Već mjesecima je transatlantski trgovinski sporazum značajna tema u zemljama Europske unije. Međutim, ne i u Hrvatskoj, gdje se o ovome sporazumu u cijelosti ne zna gotovo ništa, a kamoli o nekim njegovim dijelovima. Zagovornici postizanja sporazuma između Sjedinjenih Država i EU tvrde kako je njegov cilj vrlo jednostavan – povećati trgovinsku razmjenu između dvije najveće svjetske ekonomije. Prema njima, ukidanjem carinskih nameta ili njihovim značajnim smanjivanjem krenulo bi se u gospodarski oporavak, što bi, dakako, rezultiralo otvaranjem novih radnih mjesta. Oni drugi, pak, strahuju od toga što se sve može skrivati iza ovakvog sporazuma, odnosno što se sve u pregovaranjima može provući ispod tepiha, priželjkujući ostvarivanje procjena prema kojima bi konačni dogovor o slobodnoj trgovini mogao objema stranama osigurati godišnju dobit veću od 200 milijardi dolara.

S pregovorima o sporazumu između EU-a i SAD-a započelo se u srpnju prošle godine, a već ranije, 2009. godine, počeli su slični pregovori i s Kanadom. No, već 1999. godine uspostavljeno je nešto što se zove transatlantski dijalog zakonodavaca, a kroz koji se europarlamentarci i članovi zastupničkog doma SAD-a sastaju dva puta godišnje. U Europskom parlamentu ne kriju da je u ovom slučaju najvažnije gospodarsko pitanje o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja.

Najveća europska mreža okolišnih udruga Friends of the Earth Europe, čiji je član i hrvatska Zelena akcija, izrazila je zabrinutost mogućim razvojem situacije, smatrajući da se s ovim sporazumom genetski modificiranoj hrani širom otvaraju vrata Europske unije.

Friends of the Earth Europe - "Trgovinski interesi važniji od građana i njihovog zdravlja?"(FOTO: foeeurope.org)

„Pregovori predstavljaju prijetnju s obzirom na njenu mogućnost da regulira uvoz, odobravanje i sigurnosne provjere genetski modificirane hrane i sjemena, što bi moglo rezultirati porastom uvoza takvih proizvoda u EU“, tvrdi mreža okolišnih udruga, koja je  u gotovo svakoj europskoj zemlji odabrala samo jedan medij kako bi upozorila na moguće posljedice ovog sporazuma i prijetnju da građani Europske unije možda uskoro neće znati što im se nalazi na tanjuru. U Hrvatskoj je to povjerenje dobila Lupiga.

DONIRALI SJEME: Monsanto koristi poplave za uvaljivanje u Hrvatsku, BiH i Srbiju

U opširnoj argumentaciji podsjeća nas se kako američka agroindustrija i biotehnološki sektor godinama pokušavaju osigurati veći pristup europskom tržištu, a da američki pregovarači koriste pregovore o transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu upravo kako bi progurali njihove zahtjeve. Iako je europski povjerenik za trgovinu zanijekao da će sporazum rezultirati promjenama zaštitnih mehanizama od GMO-a, Friends of the Earth Europe, tvrde da dokazi iz novog trgovinskog sporazuma između EU i Kanade – kojeg mnogi vide kao model i za sporazum sa Sjedinjenim Državama– upućuju na zaključak da su europske sigurnosne mjere već narušene. Upravo zbog toga zahtijevaju snažnije garancije koje bi zaštitile europske potrošače od povećanog uvoza GMO-a.

„Američki pregovarači tvrde kako obaveza označavanja genetski modificiranih proizvoda u EU predstavlja prepreku trgovini. Industrijske organizacije koje zastupaju američke proizvođače soje, uzgajivače kukuruza i biotehnološke kompanije lobirale su kod američke vlade da zahtjeva povećani pristup europskom tržištu“, rezimiraju u mreži okolišnih udruga, uz objašnjenje kako se europske sigurnosne standarde za genetski modificiranu hranu smatra mnogo strožima od američkih, zbog čega ih poljoprivredni i biotehnološki lobiji žele oslabiti. Namjera je, dodaje se, da europski propisi slijede američke, koji se temelje na znanstvenim procjenama što ih često provode same biotehnološke kompanije.

Mreža okolišnih udruga detektirala je sljedeće ciljeve američkih pregovarača. Najprije, veći pristup tržištima za proizvode američke biotehnološke industrije, potom brži proces za odobravanje genetski modificiranih usjeva i uklanjanje različitih „prepreka trgovini“ koje ograničavaju uvoz takvih usjeva u EU te pojednostavljen proces između vlada s obje strane Atlantika.

Prema američkim propisima sve je na tržištu dok se ne dokaže stvarna štetnost (FOTO: Liam Wilde)

Tako su, primjerice, Sjevernoameričko udruženje za izvoz žitarica i Nacionalno udruženje za žitarice i stočnu hranu, tražili „eliminaciju mjera koje se odnose na biotehnološke usjeve“. Tamošnje Nacionalno udruženje uzgajivača kukuruza europske propise drži „nepravednima prema američkim uzgajivačima hrane“ što uzrokuje milijunske gubitke u trgovini s EU. U Američkom udruženju uzgajivača soje uvjereni su da je EU politika spram biotehnologije „diskriminatorna prema izvozu iz SAD-a“ te da „politike o obaveznom praćenju i označavanju proizvoda koji sadrže biotehnološke sastojke moraju biti zamijenjene nediskriminatornom politikom dobrovoljnog označavanja proizvoda koji ne sadrže GMO“. Biotechnology Industry Organization, pak, poziva na proširivanje tehničkog rješenja „nulte tolerancije“ (koje dozvoljava kontaminaciju životinjske hrane) na „ljudsku hranu i sjeme“, dok će se iz Američkog udruženja za trgovinu sjemenom također založiti za „tehničko rješenje“ koje dopušta određene količine, do 0,1 posto, genetski modificiranih sastojaka u životinjskoj hrani i na sjeme, uključujući i „slučajeve u kojima sjeme još uvijek nije odobreno za uzgoj u EU“.

Sjedinjene Države su u više navrata prigovarale Europskoj uniji zbog propisa i zakona o biotehnologiji, žaleći se da imaju štetan utjecaj na izvoz SAD.a. Prema američkom godišnjem izvještaju o trgovini sporna su ne samo EU pravila za označavanje GMO-a, nego i propisi i standardi za odobravanje genetski modificiranih usjeva, potom nacionalne zabrane uzgoja određenih usjeva te propisi koji dozvoljavaju da se samo odobreni GMO-i stave na tržište na njihovom teritoriju te da se uvozna hrana kontaminirana neodobrenim GMO-ima odbije na granici.

„EU pravilo 'nulte tolerancije' predstavlja posebni izvor iritacije jer ono određuje da jedino GMO-i odobreni u EU mogu biti stavljeni na tržite Europske unije. Prema tom pravilu, težina dokaza leži na proizvođaču. Tako je, na primjer, kada je 2006. godine sjeme konvencionalne riže u SAD-u kontaminirano neodobrenom GM sortom, Europska komisija od američkih izvoznika mogla zatražiti jamstva da pošiljke sjemena nisu kontaminirane ilegalnom GM sortom“, pojašnjavaju u Friends of the Earth Europe. Takva procedura, osim što štiti europske građane, također smanjuje i troškove poreznih obveznika za utvrđivanje da li uvezeni proizvodi zadovoljavaju propisane standarde. Stoga američki dužnosnici drže da je certificiranje zapravo prepreka trgovini, a da kontaminacija malim količinama GM sastojaka treba biti dozvoljena.

Inače, u EU postoji obaveza označavanja svake ljudske i životinjske hrane koja je proizvedena od ili sadrži genetski modificirane sastojke. Ta je obaveza stupila na snagu još 2004. godine s ciljem osiguravanja visoke razine zaštite okoliša i građana, a američka agroindustrija intenzivno lobira za povlačenje takvog zakona.

Polja GMO kukuruza u američkom Ohiou (FOTO: Lindsay Eyink)

„Iako odredbe trgovinskog ugovora sa SAD-om neće izmijeniti postojeću EU legislativu, sporazum bi mogao promijeniti način na koji se zakoni primjenjuju – na primjer, izmijeniti postupak obavljanja sigurnosne provjere ili redefinirati koncentracije dopuštene GM kontaminacije u ljudskoj i životinjskoj hrani te sjemenu. Odredbe sporazuma također bi utjecale na bilo kakvu buduću reviziju zakonodavstva, onemogućavajući uvođenje strožih pravila“, navode u Mreži okolišnih udruga te objašnjavaju cijelu proceduru.

Naime, prije nego što genetski modificirana hrana ili sjeme mogu biti stavljeni na tržište Europske unije, obavezan je proces za odobravanje koji se sastoji od tri koraka. Prvo biotehnološka kompanija EFSA-i šalje prijavu koja uključuje sve potrebne podatke, potom priprema izvještaj o procjeni rizika koji se temelji na podatcima kojima ju je opskrbila kompanija, te na recenziranoj literaturi. Na koncu bi nacionalni predstavnici i Europska komisija razmatrali mišljenje EFSA-e, a prije donošenja konačne odluke u obzir mogu uzeti i druge aspekte, uključujući društvene, etičke i okolišne čimbenike kao i očekivanja građana.

Amerikanci se tuže da standardi implementirani u EU znaju biti viši od standarda dogovorenih od strane drugih međunarodnih tijela, ali i da se pravi razlika između ispitivanja sigurnosti i upravljanja rizikom. Žale se i da oslanjanje na načelo predostrožnosti znači da EU može razmatrati i druge čimbenike pri donošenju odluka, što dovodi do usporavanja procesa. Sporno im je i što EU inzistira na vlastitom procesu za odobravanje.

„Usvajanje međunarodnih standarda značilo bi za EU oslabljivanje postojećih propisa i udaljavanje od načela predostrožnosti, pružajući slabiju zaštitu građanima i okolišu. Također bi moglo stopirati uvođenje učinkovitih zakona u budućnosti. Međunarodni se standardi temelje na nacionalnim zakonima te je bitno da države zadrže mogućnost osnaživanja vlastitih zakona, potencijalno unaprjeđujući buduće međunarodne standarde“, procjenjuju u Friends of the Earth Europe.

Također povlače i bitnu razliku između europskih i američkih pravila o sigurnosti hrane. Dok „načelo predostrožnosti“ u EU znači da je onaj tko uvodi nove vrste hrane na EU tržište odgovoran za dokazivanje njihove sigurnosti prije nego što uđu na tržište, čime se izbjegavaju posljedice podcjenjivanja rizika, američka pravila dozvoljavaju industriji da dobrovoljno osigura „znanstvene“ dokaze, dok regulatorna tijela mogu djelovati tek nakon što je dokazana stvarna štetnost.

U cijeloj priči posebno je zabrinjavajuće što se pregovori vode iza zatvorenih vrata, a do javnosti dopiru tek ograničene informacije o onome što je tema pregovora. Stoga iz Friends of the Earth Europe povlače paralelu s pregovorima u trgovinskom sporazumu između EU i Kanade, gdje je također pitanje o propisima o GMO-ima bilo ključno, pogotovo imamo li na umu činjenicu da je Kanada prva zemlja u kojoj su se uzgajali genetski modificirani usjevi u velikim razmjerima. U tekstu tih pregovora stoje sljedeći zaključci: promicanje učinkovitog, znanstveno utemeljenog, procesa za odobravanje biotehnoloških proizvoda; međunarodna suradnja o pitanjima povezanim s biotehnologijom poput niskih koncentracija GM sastojaka u proizvodima; regulatorna suradnja kako bi se minimalizirali štetni trgovinski utjecaji regulatornih praksi povezanih s biotehnološkim proizvodima.

Dogovor bi mogao otvoriti vrata uvođenju maksimalnih dopuštenih koncentracija za kontaminaciju ljudske i životinjske hrane neodobrenim GMO-ima (FOTO: pixabay.com)

Analizirajući te pregovore iz Mreže navode kako se ostavlja dojam da se „trgovinski interesi postavljaju iznad socijalnih, okolišnih i etičkih razmatranja, uključujući i potrebu zaštite okoliša, građana i zdravlja“. Kao glavne prijetnje detektiraju da bi uvođenje novih propisa i standarda za GMO-e bilo blokirano, kao i postroživanje postojećih propisa i standarda. Osim toga mogle bi porasti maksimalne dopuštene količine koje štite potrošače od GM kontaminacije te bi se ugrozilo postojeću obaveza o označavanju proizvoda koji sadrže GMO, a EU pravilo o „nultoj toleranciji“ bilo bi efektivno narušeno.

U praksi, smatraju, ostala bi blokirana bilo kakva inicijativa za uvođenje dosljednijeg pristupa u označavanju GMO-a, poput označavanja mesa, jaja i mliječnih proizvoda dobivenih od životinja hranjenih GM hranom, a dogovor bi mogao otvoriti vrata uvođenju maksimalnih dopuštenih koncentracija za kontaminaciju ljudske i životinjske hrane neodobrenim GMO-ima. Sporazum bi također mogao ugroziti pravo država članica da ograniče uzgoj GM usjeva na svom teritoriju jer se SAD protivi nacionalnim zabranama.

„Unatoč zakonskim obvezama sadržanim u Lisabonskom ugovoru, čini se kako su EU trgovinski pregovarači ta načela već potkopali u trgovinskom sporazumu postignutom s Kanadom. Američki pregovarači očito žele osigurati veći pristup EU tržištima za svoje GM proizvođače te je za pretpostaviti da će zahtijevati unošenje sličnih odredbi i u trgovinski sporazum s Europskom unijom“, zaključuju iz mreže okolišnih udruga. Napominju da nikakav dogovor u okviru transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva ne bi poništio EU pravila, ali bi imao utjecaja na sve buduće propise te na bilo kakvu reviziju postojećih propisa, kao što bi mogao utjecati i na propisane maksimalne dopuštene koncentracije, pri čemu se na EU vrši sve jači pritisak kako bi olabavila postojeće standarde.

Trenutačno se u EU uzgaja vrlo malo genetski modificiranih usjeva, a u trgovačkim lancima genetski modificirane hrane u ponudi gotovo uopće nema. U nekoliko zemalja članica EU javnost se izjasnila da ne želi takve proizvode ni u hrani ni u svome okolišu. Stoga Friends of the Earth Europe zahtijevaju da se Europska komisija založi za isključivanje pitanja sigurnosti hrane iz pregovora o trgovinskim ugovoru, da se ne pristane na oslabljivanje propisa koji osiguravaju zaštitu okoliša i potrošača te da se osigura potpuna transparentnost kako bi se građani uvjerili da njihova prava nisu ugrožena.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: pixabay.com