Početkom proljeća 1992. godine, članovi kultnih bendova - Ekatarina Velika, Električni Orgazam i Partibrejkersi, dobilo je nesvakidašnji apel iz Centra za antiratnu djelatnost. Naime, ova tri benda pozvana su da sudjeluju u kampanji protiv nasilne mobilizacije. S obzirom da su posebno EKV, ali i Partibrejkersi, već ranije digli svoj glas protiv surovih ratnih događanja, ovaj je poziv označio osnivanje projekta pod nazivom „Rimtutituki“, čime su se otvoreno suprotstavili tadašnjoj vlasti, još jednom protestirajući protiv rata. U holu beogradskog SKC-a dolaze na ideju da snime i singl kojim će širiti antiratnu propagandu. Komponiraju pjesmu „Slušaj 'vamo!“ s ključnim refrenom „Mir, brate, mir“ ,koju izdaje Radio B92, uz dogovor da se ona ne smije naći ni u kakvoj vrsti prodaje. Iz ovog provokativnog songa do danas će ostati zapamćen dio koji poručuje „manje pucaj, više tucaj“.

"Manje pucaj, više tucaj" - Milan, Cane i Gile

Provodeći ulične akcije i proteste, pokušavali su barem malo „otopiti“ zabetonirane horizonte i smanjiti rastuće tenzije. Na današnji dan, prije 19 godina, bez dozvole za javni nastup, u otvorenom kamionu, kružili su ulicama Beograda protiveći se ratu, koji se nakon Hrvatske, počeo opasno zahuktavati i u Bosni i Hercegovini. Prolaznicima su dijelili bedževe, majice i letke uz neprestano ponavljanje poruka o besmislenosti rata. U akciji je aktivno participirao i Radio B92 uz čiju je pomoć promotivni singl sa pjesmom „Slušaj 'vamo!“ i objavljen.

Projekt je podržala i Jugoslavenska banka za međunarodnu ekonomsku suradnju - Jumbes, na čelu s Ivanom Stambolićem koji je osigurao novac za koncert, ali i za iznajmljivanje sada već legendarnog kamiona. Isti taj Stamobilić vrijedi napomenuti, šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je direktor tvrtke Tehnogas, a zamjenik mu je bio kasniji glavni pobornik rata - Slobodan Milošević. Njihovi putevi razišli su se samo par godina prije rata, kada Milošević naglo skreće ka nacionalističkoj struji i među njima dolazi do otvorenog neprijateljstva. Očekivalo se da će se Stambolić 2000. godine kandidirati za predsjednika tadašnje SR Jugoslavije, ali je uoči izbora otet i od tada mu se gubi svaki trag. Tri godine kasnije njegovi ostaci pronađeni su na Fruškoj Gori, gdje su ga, vjeruje se, po Miloševićevom nalogu likvidirali pripadnici Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije.

Legendarna i gotovo spontana svirka na kamionu koji je kružio beogradskim ulicama i u jednom trenutku čak ostao bez goriva

Drugi koncert, koji je za razliku od prvog imao i dozvolu za održavanje, dogodio se na Trgu Republike kojim je poslana poruka vlastima "S.O.S. mir ili ne računajte na nas", ponovo u režiji Radija B92. Njihov direktor Veran Matić kaže da se u tom periodu pojavila jaka želja da se zlo zaustavi. “ Najupečatljiviji momenat je ta snažna energija koja se pojavila i koju smo mogli da vidimo, jedna strašna želja da se zaustavi zlo. Ono što smo osećali tada, milslim da je bilo dvostruko - s jedne strane da je moguće zaustaviti rat i da je moguće sprečiti divljaštvo, ali u isto vreme i da to što radimo nije dovoljno. I to smo imali sve vreme tokom svih rataova kao najupečatljiviji događaj“, objašnjavao je kasnije Matić.

Na dodjeli nagrade za grupu godine, dokazani pacifisti, članovi grupe Ekatarina Velika, pozivaju publiku da minutom šutnje odaju počast žrtvama rata, kada se Milan Mladenović na rubu suza, sjetio svojih prijatelja u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, Dubrovniku, Rijeci, koji su „sada živi, a možda i nisu živi“. Nedugo zatim, kada je projekt „Rimtutituki“ trebao gostovati u Banja Luci, Milan, inače rođeni Zagrepčanin, koji je odrastao u Sarajevu, otkazuje nastup u znak protesta jer je tada srušena najstarija banjalučka džamija.

Milan Mladenović tijekom drugog beogradskog "Rimtutituki" koncerta

Singl-ploča „Slušaj 'vamo!“ danas je prava rijetkost i primjerak iste nemaju čak ni svi njeni akteri. Izdana je u oko 2.000 primjeraka. Mnogo godina kasnije, za potrebe snimanja dokumentarnog filma o Ekatarini Velikoj „Kao da je bilo nekad“, lider Partibrejkersa, Zoran Kostić Cane, osvrćući se na projekt „Rimtutituki“, izjavio je: „Među prvima smo im pokazali srednji prst. Odjednom smo mi najgori postali sinonim najboljih. Ljudi su negde odlazili ... Da li na ratište, da li van zemlje … Ne znam .... Mir, brate, mir, to je bila jedina solucija u to vrijeme za nas“.

Bilo kako bilo, pjesma nije uspjela zaustaviti rat, koji je ostavio još uvijek nesagledive posljedice na cijelu regiju. Zaključujući ovu priču, moramo primijetiti kako ostaje nejasno zašto prijedlog da plato ispred Doma omladine, u najužem centru Beograda, ponese ime Milana Mladenovića, ne nailazi na plodno tlo. Inicijativu je nedavno pokrenula Liberalno demokratska partija, a započelo je i skupljanje potpisa građana u tom smjeru. Međutim, mnogi će reći da ima i drugih istaknutih ličnosti koje su zaslužile da neka, ulica, park ili trg dobije njihovo ime, ali ipak postoji ta neka nevidljiva „vaga“ koja mjeri humanost i dobrotu, na kojoj je „među najtežim“ upravo Milan, kao netko tko nije dozvolio da iz jednog beskrupuloznog vremena izađe iz „ljušture ljudskosti“.

Lupiga.Com

FOTO: Goranka Matić / YouTube