Sanela Halilović – Sassja, autorica albuma „Taktički praktično“ iz prošle godine s prvim je singlom "Clash", zavrtjela blizu milijun i pol pregleda na Jubitou. Prvu ženu FM Jam kolektiva iz Tuzle, krasi mladenački angst, stilski podsjeća na Frenkieja, a koliko joj leži "PMS-rimovanje" jamajčanskih diva Lady Saw i Tanye Stephens koje se zalijepilo za štikle kolegicama Sajsi i Mimi Mercedes, valja tek čuti.

Suradnja Sassje i grupe Brkovi na singlu „Ovce“ s njihovog reš-pečenog albuma otkrila je zajedničke HC-korijene, ma koliko vam Šemsin ruralni vibrato mogao ići i na jetru; odnosno, barem ono što je od nje ostalo. Nešto o zasadama ovog vokala mlađe generacije saznali smo od Frenkieja koji ovu subotu ima koncert u zagrebačkom KSET-u te će u klubu koji slavi 40 godina postojanja predstaviti svoj najnoviji album, svojevrsni best of pod nazivom "Reexperience".

Suradnja Sassje i grupe Brkovi na singlu „Ovce“ s njihovog reš-pečenog albuma otkrila je zajedničke HC-korijene (FOTO: Adnan Jašarević)

„Sanelu sam upoznao u Tuzli. Nekako smo se kretali u istom društvu, i ona je prvo počela da surađuje sa Bagga Soundom, a tek onda smo mi ostvarili neki kontakt koji je kasnije prerastao u muzičku suradnju i prijateljstvo. U početku mi je bilo zanimljivo da u našem gradu ima djevojka koja se zanima za reggae i dub, a još da se time želi baviti. Od nas je otpočetka imala podršku, a kasnije je izgradila svoj specifičan stil koji mi se jako sviđa“, reći će Frenki.

Gostovao je i Frenkie kolegici na albumu, uz Remi i WhoSee, u pjesmi "Ragga Naš". Pitanje je vidi li i sam prostora da je ubuduće ugosti na nekim trap-podlogama.

„Mislim da bi to također bila zanimljiva kombinacija. Koliko znam, Sanela je otvorena za takvo nešto i već smo u par navrata pričali o tome. Do naših suradnju uvijek dođe spontano, pa tako će vjerovatno biti i ovaj put“, dodaje.

Na bosanskohercegovačkoj sceni već je dulje vrijeme prisutan revival sevdaha, koji je unio figuru muškarca koji pjeva pjesme napisane od žena... Peckamo ga vidi li djevojku koja bi ga mogla duplati, možda, biti toaster na način na koji je to on bio Edi.

"Od nas je otpočetka imala podršku, a kasnije je izgradila svoj specifičan stil koji mi se jako sviđa" - Frenkie (FOTO: Privatni album)

„Sevdah doživljava svojevrsni procvat i postaje jako popularan, čak i van granica BiH. Što se tiče ženskog back-vokala, o tome nisam razmišljao. Meni se na koncertima uvijek pridruži Kontra, tako da tu imam odličnu pomoć. Ne treba popravljati nešto što nije pokvareno“, slegnut će ramenima.

U nastavku razgovora obraćamo se Edinu Osmiću koji diže slušalicu u dalekom Izraelu, a glas mu odjekuje nošen vjetrom zefirom između signala mnogih operatera. Pitanje glasi, kako to da je tuzlanska scena jedna od najjačih na Balkanu, iako se radi o gradu od niti sto tisuća stanovnika, te ima li to veze s time da je riječ o jednoj od očuvanijih sredina u Bosni glede multietničnosti.

„Siguran sam da ima veze i s tim, i ja sam se zaljubio u Tuzlu zbog tih i mnogo drugih stvari u njoj. Tamo imaš sve od reggaea i rapa pa do pionira punka, metala i HC-a. Kad izađeš vani svi ti ljudi su izmiješani u krugu od par stotina metara, svi stilovi su zastupljeni na cesti i svi međusobno surađuju na nekoj razini… Grafitti-scena je također jako aktivna i za grad te veličine Tuzla ima možda i previše crtača na jednom mjestu“, jasno će popularni pjevač, u šali zvan i Glavonja. Sassjin placement u okvire grada s možda i najjačom scenom u BiH, Edin također vidi u suradnji s tuzlanskim Bagga sound-sistemom.

„Ti kad se kališ pred tamošnjom publikom koja je puna ljubavi, ali jako zahtjevna u baš tom reggae dub-rap segmentu, onda imaš k'o neki zajeban certifikat i iskustvo s kojim možeš ići po binama cijelog svijeta, k'o da si završio neki nepostojeći fakultet MC ili bass-izvođača“, otkriva.

O svojim počecima između podrške Ede i Frenkieja, pak, Sassja progovara s već karakterističnom lopatom ironije.

„Odslužila sam probni rok od tri godine, pa sam prošla testove izdržljivosti, bio je i test matematike, jer su me mislili primiti k'o blagajnicu, a onda smo Kontra i ja odradili isti broj sklekova (342) u finalnom krugu pa smo onda oboje prošli i sad nema povratka“, govori nam Sassja nakon sat i pol izdašnog koncerta, održanog nedavno u Zagrebu. Nešto ranije spremno se šalila s jednim odvažnijim fanom koji joj se iz prvih redova trudio skidanjem majice odvući pažnju, melos producenta Kantrimana očito je bio podobro podboltan u produkciji, uz čitavu dvoranu uljuljkanu u krepki bashment. Čovjek bi se zapitao jesmo li te večeri svjedočili prijelazu alternativnog žanra u mainstream, vraćamo lopticu. Magistra farmacije koju godinu dana dijeli od nastupa u KSET-u, tri mjeseca od Doma sportova, a životna odluka i od rada između epruveta, ne zna.

"Vozim se busem na svirku, ne daju mi da pređem hrvatsku granicu jer imam pasoš BiH, a evo – jedan gazda već pet mjeseci razvlači dug od 150 eura" (FOTO: Adnan Jašarević)

„Kada mi neko da zadovoljavajuću definiciju mainstreama, onda ti odgovorim potpuno na ovo pitanje. Vozim se busem na svirku, ne daju mi da pređem hrvatsku granicu jer imam pasoš BiH, a evo – jedan gazda već pet mjeseci razvlači dug od 150 eura“, zalebdjet će Sassja svojim zeru prgavim sarkazmom...

„Jel ovo mainstream ili alternativna rečenica? Ne znam, evo... a i 'alternativna muzika' je baš nekako ružna riječ, kao da je to muzika koja će uvijek biti u drugom planu, a to ne treba tako. Moja muzika treba biti u prvom planu, tako svi razmišljamo“, dodaje – izašavši na mrežu.

A kako zapravo kotira Sassjina pojava u širem kontekstu, pitamo Milana Colića iz Beograda koji je već slabu godinu dana lijevom nogom u Grčkoj, a desnom u Makedoniji – radi angažmana na balkanskoj ruti. Kao dugogodišnji mirovni aktivist, dobro poznaje situaciju u regiji, kao i sve sugovornike ovog teksta, a tako i dancehall uz koji se često veže seksploatacija. Pitamo Colića oko sarkazma, u vrijeme kad je isti već postao popudbina svih onih djevojaka s društvenih mreža koje se na profilnim fotografijama slikaju s mačkama, a slušaju Seve Nacionale.

„Hm, pa da, jeste sarkazam: kritičko je, reaktivno i ubadajuće. Ali nije ispunjeno 'sve-uvidom' i podrugljivošću. Lično je, a lično je, naravno, političko, a tu leži lepota bitisanja...“, helenskim backhandom će Milan. Posebno kada lokalno ima primat, a ne odgurne te, već te prizove da saznaš malo više o tome što taj tuzlanski sleng zbori, u svom starobosanskom pakovanju, a koji, u Sassjinom priopćavanju, nimalo ne odudara od 'urbanih' beogradskih i zagrebačkih 'slengotvoraca'. Jer, sleng se stalno tvori u velikim centrima, iako Sassjin primjer ukazuje da ide i iz manjih sredina kakva je Tuzla. 

Sassja pak, s druge strane, ne odgovara na dominantnu potrebu da se krpaju rupe na duši i na tijelu radništva, već čačka one koje zanima šta je ispod stola kafane kad se eho na mikseti smanji. I sreća njihova, takvi kao Sassja – postoje.

"Kad se kališ pred tuzlanskom publikom koja je puna ljubavi, ali jako zahtjevna u baš tom reggae dub-rap segmentu, onda imaš k'o neki zajeban certifikat i iskustvo s kojim možeš ići po binama cijelog svijeta" - Edo Maajka (FOTO: Privatni album)

Uz malu pomoć razgovora s Frenkiejem, Edom i Milanom, možda smo malo bliže definiciji fenomena Sassje. A isto tako, jasniji je kulturološki okvir BiH scene. Ili, fenomen Dubioze koja dub-reggae poruku pjeva preko dancehall produkcije kao već opće mjesto. Colić pojašnjava.

„Dubioza je našla formulu za nastupe na svim važnim festivalima u Evropi – to je činjenica. Da li je iskreno, istinito i podzemno ili pak samo dobro zapakovano, upotrebljeno i organizovano, o tome ne vredi mnogo dumati... Mlade nade su tu da iznedre nešto novo, da nam pokažu šta se još može. I stalno sam iznenađen koliko ne mogu da pratim šta se dešava, to me raduje. Takav je slučaj sa Sassjom“, valjda je jasno. Pratimo li bosanskohercegovačku scenu dubljim zahvatom u stilsku čorbu nastalu od rata naovamo, pronaći ćemo raznorodne žanrove, od duba, reggaea, world musica i sevdaha koji su u BiH, maltene, već mainstream, dok je u Hrvatskoj to na razini klupske kulture, još se nije probilo iz geta. Mikrofon preuzima Edo Maajka.

„Reggae i dancehall, kao i dub, se uklapaju u zvuk svake sredine, u Izraelu također imaš brdo izvođača u tom zvuku“, kaže Edo Maajka. „Bass-muzika i njezini pioniri u našoj regiji rade više od desetljeća na promoviranju ove muzike i tek sada se počinju vidjeti rezultati“, zaključuje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Adnan Jašarević