se i gdje prići žici i kako valja postupati u slučaju da policijske patrole primijete akciju. Jasno, u pitanju je ilegalna, protuzakonita akcija. U slučaju da netko bude uhvaćen mogao bi kazneno odgovarati pa i zaglaviti u zatvoru. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Bez alata, jasno, nema ni zanata. U ovom slučaju alat je spakiran u IKEA-inu kesu. U pitanju su četvora velika, crvena kliješta. Dogovor je glasio: ako naiđe policija, jedan čovjek trpa sav alat u vreću, bježi i baca kliješta u šumu. Ostali - kud koji mili moji. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Kod sportske dvorane u Nedelišću sačekali smo ekipu iz Slovenije. Došlo ih je petoro. Slovenski vođa puta bio je dobro opremljen. Ovo mu je, kaže, četvrta akcija. Rekao je još i da ga zvuk kliješta koja režu žicu lišava stresa. Svima koji su pod stresom preporučio je da skoknu do granice i odrežu desetak metara bodljikave žice. U pitanju je, kako reče, recept za dobro raspoloženje. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Stigli smo u blizinu mjesta određenog za akciju. Parkirali smo u romskom selu Parag. Znatiželjni Romi čudom se nisu mogli načuditi kad je razrovanim seoskim makadamom u njihovo selo stiglo pet, šest automobila, iz kojih su izišli ljudi naoružani kliještima, kamerama, foto-aparatima... Osoba koju vidite na fotografiji ostala je na nasipu, zadužena da alarmira u slučaju nailaska policije. Kako ćemo znati da Romi neće pozvati policiju, pitala je aktivistica iz slovenske "delegacije". Hrvatski aktivisti su joj odgovorili: "Romi da sami zovu policiju u svoje selo? Nema šanse!". 

(FOTO: Lupiga.Com)

Do mjesta akcije valjalo je pješačiti oko kilometar. Magla se stisla kao mlijeko po isteku roka trajanja. Teren dobar, snijeg mokar, vrijeme idealno za igru. Tišina, tišina, ušutkivali su aktivisti jedni druge, a za njima je stupao novinarski odred. Prošli smo kroz šumarak, preko dva polja i eto nas na licu mjesta. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Slovenska aktivistica najprije je dobro odmjerila žičanu barijeru. Napomenut ćemo da je žica koštala devet eura za metar, a razapeto je preko 140 kilometara žilet-žice. Cijena, dakle, prava sitnica: najmanje 1,26 milijuna eura. Dio žice nabavljen je iz Španjolske, a dio iz Mađarske. U Mađarskoj su žicu izrađivali u jednom od tamošnjih zatvora. Proizveli su je zatvorenici. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Akcija je mogla početi. Kliješta su škljocala, a škljocali su i foto-aparati u rukama novinara. Televizijski snimatelji letjeli su okolo kao muhe bez glave. Akcija je bila uzbudljiva. Ne zovu vas često da kršite zakon pod maksimom: "kad nepravda postaje zakon, otpor postaje dužnost". Nismo imali dojam da sudjelujemo u nečemu nezakonitom. Naprotiv, imali smo dojam da smo dobili priliku ovjekovječiti plemenitu akciju. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Mladić na slici zadao se kao da sutra ne postoji. O karakteristikama, odnosno kvaliteti žilet-žice nešto kasnije naučit će iz prve ruke. Na rukama mu je, naime, ostalo nekoliko posjekotina. Krv je kapala po snijegu. Kad su mu rekli da bi trebao u ambulantu na cijepljenje protiv tetanusa, nije mu bilo svejedno. Ako se ikad dogodi da Radnička fronta izraste u respektabilnu političku opciju u Hrvatskoj, on će s punim pravom moći reći: "drugovi, na toj zastavi ima i moje krvi". 

(FOTO: Lupiga.Com)

Ne da se žica, ali ne daju se ni aktivisti. Slovenske kolege s više iskustva objašnjavali su aktivistima Radničke fronte: "Odrežeš odozdo pa onda gornji kolut. Gornji i donji kolut nisu spojeni. Onda izvadiš mali klin kojim je donji dio pričvršćen za zemlju, a onda vadiš veliki kolac." Dok oni majstorišu, nekoliko metara dalje stiže nekoliko mladih Roma iz obližnjeg sela. U čudu gledaju kako sijevaju kliješta i škljocaju aparati. Jedan dečko iz sela kasnije će reći: "E, da je ona bakrena, ne bi vi imali što rezati i snimati".

(FOTO: Lupiga.Com)

Aktivisti su bili uporniji, žica je popustila. Akcija se odvija u tišini. Čuje se samo zvuk kliješta i šapat novinara RTL-a koji "odrađuje lajv". Nekoliko aktivista zakačilo se na bodlje, odnosno žilete. Muka je čovjeka izvući iz toga. Žica se kači za odjeću kao živa. Kad u njoj zapne životinja, nema joj spasa. Svi smo vidjeli potresne fotografije jelena koji su uginuli na granici između Slovenije i Hrvatske. S druge strane, niti jedan migrant žičanom barijerom nije spriječen u prelasku granice. Kakve gluposti! Da nam je netko prije dvadeset godina rekao da će obećani demokratski red i mir podrazumijevati bodljikavu žicu na granici - ne bi mu vjerovali. Ne, mi smo očekivali da ćemo jesti zlatnom kašikom.

(FOTO: Lupiga.Com)

Pred kraj, valja reći još i ovo: slovenski aktivisti ispričali su nam da je Vlada Mire Cerara žicu nabavila preko tvrtke čije je sjedište bilo u istoj zgradi u kojoj se nalazila i vladajuća stranka. Javni natječaj nije raspisan, odnosno jeste: u pitanju je bio pozivni natječaj. Pozoveš vlasnika tvrtke i dodijeliš mu posao. O tome su pisali slovenski mediji. Netko je debelo zaradio na ovom idiotluku. Slovenska javnost još uvijek podržava "politiku žice". Slovenci nam kažu ovako: "podržavaju je u Ljubljani, gdje žicu nisu ni vidjeli. Svi koji žive uz granicu protive se bodljikavoj žici."

(FOTO: Lupiga.Com)

Na kraju neizbježno poziranje za reklamu. Radničkoj fronti stalo je da javnost zna za njihove akcije. Jedan od aktivista kaže: ne može drugačije, mi smo politička stranka. Nakon što je uklonjeno petnaestak metara žice; nakon što smo ovjekovječili rezača sa zastavom, krećemo nazad prema Paragu. Svi su dobro raspoloženi. Adrenalin je odradio svoje. Lijepo je sudjelovati u ovakvoj akciji, makar samo perom i aparatom. I Lupiga vas stoga poziva: režite žice, totalitarizma klice.

Lupiga.Com

Fotografije: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".