Tri španjolska novinara nestala su u Siriji prošli mjesec pa se sumnja da su oteti. Reagiralo je španjolsko Ministarstvo vanjskih poslova, paleći alarm nad stotinama slabo plaćenih slobodnih novinara koji riskiraju živote u najgorim područjima svijeta ne bi li prodali priču medijskim kućama koje im osiguravaju tek honorar za objavljeni uradak.

Trojica slobodnih novinara, bez čvrstog ugovora s nekom medijskom kućom, nalazila su se u zoni grada Alepa na sjeveru zemlje gdje su 10. srpnja ušli s juga Turske. Dan kasnije bili su u starom dijelu grada, u zoni Al Maadi, s bijelim kombijem i prevoditeljem kada ih je presrela nepoznata naoružana grupa, javio je jedan sirijski aktivist preko telefona. Tada su posljednji puta viđeni.

U Alepu, drugom po veličini sirijskom gradu, ali i diljem zemlje, situacija je kaotična bez čvrsto uspostavljene vlasti, gdje se međusobno bore pobunjenici, vojska vjerna predsjedniku Bashar al-Assadu te grupa Al-Nusra, sirijska filijala Al Qaedae, i Islamska država.

„U Siriju nikada ne bih išao jer me strah. Trojica mojih prijatelja reportera ondje su bila oteta i mučena“, govori nam u Madridu Alfonso Armada, 57-godišnji ratni izvjestitelj koji je od 1992. do 1994. godine izvještavao iz ratnog Sarajeva, a onda iz Ruande te još nekih afričkih zemalja.

Alfonso Armada na nedavnoj promociji svoje knjige "Sarajevo. Ratni dnevnici iz Bosne" (FOTO: Lupiga.Com)

Lani je u Siriji oteto 27 novinara, od koji se njih dvadesetak krajem godine i dalje nalazilo u zatočeništvu, podatak je nevladine organizacije "Reporteri bez granica". Trojica Armadinih prijatelja pali su u ruke borcima Islamske države u rujnu 2013. godine, a pušteni su šest mjeseci kasnije.

„Novinari su se u zonama gdje upravlja Islamska država pretvorili u valutu razmjene. Od njihovih zemalja se traži visoka otkupnina, a novinare anglosaksonskih zemalja ubijaju“, kaže.

U Siriji, tom najopasnijem mjestu za novinare, u četiri godina rata poginulo je oko 130.000 osoba od čega 46 novinara i više od 130 aktivista.

Iva Zamova, iskusna češka fotoreporterka prošla je najžešća konfliktna područja od Čečenije, Iraka, Kosova do istočne Ukrajine, a u gradu Alepu bila je tijekom zime 2013. godine.

„Već tada je bilo gadno. Mogu samo zamisliti kako je sada“, kaže. Lani su tamo poginula tri aktivista nevladine češke organizacije "People in Need".

„Bila je to nesreća. Bomba“, kaže smireno već naviknuta na tragične događaje.

No, gdje god odlazi, primjećuje da se ondje nalazi sve više jako mladih novinara koji jedino pod mecima mogu pronaći priču koju će mediji kupiti. 

„Odlaze u područja za koja prethodno nisu pripremljeni i bez ikakve zaštitne opreme“, upozorava Zamova, zaključujući - „oni umiru pokušavajući zaraditi mali honorar“.

„Mladi novinari umiru pokušavajući zaraditi mali honorar“, Iva Zamova (FOTO: Privatni album)

Antonio Pampliega (33), jedan od nestalih španjolskih novinara u Alepu, mogao se dokazati jedino odlaskom ondje gdje drugi, bolje plaćeni, nisu htjeli ići. U nedavno emitiranoj televizijskoj emisiji „Infiltrirani“, u reportaži iz ratom opustošene Sirije, rekao je: „O svojim odlascima ništa nisam govorio roditeljima“. 

Oči su mu bile natopljene suzama dok je govorio o strahotama koje je vidio u sirijskom gradu Kobaneu. Pisao je za najveće novine El País i El Mundo, kao i za druge listove i agencije. Svi ti mediji ne znaju niti kuda se kretao njihov 33-godišnji dopisnik niti što se točno dogodilo u Siriji. Prethodno ih nisu niti educirali o izvještavanju iz ratnih zona. 

„Danas vodeći mediji imaju novca za mišljenje, ali ne i za informaciju. Dobro plaćaju kolumniste koji o svemu pametuju, a novinare koji donose informaciju slabo ili ih ukidaju“, ističe Alfonso Armada. Nikada, kaže, neće zaboraviti svoj prvi ratni zadatak. Bilo je to opkoljeno Sarajevo. Ondje je otišao kada su mu bile 34 godine, gotovo kao danas nestalom Pampliegi.

„Mislio sam na smrt. Bojao sam se, ali istodobno me privlačilo“, objašnjava nam. Bilo je to prije dvadesetak godina kada su mediji davali stalne ugovore, dobro plaćali izvjestitelje te kada nije bilo interneta. Armada danas piše knjige, predaje o novinarstvu i ima svoju internetsku stranicu. Istovremeno deseci novih novinara s tek odštampanom diplomom sanjaju da će poput njega proživljavati uzbudljive trenutke u nekoj dalekoj, nepoznatoj zemlji.

Ángel Sastre, drugi nestali Španjolac, bio je suradnik televizijskog programa Cuatro, radio postaje Onda Cero i novina La Razón. Njegova prijateljica 32-godišnja Lola García, freelance novinarka koja je bila u Afganistanu, kaže nam da mu je Sirija prije dvije godine bila prvi rat kojeg je pokrivao.

„Od trenutka kada zakoračiš u tu zemlju postaješ vojni ili ekonomski cilj. Ako te ne pogode iz minobacača ili snajpera, velika je vjerojatnost da će te oteti. Tako je govorio Ángel“, kaže Lola.

Angel Sastre - "Sirija mu je bila prvi rat koji je pokrivao", kaže njegova prijateljica, Lola García, također freelancer novinarka (FOTO: Privatni album)

Govoriti o onome što se događa u Siriji može se ulaskom u dio pod kontrolom snaga sklonih predsjedniku Assadu no tada je potrebno ići u pratnji službenika Ministarstva informiranja. Gradska područja koja graniče s onima pobunjenika ili džihadista konstantno su pod minobacačkom paljbom. Sigurnost na putovima između većih gradova poput Alepa i glavnog grada Damaska svakodnevno se mijenja, ovisno o tome tko napreduje na frontu. U dijelovima pod kontrolom predsjednikovih snaga vrebaju snajperi dok se s druge strane gdje su pobunjenici, ili pak treće gdje su džihadisti, umire pod raketama borbenih aviona. Brojni freelance novinari ulaze u zemlju iz Turske ili Libanona u područja koja drže pobunjenici.

Ti ulasci postaju sve skuplji jer je potrebno platiti „fiksera“, osobu koja će prevoditi, pomagati pri kretanju, kontaktirati ljude i, što je posebno važno, pregovarati s oružanim kontrolnim točkama, često suprotstavljenih strana. Zbog malih honorara koje im mediji plaćaju za poslane izvještaje slobodni novinari ne mogu si priuštiti tolike izdatke pa štede na zaštitnoj opremi, prebacujući se u Siriju bez pancirki, kaciga i zdravstvenog osiguranja.

„Kada pak uđeš traže te kako bi te oteli. To izaziva klaustrofobiju i strah“, napominje Lola.

Problemi nastaju čim krenu raditi jer nema telefona ni interneta. U Alepu signal postoji na jednom uglu, a internet pak funkcionira preko skupih satelitskih antena koje tek rijetki imaju. Da bi uopće mogao poslati informaciju novinar cijelo vrijeme mora biti uz ljude koji imaju sredstva. U tom kaosu se, međutim, vide stvari koje samo rijetki mogu doživjeti. 

„Osjetiš život. Promatraš svakodnevnu borbu i sreću zbog naoko malih stvari“, priča Zamova koja nastavlja raditi bez „fiksera“ i zaštitne opreme iako je već zagazila u pedesete.

„Siromašna sam, ali moj je život bogat zahvaljujući kameri i ljudima koje sam sretala. Kulturama koje sam upoznala i zajednicama u kojima sam bila“, napominje.

"Siromašna sam, ali moj je život bogat zahvaljujući kameri i ljudima koje sam sretala" - Iva Zamova (FOTO: Privatni album)

Treći nestali reporter, José Manuel López, također je fotoreporter. Radio je jedanaest godina za La Crónicu de León, regionalne novine sa sjevera Španjolske, no od 2009. godine kada je zemlju pogodila gospodarska kriza postao je slobodni fotoreporter. Šest godina obilazi žarišta poput Iraka, Palestine i Afganistana.

„Mogu ja imati lucidne komentare o sukobima u tim zemljama, kao i o Real Madridu ili španjolskom premijeru“, kaže 37-godišnji Manuel Jabois, kolumnist novina El País, „ali ako nema novinara koji će s terena donijeti informaciju ja ne mogu pisati, mogu samo baljezgati“.

Od izbijanja krize 2008. do kraja 2014. godine u Španjolskoj je ugašeno 11.875 radnih mjesta u medijskim kućama podatak je Udruge novinara Madrida (APM). Ratovi u Siriji, Iraku, Ukrajini kao i humanitarne katastrofe poput izbjegličke invazije na talijanski otok Lampedusu potiču mnoge na odlazak iako su, kažu u APM-u, honorari slobodnih novinara pali za više od 30 posto u posljednjih šest godina.

Alfonso Armada, međutim, ističe da su danas ratovi slabije pokriveni nego prije dvadesetak godina unatoč tehnologiji i mobitelima za slanje brzih izvještaja. U Sarajevu je nekad morao platiti pivo ili gorivo ili steći prijateljstvo s nekim iz agencija poput Reutersa ili Associated Pressa kako bi mogao koristiti njihove satelitske telefone.

„Sada primjerice u nekom selu u Kongu možeš naći kafić s internetom“, kaže. 

I danas je problem kako uvjeriti urednike da objave priče iz tih zemalja, borba za medijski prostor između reportera i urednika nikada nije prestala. Međutim, ono što je novo je odnos novinara na terenu sa zaraćenim skupinama.

Medijske kuće režu izdatke za dopisnike i izvjestitelje pa njihovi komentatori interpretiraju stvarnost premda nikada nisu zagazili u ta područja (FOTO: Jerome Starkey/Flickr)

„Nekada su revolucionarne i ustaničke skupine trebale novinare kako bi prenijele poruku u svijet, kako bi objasnile svoju verziju priče. Islamskoj državi oni nisu potrebni. Ona radi svoje visokokvalitetne video uratke. Njih proizvode ljudi školovani na Zapadu i tako šire užas bez novinarskih posrednika“, objašnjava Armada.

Među novinarima u matičnim zemljama velika je debata treba li i kako objavljivati takve propagandne materijale. Aktualni sukobi predstavljaju novi izazov za novinarstvo. Medijske kuće, međutim, režu izdatke za dopisnike i izvjestitelje pa njihovi komentatori interpretiraju stvarnost premda nikada nisu zagazili u ta područja. Baveći se trivijalnim, nebitnim temama čiji zadatak nije niti informirati niti obrazovati, glavni urednici tvrde da teške međunarodne priče ne zanimaju publiku pa joj serviraju živote starleta i osoba koje nezasluženo dobivaju pažnju.

Armada je svoje priče iz Sarajeva radio s običnim ljudima, prikazivao stradanja, i tako približavao publici događanja u njima dalekim i nepoznatim krajevima. Iva Zamova se vraćala u opustošena sela Čečenije i kada je to područje nestalo iz fokusa svjetskih medija kako bi nastavila prikazivati patnje koje ondje i dalje traju.

„Želimo ići tamo gdje ljudi ne idu jer su ratovi bez novinara još gori“, poručuje fotoreporterka spremajući se na novi zadatak. Nije sigurna hoće li uspjeti prodati fotografije niti hoće li se vratiti živa.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: FAH