Mladen Blažević rođen je u Rijeci 1969. godine, a već dugi niz godina živi s one strane Učke, u selu Ćuki kraj Vižinade u Istri. Objavio je romane „Tragovi goveda“ (2008. godine) i „Ilirik“ (2015. godine), oba u izdanju SKD Prosvjeta. Osim toga autor je i zbirke poezije „Posljednji tasmanijski tigar“ čija posebnost je dvojezičnost (slovenski i hrvatski), a objavljena je u Ljubljani 2017. godine. Dvije godine kasnije, kao rezultat pobjede na natječaju Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, objavljuje još jednu zbirku poezije „Mogućnost povremenih oborina“ u nakladi izdavačke kuće Jesenski i Turk. Pjesme i kratke priče prevođene su mu na engleski, talijanski, ukrajinski i slovenski jezik. 

O književnosti na Facebooku u jednom intervjuu reći će ovako: „Ispočetka sam, kao i većina, zazirao od tog zastrašujućeg gubitka privatnosti, ali zatim sam, pod izlikom objavljivanja svog pisanja, počeo postati i svakodnevne stvari kao i većina ostalih. Razumijem ljude koji odvajaju privatni život od onog što prikazuju na društvenim mrežama, ali ja sam se prestao braniti. Učinilo mi se to besmislenim u doba kad svaki posjet nekoj tražilici, svaki moj trenutak proveden na internetu obrađuje neka aplikacija i temeljem toga stvara sliku mene kao potencijalnog potrošača. Zato sam isti na internetu kao i privatno, u četiri zida. Uz svu hvalisavost i lažno predstavljanje koji idu s tim u paketu. Mislim, ionako sam hvalisav i ako se nađete sa mnom uživo na kavi“.

Naš gost ovog ponedjeljka nekima će sigurno biti poznat i kao dugogodišnji novinar i urednik. Također, autor je igrano-dokumentarnog dugometražnog filma „Je letrika ubila štrige“ i putopisnog serijala „Istriana Jones“, gdje se, osim kao autor, pojavljuje i kao voditelj. 

„‘Istriana Jones’ je napravljen prema slici kako bi izgledao Indiana Jones da nije ništa diplomirao i da nije radio kao profesor, da je živio u Istri i nije nikad bio zgodan i popularan. Dijeli Indianinu sklonost prema arheologiji i avanturi, ali ga prave avanture zaobilaze, pa pronalazi i otkriva autentične arheološke lokalitete u svojoj neposrednoj blizini. Ima tu i izuzetno vrijednih otkrića, koja su mi se dogodila jer živim u središtu arheološkog raja. Zbog sklonosti pisanju, interesu za stariju povijest i iskustvu s brojnih arheoloških istraživanja na kojima sam radio šljakerske poslove, bio je to penal koji se nije mogao promašiti“, kaže Blažević o tom dijelu svoga rada.

A radio je u životu, kako sam priznaje, sve i svašta, toliko da bi, dodat će, njegova biografija bila pretrpana različitim poslovima. Među ostalim bavio se i poljoprivredom na području od posebne državne skrbi.

„Živio sam od poljoprivrede među ostarjelim povratnicima i nešto mlađim izbjeglicama i prognanima. Stršao sam u toj njihovoj podijeljenosti i pio kave u kafićima različitih predznaka. U to vrijeme je još postojala mizerna šansa da se taj prostor djelomice oporavi. Ali inzistiranje na nacionalnom predznaku svakog aspekta života, što je zapravo izraz sustavne državne politike i društvene klime, odnio je svaku priliku u nepovrat. Mladi su odavno otišli i još se čeka da starci umru pa da taj prostor zaraste u kupinu“, objasnio je jednom prilikom u intervjuu za Moderna vremena. 

Blažević već ima završenu novu zbirku poezije – „Krugovi u žitu“ – koja će biti objavljena sljedeće godine u nakladi VBZ-a. Upravo s nekoliko pjesama iz ove još neobjavljene zbirke predstavljamo vam Lupiginog današnjeg gosta. 

Mladen Blažević (FOTO: Adriana Vidić)

Xxx

- Tata, zašto hodamo po cesti?

- Jer je cesta pusta

- Zašto je cesta pusta?

- Jer automobili više ne voze

- Zašto ne voze?

- Jer nema ljudi da njima upravljaju

- Zašto ih nema?

- Jer su izašli iz slike

Iz pejzaža

Kroz passepartout

- Što je passepartout?

- Bjelina zida oko naše sjene

- Kako to da smo mi ostali?

- Mi smo

Nalijepljene ptice na staklima burobrana

XXX

Među posađenim biljkama
Koje sam njegovao
I pretke im generacijama školovali
Do izgubljenog sadržaja
Zrnopad korova
Zaspe vlažnu zemlju
Vjetar zaljulja, pa ljulj zatravni
I ticala korijena pirike
U prorahljenoj zemlji
Pronađu raspadice iz komposta
Što više čupamo to lakše raste

Tušt plijeviti ili brati
Pa miješati u zdjeli i štirkati štir
Slobodom
Do variva

Većina buja kad je kiselost neutralna

Pitomini prijete buhači
Buše listove
Uši piju
Zato u blizini
Ostavljamo izbušene panjeve
Da se roje uholaže i bubamare

I žilogrizi su
Ličinke hrušta
Osušila se trešnja
Čije smo plodove
Prvi put okusili

Kažem ti
Puneći životne linije zemljom
Na dlanovima
Prljajući ruke
U vrtu posvuda prepoznajem ljude

Waldorfska pedagogija - smjer Monsanto 

Ispred se nalazi rijeka iz Alcuinove zagonetke
Kraj mene su kupus, zec i vuk
Trebam ih prevesti preko rijeke
I sačuvati kupus i zeca
U čamcu je mjesta samo za jednog osim mene

I iako se još iz djetinjstva sjećam rješenja
Ne usuđujem se prijeći rijeku
Jer zamišljam vuka dok jede kupus
I otrovanog zeca kako zariva zube u vučju kožu

nostratika

američki lingvist Merritt Ruhlen
izlučio je 13 korijena riječi
koje su zadržali svi današnji jezici
iz prajezika kojim su se koristili naši preci
šireći se iz Afrike pred stotinjak tisuća godina

ku - tko
ma - što
pal - dva
ak(w)a - voda
tik - jedan/prst
kanV - ruka 1
boko - ruka 2
bunjku - koljeno/savijati
sum - kosa, vlasi
putV - vagina/vulva
čuna - nos/mirisati
kamV - kihnuti/uhvatiti
parV - letjeti
(Veliko V označava neki od samoglasnika)

ako je Merritt u pravu
ostacima korijena svih jezika mogu napisati ljubavnu pjesmu

ili cijelom svijetu uputiti razumljivu psovku

kamen ili trava

postojale su riječi u izumrlim jezicima
nedovoljno izgovarane
mogle su opisati
hrapavost nepca pri udisaju
ili paranje nosnica
kad okrene na buru nakon kiše
čistoću između kamena i trave

tako više ne znamo riječi
za trenutak ulaska užarenog kamena
u keramičku posudu s vodom
ribu ulovljenu rukom
ili kad iskre iz vatre noću u šumi
žele postati zvijezde

od svega nam nedostaju samo onomatopeje
slaganja kamenja u suhozidima
za škrgutanja zubima u snu

Lingvistatika

u budućnosti ćemo imati riječi
za istodobno smijanje na dva međusobno udaljena mjesta
mehaničko stvaranje čistih bijelih oblaka
i radost dolaska nebeskih tijela u našu orbitu
kao poslanu pomoć u namirnicama

različite riječi za primanje poruka iz budućnosti
i onih iz prošlosti
za trenutak ulaska iza obzora svjetlosti
gdje su zrake spore za gravitaciju 

uvest ćemo neke nove veznike
„i“ za beskonačno nabrajanje
metaforični „kao mi“
za beznačajnost prostora koji zauzimamo

iz govora potpuno izbaciti zamjenice „oni“ i „ja“
koristeći samo osobna imena prepuna epiteta
izniklih iz pridjeva hvaleći različitosti 

korijeni novih riječi nalaze se danas skriveni u svakodnevnom govoru
pod hrpama imena
kojima nazivamo svoje obješene tkanine
ritualne stihove
i smiješne položaje tijela koji žuljaju koljena

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay