Dobili ste prestižnu nagradu za istraživačko novinarstvo. Kako ju je žiri obrazložio?

– Žiri, koji je odluku o nagradi donio jednoglasno, napisao je u obrazloženju da sam u novinarskom poslu iskazao »osobnu hrabrost«, pišući o temama koje »neće novinaru donijeti popularnost«. Naravno, mislili su na moje istraživačke tekstove o ratnim zločinima i dodali: »Ljudi se nerado suočavaju s tamnom stranom rata i one koji o tome pišu često odbacuju kao izdajice. Drago Hedl mora s tom nepopularnom slikom nastaviti život u Hrvatskoj«. I ja, eto, taj život nastavljam.
   
Što mislite o istraživačkom novinarstvu danas kod nas, u Hrvatskoj?

– Istraživačko je novinarstvo forma koja izumire, skup posao i nakladnici baš nisu sretni kad neki novinar tjednima radi na tekstu da bi istražio kakvu temu i dokopao se podataka koji zahtijevaju mnogo kontakata, provjere, izvora, često i putovanja i troškova uz to vezanih... Kolikogod bile atraktivne, takve teme danas su ipak u sjeni prevladavajućeg žutila, skandala iz lažnog jet-seta, estradnih tračeva, kopanja po privatnosti kojekakvih zvijezda i zvjezdica. To je jeftinije i u doslovnom i prenesenom smislu, prodaje novinu, a nakladniku čini manje troškove.

Kako ocjenjujete dosadašnje sudske procese za zločine u toku rata u Osijeku?

– Prije nekog vremena pisao sam o tome kako obrana optuženih od toga procesa pravi cirkus, pa me jedan optuženik za ratne zločine, putem svog odvjetnika, nekoć istaknutog aktiviste na području ljudskih prava, prijavio državnom odvjetništvu za kazneno djelo prisile prema pravosudnom dužnosniku, misleći valjda kako ja mogu utjecati na suca koji vodi to suđenje. Sramota je da se prvooptuženi šeće na slobodi, sudjeluje u radu Sabora, politički agitira za svoju stranku, a ostali »nižerangirani« optuženici za ista kaznena djela, sjede u zatvoru.

Koje su istraživačke teme koje danas dominiraju u europskom istraživačkom novinarstvu?

– Slične su kao i u Hrvatskoj. Korupcijski skandali, prljavo rublje vlasti, mutni poslovi visoke politike. Ipak, u inozemnim se tisku može naći i tekstova koji u nas kronično manjkaju, a tiču se poslovanja velikih korporacija i multinacionalnih kompanija. Iako su i ondje te korporacije i kompanije veliki oglašivači, mediji ipak znaju zagrebati i u te teme. U nas toga nema ili gotovo uopće nema. Pokušajte se sjetiti neke teme koja bi govorila o kriminalu u nekoj ovdašnjoj velikoj korporaciji koja se svakodnevno oglašava u vodećim medijima. Ne bih rekao da je u njihovom poslovanju sve i uvijek čisto.

Kakvo je hrvatsko novinarstvo danas?

– Ono je kao i hrvatsko društvo: ništa bolje (na žalost) i ništa lošije (na sreću). I u našim redovima ima svega i svačega, no za razliku od drugih profesija (liječnici, suci, odvjetnici, političari) koji se međusobno štite i kada je očito da su neki od njih pogriješili, mi kao da uživamo kada se neki naš kolega nasuče, pa ga, za svaki slučaj, još jednom-dvaput šutnemo kad je na podu. Zato ponekad ispada da nam je profesija gora od ostalih, ali to nipošto nije tako.

Novi list, 26. svibanj 2008.