U biblioteci Na tragu klasika, što je zajednički realiziraju Hrvatsko filološko društvo i Disput iz Zagreba, upravo su objavljeni sljedeći novi naslovi:

François Weyergans, Tri dana kod moje majke.
S francuskog prevela Mia Pervan.

Riječ je o postmodernističkom romanu u kojem se autor nije tipično postmodernistički "ubio" kako bi prepustio mjesto nekakvoj bezličnoj razgovorljivoj instanci, nego pred čitatelje izlazi zabavna i nadasve duhovita kronika druge polovice XX. stoljeća, u kojoj će mnogi prepoznati svoje mladalačke fascinacije filmovima, knjigama i ljudima o kojima se često pisalo i diskutiralo. Autorironični, šeprtljavi i pomalo histerični pripovjedač "u najboljim godinama" svoje probleme pretvara u globalnu pojavu prema kojoj se ne može ostati ravnodušan!

Belgijsko-francuski književnik François Weyergans rođen je u Bruxellesu 1941. godine. Krajem 50-ih godina XX. stoljeća preselio se u Pariz i posvetio studiju romanistike i filmske umjetnosti. U književnosti se pojavio početkom 70-ih godina romanima Pajac (1973) i Berlin, srijeda (1979). Najznačajnijim djelom iz 1990-ih smatra se roman Franz i François (1997). Tri dana kod moje majke je prošle, 2005. godine, osvojio najugledniju francusku književnu nagradu Prix Goncourt.

*****

Bernard-Marie Koltčs, Noć upravo prije šuma.
S francuskog prevela Marija Paprašarovski.

 
Bernard-Marie Koltčs (Metz, 1948 – Pariz, 1989), slavni je francuski dramatičar, čiji je monolog Noć upravo uoči šuma na Avignonskom festivalu 1977. privukao veliku pozornost kritike i publike. Ključna djela ostvario je između 1983. i 1988. godine tijekom suradnje s redateljem P. Chereauom. Glavna, gotovo opsesivna tema njegovih dramskih tekstova jest praznina, koju prate osjećaji zebnje, nemira i usamljenosti. Umro je od AIDS-a.

U hrvatskim su kazalištima s velikim uspjehom izvedene njegove drame U samoći pamučnih polja i Roberto Zucco.

*****

Viktor Pelevin, Dijalektika prijelaznog perioda.
S ruskog prevela Irena Lukšić.

Pod ovim je neobičnim naslovom, izvučenim iz ropotarnice marksizma, karizmatični Pelevin podastro je čitatelju ono o čemu dosad nije pisao: vatreni ruski seks dvojice etabliranih novoruskih bankara. Roman u stilu urnebesne komedije izvrće sve anomalije postsovjetske društveno-gospodarske tranzicije, od kojih je najzanimljivija tehnologija pranja mafijaškog novca, ali i uči ispravnom putu u duhu istočnjačkih mudraca. Mnogi recepti i zapažanja ovoga nestašnog dečka suvremene ruske književnosti itekako su primjenjivi i u našim prilikama. Roman je preveden na sve važnije svjetske jezike, a u Rusiji mu je dodijeljena prestižna nagrada "Nacionalni bestseller".

Viktoru je Pelevinu ovo četvrta knjiga prevedena na hrvatski jezik.

*****

Margit Kaffka, Boje i godine.
S mađarskog prevela Jadranka Damjanov.

Margit Kaffka (1880-1918) najznačajnije je ime mađarske ženske književnosti XX. stoljeća. U svome remek-djelu Boje i godine autorica je opisala tri generacije žena jedne ugledne građanske obitelji zahvaćajući sve važnije društvene mijene koje su se odigravale u Austro-Ugarskoj na prijelazu stoljeća. Roman je autobiografski i čitatelj će naći mnoštvo epizoda koje je autorica izvukla iz svog burnog i nadasve intenzivnog života.

*****

David Gilmour, Mahnite noći.
S engleskog prevela Ljiljana Šćurić.

David Gilmour (1947) jedan je od najcjenjenijih suvremenih kanadskih pisaca i autor nekoliko bestsellera. Prošle je godine dobio i najvažniju domaću književnu nagradu – Guvernerovu.

Roman Mahnite noći zabavan je i duhovit roman o kriznim trenucima profesora francuske književnosti Dariusa Hallowaya, koji nemilosrdno analizira intimu jednog tipičnog intelektualnog egocentrika. Mnoga pitanja koja postavlja ovaj tekst podsjećaju na situacije iz "već viđenih" klasičnih filmskih i literarnih djela s erotskom tematikom, ali uvijek s novom količinom začudnosti i začuđenosti.

******

Andre Makine, Rekvijem za Istok.
S francuskog prevela Marina Jelinek.

Nakon Francuske oporuke, koju je hrvatska publika vrlo dobro primila, Rekvijem za Istok opet nudi "slavensku dušu" u francuskom okruženju: riječ je o sudbini triju naraštaja jedne neobične obitelji u vremenskom rasponu od Oktobarske revolucije do završetka "hladnog rata". Mnogi potresni prizori iz ovog snažnog romana doimaju se ne samo kao rekvijem za mistični Istok, nego i molitva za žrtve nevjerojatnih okrutnosti, zvjerstava koja su se dogodila na tim prostorima kao "stjecaj povijesnih i političkih prilika".

Andre Makine rođen je 1957. u Krasnojarsku, u Sibiru, a školovao se u Kaliningradu i Moskvi. Došavši 1987. godine u Pariz na stipendiju, zatražio je i dobio politički azil te je započeo spisateljsku karijeru pišući na francuskom (baka mu je, inače, bila Francuskinja).

*****

Peter Stamm, Bezoblični krajolik.
S njemačkog preveo Damjan Lalović.

Roman suvremenog švicarskog književnika (rođenog 1963) pripovijeda o mladoj Norvežanki Kathrine, razvedenoj majci koja živi u malome mjestu na dalekom Sjeveru Život joj je naoko sređen i udoban, međutim ona se ipak neočekivano odlučuje na promjene, koja učmala sredina ne prihvaća. Nakon putovanja po Danskoj, Francuskoj i Švedskoj udaje se po treći put i započinje novi život. Svijet koji opisuje Stamm doima se poput klasičnih dokumentaraca o krajolicima europskog sjevera. Kritika posebno ističe uvjerljivost njegova pripovijedanja i smisao za detalje.

Peter Stamm studirao je ekonomiju, anglistiku, psihologiju i psihopatologiju. Bavio se novinarstvom, mnogo je putovao i profesionalno se posvetio literaturi. Za svoj je književni rad pokupio mnoštvo važnih nagrada.

*****

Anne Hébert, Dječak pod teretom snova.
S francuskog prevela Marija Paprašarovski.

Anne Hébert (1916-2000) najpoznatija je i najprevođenija kanadska autorica francuskog jezičnog izraza. Godine 1954. iskoristila je stipendiju Kraljevskog društva i nastanila se u Francuskoj, ali je temom i duhom ostala vezana za rodni Quebec. Za romane Drvene sobe (1958), Kamouraska (1971) i Blune (1982) dobila je važne literarne nagrade, dok je Dječak pod teretom snova osvojio Guvernerovu nagradu 1992. godine.

Roman Dječak pod teretom snova govori o nastojanju adolescenta da se oslobodi djetinjstva i majčinih okova. Proza Hébertove na tom putu raste u poetsku sliku koja se ritmički izmjenjuje s pripovijedanjem tvoreći jedinstven, dojmljiv "roman-pjesmu".

*****

Camilo Castelo Branco, Kobna ljubav.
S portugalskog preveo Nikica Talan.

Roman Kobna ljubav najpoznatije je djelo Camila Castela Branca, portugalskoga romantičara druge generacije, ali i jedna od najčitanijih knjiga luzofonske literature uopće. Tema djela je sukob između ljubavi i roditeljskih predrasuda. Napisan tijekom Camilova zatočeništva u Portu (1861), roman je uvelike nadahnut stvarnim događajima i osobama koje je autor ugradio u svijet mašte.

Autor je inače poznat kao "fatalni ljubavnik" stanovite ugledne žene, što ga je naposljetku dovelo u situaciju da digne ruku na sebe.