6. izdanje knjige iz školske lektire: Damir Miloš - 'Bijeli klaun'

Dječak svijet promatra vizurom ozbiljnosti i čuđenja, i jedino što može vidjeti jest potpuno sivilo: ljude koji su izgubili sustav vrijednosti i u žurbi da zgrnu što više novca zaboravljaju smijeh, dobrotu, ljubav i ljepotu; vide sive i prljave gradske ulice na kojima nemilosrdno juri bezbroj automobila... I kada uz pomoć Starca spozna vlastitu boju, bijelu boju djetinjstva i nevinosti, Dječak u odori klauna — potpuno bijel, tek s plavom suzom na obrazu, odlazi iz cirkusa, korača svijetom, gleda ljude i čudi se. A priča se da će bijeli klaun hodati svijetom sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.
Kristina Peternai

******

Kultni roman Bore Ćosića: 'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji'

Pogled na revoluciju, rat, velika povijesna zbivanja opisana su iz perspektive dječaka. Njegovo pričanje, šturo i jednostavno, otkriva svu apsurdnost i laži svijeta “izvan obitelji”. Roman koji osvaja svojim jednostavnim, čitkim stilom, nasmijat će vas gotovo doslovno “do suza”, do otkrivanja potpunog besmisla i dehumanizacije jednog sistema. Za vrijeme balkanskih ratova autor tako utjecajnih knjiga kao što je Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji i na kraju svih iluzija oslobođene knjige Nulta zemlja postao je jednim od najvažnijih intelektualnih glasova s jugoistoka Europe.
Sybille Cramer, Frankfurter Rundschau

Nitko nije zdvojnije demantirao cijelu svoju biografiju i svoje djelo, ali nitko nije ni zabavnije pisao o apsurdnosti književničke egzistencije u ludoj Srednjoj Europi.
Norbert Wehr, Suddeutsche Zeitung
 
******

Željko Ivanković - 'Dodirom i svijet poče'

Roman je napisan da bi se svijest prožela minulim i da bi se minulo proželo sviješću, koja zapravo dovršava život. Daje mu konačan oblik. Stoga u ovom romanu zbivanja bivaju prirodno raspoređena u komentare koji obuhvaćaju i ja i ne-ja kao dijelove jednadžbe koja kaže da nas nema ni u nama ni u svijetu, nego u neprestanim susretima tih dviju veličina.
Marko Vešović

Ivanković razvija čak četiri važna ženska lika, od kojih su dva uglavnom, a treći posve, tek funkcije, ali je prvi projektiran kao uvjerljiva osoba čiji motivacijski i instinktivni potencijal nije papirnat.
Vlaho Bogišić

******
 
Snežana Bukal - 'Milion, libar Marka Pola'

To je proza građena na izrazitom senzibilitetu za jezik i širokom spektru emocija.
Jos van Damme, Des Idee

To je dokument velike ljepote o složenom značenju sjećanja i nostalgije, dva različita života u jednom životu.
Lara de Bruin, Leeuwarder Courant

Nema mnogo autora koji su u stanju da to, obično, svakodnevno, tako besprijekorno zapišu... Niti ima mnogo autora koji su napisali stranice takve ljepote...
Herman Jacobs, De Morgen

Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvalitetu stranice kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova, važno je to napomenuti, ide još niže od stranice, ona kvalitetu dijela bazira na rečenici, u kojoj je, kako bi rekao Andrić, riječima tijesno, a mislima široko.
Enver Kazaz, Sarajevske Sveske

******

Josip Cvenić - 'Obrnuto prepisivanje'

Najnovija knjiga Josipa Cvenića 'Obrnuto prepisivanje' po žanru je “stvarnosni” roman u kojem glavni lik, ali i ostali likovi oko njega, bježe u imaginaciju, halucinaciju, ali i u “magiju” Interneta. Glavni lik Juraj (četrdesetogodišnjak), doktor je medicine u Zavodu za mikrobiologiju i genetiku Kliničke bolnice gdje je glavni stručnjak za određivanje DNA kod pronađenih leševa branitelja. Juraj ima “hobi” primjereno njegovu zanimanju, u svom laboratoriju uzgaja genetski modificiranu metvicu. Biljku Mentu piperitu (paprenu metvicu) drži u lončanicama na prozoru i od sušenog lišća kuha čaj. Od tog čaja, kojeg tajno pripravlja, halucinira, jer je u nju ubačen gen iz meksičkog kaktusa koji sadržava meskalin. Uglavnom, roman se odvija kroz dva paralelna toka, od kojih svako razotkriva jednu od dimenzija života glavnoga lika, a Cvenića otkriva kao prozaika koji je spreman zakoračiti u prostore novoga iskustva, kako privatnog, tako i literarnog.

******

Anđelko Vuletić - 'Plamen i slamka'

Stari revolucionar Vladimir Gal, već u dubokim godinama, na bolesničkoj postelji, a ojađen kretanjima u društvu (demokratizacija, pad Berlinskog zida, tranzicija...) snatri o povratku u svoju mladost (političku mladost!), i zato mu je stalno na usnama bolni uzdah: ah, umrijeti u Rusiji, zapravo u Moskvi, pobliže u hotelu Luks gdje su se nekad udomljavali zanesenjaci cijelog svijeta, s jednom jedinom zadaćom, onom koju im je Marx namro: promijeniti svijet! Vladimir Gal, nazvan u ilegali Vozduh, jer je za neprijatelja bio jednako i neuhvatljiv i nevidljiv u izvršavanju svojih revolucionarnih zadaća, uzalud traži oslonac i pomoć među svojim bivšim suborcima koji su ili biološki “dotrajali” ili napustili nekadašnje ideale, pa osamljen, slomljen bolešću i ogorčen zbivanjima u svijetu i domovini, koju ne priznaje takvom, i sam konačno shvaća da je bio tek jedna mala slamka u velikom svjetskom “plamenu”. Za sve to vrijeme nižu se, ili pak obnavljaju, događaji na stazi njegovog životnog puta, od Moskve do Zagreba, na stazi koja obiluje okrutnošću, preusmjerenom vjerom, zaslijepljenošću, fantazmom, i konačno padom.

******

Peter Zilahy -  'Tri'

'Tri' obuhvaća tekstove takve vrste među kojima - osim to-ga što se radi o mojoj trećoj knjizi, koja se objavljuje 2003. godine, u vrijeme kada je i moj kućni broj i kućni broj moga izdavača upravo 3 - na prvi pogled ne postoje ni­kakve poveznice. Svaki djelić ove knjige nastao je usput, jedan od drugog udaljen i vremenskim i prostornim ko­or­dinatama, u različitim dijelovima svijeta. Svaki je tekst na­ručen, većina naručitelja međusobno se ne poznaje, čak se nikada nisu ni sreli. Izdavač mi je dao tri mjeseca da tekstove posložim u konačan oblik, a posao sam danas us­pio završiti. Tako nastao organizam sastoji se iz tri di­je­la, od kojih svaki sadrži tri teksta. Tri putopisne zgode, tri dnevnika i tri govora napisana povodom nekog otva­ra­nja. Tri je broj Mađara.
Péter Zilahy
 
******

Miroslav Mićanović - 'Zapadni kolodvor'

Naime, u svojim morskim pripovijetkama iz pozicije ‘’kontinentalca’’ oslikava situacije u kojima smo se na ovaj ili onaj način našli i svi mi, njegovi čitaoci kontinentalne provinijence. Nije čudno da se onda njegove priče čitaju s posebnim osjećajem sudioništva i da nas mame na ponovno čitanje, budeći u nama i vlastite reminiscencije i asocijacije.
Radovan Marčić

Riječ je o pričama koje svjedoče o čestim promjenama prostora, odsutnim prolaženjima kroz njih, ali i o onim bliskim intimističkim zapisima vezanim uz osobno traganje, osobnu žudnju i povremenu prazninu.
Helena Sablić Tomić

Tu se izmjenjuju, nadopunjuju i prepleću javno i privatno, opće i posebno, riječi i stvari, mirovanje i putovanje, sadašnjost i prošlost, konkretno i apstraktno, san i java. U njegovim pričama zbilja je najčešće polazište, ali ono uzmiče pred asocijativnošću, sugeriranjem slutnji i naznakama atmosfera, što oplemenjuje tekst i čini ga atraktivnim i privlačnim.
Strahimir Primorac

******

Mario Suško - 'Vječnost na čekanju'

Nova pjesnička knjiga uglednog pjesnika i prevoditelja Marija Suška naslovljena Vječnost na čekanju nosi od samoga naslova stanovitu metafizičku projekciju koja dakako kontrastira s naglašenom fizičnošću (pa i naturalizmima) niza pobuđenih prizora. Bez oštrih međusobnih rezova, pjesme u njoj okupljene tipološki se dijele na tri različite razine. Na jednoj razini bi bile čiste i čvrste narativne sekvence, kadrovi gotovo filmski kadrirani i fokusirani, kojih su agonisti najčešće članovi njegove uže obitelji, imenovani ili podrazumijevani otac, majka, djed, baka ili supruga. Takve pjesme (od kojih se jedna, primjerice, a vrlo indikativno, čak zove “život”), ispisane ozbiljno poput proze, kao da ispunjavaju Poundov zahtjev o dostojanstvu stiha, što se ne smije razmetati suvišnim ukrasima. Kao svojevrsne “tranches du vie” još dolazi i nekoliko izrazitih opsadnih reminiscencija: “Tunel”, “Obraćenje”, “Strah”, “Upitanost”. Nekolicina pjesama uvest će nas u razinu refleksivnih reakcija, iako starta od ratnog motiva izbjegavanja položaja da se postane metom, a svojom završnom riječju “ništa” paradoksalno će se rimovati s vlastitim naslovom. Dio pjesama ispisan je intertekstualno ili metakritički i u njima je imenovana nelagoda zbog neprimjerene recepcije. Premda je čitavo Suškovo pjesnikovanje i ovaj put uokvireno tekstom stanovitog Jozefa Klema kako bilo, nikad nije bio kompleksniji i kompletniji, zaokruženiji i žešći.
Tonko Maroević