Previše sam dragocjenog vremena u životu potrošila nastojeći objasniti problem rodno uvjetovanog nasilja. Problem muškog nasilja nad ženama opetovano ističući da muško nasilje nad ženama nije pitanje biologije, muške “naravi” i muškaraca kao takvih već onih struktura koje pretpostavljaju mušku dominaciju. Adresiram i seciram patrijarhat, ne muškarce. Bavim se rodno uvjetovanim nasiljem nad ženama i to je pozicija iz koje polazim, što uvijek i naglašavam zbog čega jasno i odvajam obiteljsko nasilje od rodno uvjetovanog nasilja nad ženama koje može biti obiteljsko, ali može se događati i u sasvim drugim sferama od one obiteljske, kao što obiteljsko nasilje nije nužno nasilje nad ženama. 

Čitajući komentare nakon još jednog svirepog femicida, odustajem i poručujem - odjebite!

Frajer brutalno pretuče i ubije ženu ispred djeteta prenoseći sve uživo preko društvenih mreža. Naknadno saznajemo da ga je žena prijavljivala za nasilje i tražila zaštitu institucija. Odmah kreću osvrti na društvenim mrežama, ljutnja, bijes. Adresiranje bolesnih umova koji su lajkali njegov „strim“ i prozivanje institucija koje ženu (opet) nisu zaštitile iako su (opet) morale. 

Kreću, naravno, i komentari. Okrivljavanja ubijene žene (sama si je kriva što ga je izabrala, što ga nije drugačije prijavila i drugačije pobjegla…) - nekako ona mora biti kriva jer žena je kriva što je živa. A kada više nije živa kriva je što ju je ON ubio. Uobičajen je to repertoar u pojedince utkane sustavne mizoginije. Odjebite. Ne znate što je, kako i zašto birala ili nije birala. Naprosto ne znate. Niti vas se na kraju krajeva tiče. Prije svega, ni jedna veza ne počinje šamarom i žene vrlo često shvate u što su se uplele tek onda kad je već kasno i kad se teško izvući van. Sve i da je napravila najveću grešku u izboru partnera, zar je to čini krivom što ju je partner tukao i ubio? Ako vas netko izvadi iz auta i prebije zato što ste mu oduzeli prednost, niste upalili žmigavac ili ste zakasnili krenuti na zeleno, je li krivica vaša? Pogriješili ste u prometu (što je ujedno i ugroza drugih ljudi u prometu) i to što ste sada na respiratoru je vaša krivica jer da ste odlučili poštovati prometna pravila i kulturu, lik vas ne bi izvadio iz auta i sastavio sa zemljom. Zbilja?

No, ono što mi posebno pokida živce jesu naravno i uvijek komentari frajera i poneke nesvjesno internaliziranom mizoginijom opijene žene, o nasilju nad muškarcima i ubojstvima muškaraca. Na stranu manjak elementarne empatije da u trenutku tako okrutnog, a sprječivog femicida, fokus ostane na žrtvi femicida i problemu nesprečavanja itekako sprječivog zločina. 

Počnimo s elementarnim podacima, pa upitajmo koliko je muškaraca brutalno pretučeno i ubijeno (pred djetetom) te koliko je učestalo da muškarci gube živote u svom domu od strane svojih partnerica?

ALI, ALI, ALI

Muškarci su češće žrtve ubojstava nego žene!

Jesu da, no stradavaju li od strane ženske ruke u svojim domovima? Ili? I tko su najčešći počinitelji ubojstava, i nad ženama i nad muškarcima?

ALI, ALI, ALI

Žrtva je žrtva!

Da, jest. I počinitelj je počinitelj. Svaka je žrtva jednako važna, a rodna analiza omjera žrtava i počinitelja nije pitanje vrednovanja žrtvenosti već uočavanja uzoraka koji upućuju na sustavnost problema.

ALI, ALI, ALI

I muškarci trpe obiteljsko nasilje!

Da, trpe. I to svakako treba adresirati posebice zbog predrasude da muškarci ne mogu biti žrtve obiteljskog ili seksualnog nasilja i stigme da su, ukoliko su preživjeli takvo nasilje, slabići. Što je još jedna od patrijarhalnih konstrukcija protiv kojih se nastojimo boriti kada dekonstruiramo rodne stereotipe i uloge. I to je važna tema, ali svakako nije tema u trenutku strašnog femicida kada nastojimo osvijestiti problem femicida, ubojstva žena iz mržnje, zato što su žene. Ne zato što imamo agendu žene prikazivati žrtvama, nego zato što u trenutku kada žena jest žrtva zločina koji se mogao spriječiti nastojimo ukazati na stvari koje mogu spriječiti da se takav slučaj opet ponovi. Imate problem s tim? 

ALI, ALI, ALI

I muškarce ubijaju zato što su muškarci!

A ne, muškarce ne ubijaju zato što su muškarci, niti iza nasilja nad muškarcima stoji neravnopravan srazmjer moći između muškaraca i žena. Muškarci stradavaju zbog patrijarhalnih ideja o dominaciji i konstrukciji muškosti koja omogućava dominaciju pa su onda puno skloniji probleme i traume rješavati nasiljem jer pravo muško udara šakom o stol. I šakom po neprijatelju. Nekad i po prijatelju. Muškarci svoje emocije i probleme rješavaju kao dečki. Šakom. Muškarci ginu u ratovima, obračunima, pokušajima drugih kaznenih djela, što redom uvelike možemo zahvaliti komu čemu? Opet, naravno, patrijarhatu. 

ALI, ALI, ALI

I žene mogu biti nasilne.

Da, i? Je li ikad itko tvrdio da žene ne mogu biti nasilne, toksične, bilo kakve? Baš kao i svih ljudi, tako i žena ima svakakvih, nisu po „defaultu“ ni svetice, ni kurve, ni vrata pakla. Kakve veze žensko nasilje ima s ovim konkretnim femicidom i globalnim problemom femicida kao takvim?

ALI, ALI, ALI

Uvijek se adresira muško, a nikad žensko nasilje!

Svako nasilje je problem. Adresiraj žensko nasilje. Ali ne u trenutku osvrta na femicid. Osim toga, statistika, istraživanja i analize ukazuju da imamo sustavan problem s muškim nasiljem. Muškarci najčešće siluju, muškarci najčešće ubijaju, muškarci se najčešće odlučuju za pokolje i masakre ne skrivajući pritom mržnju prema Drugome pa su najčešće njihova meta žene, djeca, LGBTIQ* osobe, migranti, etničke, nacionalne ili vjerske manjine … Ponovno, hvala patrijarhatu.

ALI, ALI, ALI

NEMA ALI! Odjebite s ALI! Odjebite s #notallmen ili #mentoo. Naprosto - odjebite. Imamo problem. S muškim nasiljem. S patrijarhatom. Sustavni problem. 

Adresiranje temeljito istraživanog i analiziranog problema nije mržnja prema muškarcima niti je nastojanje žena da dominiraju i vladaju muškarcima. Borba za ravnopravnost nije demaskulinizacija muškaraca već detoksikacija maskuliniteta. 

Da se borimo za dominaciju riješile bismo stvari puno brže. Onako kako su to muškarci na pozicijama moći rješavali kroz veći dio povijesti. Naime, podsjetit ću, uskraćena su nam prava na sve zbog vjerovanja da smo manje racionalne, a uz to lude i histerične, vođene hormonima koje navodno ne možemo kontrolirati. S obzirom na broj muškaraca koji se navodno ne može kontrolirati od pohote kada vidi milimetar gole kože ili žensku kosu (nemojmo se zavaravati i seksualno nasilje je pitanje kontrole, a ne pohote), možda bi vas trebale lišiti osnovnih prava. Naprosto, nedostaje racionalnosti. S obzirom na to da mnogi ne mogu kontrolirati svoje hormone, odnosno testosteron pa se okreće nasilju (naravno da uzrok nasilja nije testosteron), razvidan je nedostatak racionalnosti. Pa hej, kako ćete, ljudi moji, glasati, obrazovati se, obnašati javne funkcije, primati plaću na svoj račun, posjedovati imovinu kada ne možete kontrolirati bazične nagone? Hoćete pilu naopako? Evo vam je.

Ili kako bi rekao jedan sad već antologijski protestni transparent - budite sretni da tražimo ravnopravnost, a ne osvetu. 

Na ovom svijetu masa je divnih muškaraca i groznih žena, divnih žena i groznih muškaraca. Najviše nas je onih između. Pitanja koja kao feministkinje adresiramo nisu pitanja muškaraca ili žena per se, već su pitanja društvenih struktura, patrijarhata, sustava unutar kojih svi funkcioniramo. 

Ako se želite boriti protiv nasilja, nad bilo kim, nad muškarcima, preskočite ALI i uhvatite se razgradnje hijerarhijskih društvenih struktura koje pretpostavljaju dominaciju jedne grupe nad drugom gradeći rodne, rasne, klasne i sve druge nejednakosti. Ili to nekome ne prija gubitak privilegije?

OD-JE-BI-TE!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay