Teologinja u meni svakog ljeta pati što nisam studentica teologije i što u vrijeme mog studiranja nisu postojali teološki susreti poput onih u Dubrovniku 2020. i 2021. godine ili Mediteranskih teoloških susreta u Lovranu koji su se održali ove godine. Teologinja u meni zahvalna je mogućnošću slušanja organiziranih predavanja i za one koji nisu polaznici škole jer na ovim susretima imamo prilike čuti neke od najznačajnijih imena u teološkoj misli danas.

Ove godine polaznici/e će tako imati priliku slušati predavanja Marianne Heimbach-Steins, katoličke teologinje, direktorice Instituta za kršćanski socijalni nauk i voditeljice Ureda za teološka istraživanja roda Katoličkog bogoslovnog fakulteta pri Westfälische Wilhelms-Universitätu u njemačkom Münsteru. Da, dobro ste pročitali, istraživanja roda. Jer suvremena teologija za razliku od religijskog fundamentalizma od roda ne radi bauk teoriju zavjere. Zatim Cyrila Hovoruna, arhimandrita, profesora ekleziologije, međunarodnih odnosa i ekumenizma na University College u Stockholmu, koji je predavao na preko 50 institucija diljem svijeta. Među predavačima su i Vukašin Miličević, svećenik SPC-a i profesor na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Beogradu, potom protestantski teolog i profesor moralne i političke teologije na Duke University, Luke Bretherton, nekima poznatiji kao stalni suradnik The Guardiana, The Timesa i The Washington Posta. The last but not least iz Lijepe naše polaznici/e će slušati profesora na katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Branka Murića.

Radi se o mahom važnim imenima koja, naravno, nisu poznata široj javnosti, ali nisu baš poznata ni teolozima/ginjama u Hrvatskoj. Upravo zato su ovi teološki susreti izrazito važni. Osobe koje studiraju teologiju upoznaju se a suvremenicima i omogućava im se prostor rasprave o ključnim teološkim pitanjima današnjice. Da je ovakvih susreta više, možda bi i izašli iz ustajale močvare u kojoj se teologija u Hrvata trenutno nalazi. 

I dok nestrpljivo pratim svaku vijest iz Lovrana, mahnito tražim intervjue s predavačima na malim i nezavisnim portalima (jer se u mainstream medijima nitko nije dosjetio intervjuirati ove u teološkim krugovima poprilično poznate osobe), nailazim na vijest o jednoj pastorici i njenoj haljini.

Žena ima rever. I koljena! Sablazan! (SCREENSHOT: Facebook/Riječka nadbiskupija)

Naime, Melanie Ivančević, pastorica Evangeličke crkve u Rijeci drznula se staviti rever i odjenuti haljinu koja ne pokriva koljena. Internet gori, osude i proklinjanja pljušte, a rever i haljina jedne pastorica postaju dva od četiri jahača apokalipse. Žena ima rever. I koljena! Sablazan!

Dežurni dušobrižnici proklinju, cijeli skup se demonizira uz vrlo bahate tvrdnje kako na tom skupu Boga nema. To radi ista ona ekipa koja drugog osudi prije nego trepne, koja je kadra baciti kamen i tražiti cara da se Boga razapne. Ne bi Boga prepoznali ni da na Boga stanu.

Dežurnih dušobrižnika uvijek je bilo i uvijek će biti. Problem je kada se novinari poznati po praćenju religijskih tema postave kao dežurni dušobrižnici pa ne prenose informacije o teološkom susretu, nego brže bolje slože tekst o “kratkoj” haljini pastorice. Od novinara koji dugi niz godina navodno prate religijske teme i Rimokatoliku Crkvu očekivao bi se barem minimum teološkog znanja i teološke znatiželje, ali čini se da ni “produhovljeni” novinari nisu lišeni jeftinog senzacionalizma. Možda su teme teološke škole nevjerojatno važne za teologiju i Crkvu, ali koljena jedne žene pa k tome i pastorice su naprosto hit. I fokus svih onih koji u religiji ne traže sadržaj već fasadu kojom će ogrnuti svoje duhovno siromaštvo. Naime, ljudi koji duhovnost traže, uživat će u miru, ljubavi i žaru kojima Melanie Ivančević propovijeda i širi Radosnu vijest bez da i jednom primijete što ima na sebi. 

Zbilja, idealna situacija za ponoviti riječi nadbiskupa Mate Uzinića povodom otvaranja skupa: “Naša je javnost i komunikacijski prostor – i onaj vjerski i crkveni – zatrovan brbljanjem, pojeftinjenim pa i vulgarnim zloupotrebama velikih, svetih riječi: Bog, Isus, evanđelje, Gospa, život… i istodobno se kroz te bujice riječi ponekad sije toliko nepodnošenja, osuda, toliko mržnje“. Upitao se potom koliko se danas „nas Božjih ljudi zavuklo u udobni klerikalizam, u ideologiju pretkoncilskog natražnjaštva, u estradni religiozni populizam“, ustvari u „grešnu šutnju“ o stvarima i nepravdama velikih i moćnih, o bogu novcu, zlim moćima i korupciji, „koje bismo trebali proročki razotkriti, dok se s druge strane tako olako bavimo teškim moralnim riječima osude onih malenih i običnih i ljudi koji se ionako teško nose sa svojim svakodnevnim životnim problemima i sa svojom ljudskom slabošću koja je obilježena grijehom.”

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Novilist.hr

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"