Jedan bauk (još jedan, kao da nam nije bilo dosta zastrašivanja nacije jugokomunizmom, tim amputiranim udom, koji još poneke žulja, boli i straši), dakle, još jedan bauk kruži Hrvatskom, ali ovaj put "samo" kao "pičkin dim". Ali, "djega draco" da vas utješim, ako sumnjate, naime, istina je da "pičkin dim" zapravo - ne postoji! Pa, o čemu je onda riječ. O domislici jedne duhovite konceptualne umjetnice koja je u "igri riječi i slike" htjela "promišljati žensku poziciju s obzirom na to koliko kolokvijalno koristimo ženske organe za opisivanje nečeg što je ništavno". Dobro zamišljeno i dobro izvedeno (s nimalo krivnje za naknadni skandal koji je potresao osječke muzealne ustanove i cjelokupnu sredinu). Ali, obrecivati se samo na kolokvijalnu upotrebu ženskih organa, nije baš sasvim ispravno. 

Stalno čujemo, ako ne drukčije, a onda po tramvajima, kako malne svekoliko ženskinje, od curica do starica, svaki čas izvaljuju pogrde na račun - kurca! Dakle, nemojmo biti fanatični ženski šovinisti pa pronositi strah da se isključivo kolokvijalnom upotrebom ženskog organa može "prikazati sav apsurd situacije" (cit. iz 24 sata, Magazin Express, 9. ožujak ove godine). Zar nismo čuli koliko je taj jadni kurac objektom sprdnje i vrijeđanja ("Ajde u kurac", "Ne vrijediš ni za kurac", "Sve je otišlo u kurac"... itd., itsl.) ali još se nije našao neki muškarac konceptualist da nam to predoči i da budemo - ravnopravni u kolokvijalnom bljezgarenju.

Samo još nešto, zar nije najgora psovka koja se može čuti za nekoga, naime, da je "GLUP KO KURAC"?! E, ovdje bi se trebalo malo zamisliti je li ovo pogrda ili kompliment? Ako muškarac po šaljivoj anatomiji ima dvije glave, gornju i donju, onda katastrofa nastaje KAD SE GORNJA USKURČI, A DONJA POČNE MISLITI. Hoće se reći da prepotentnost gornje glave automatski ide nauštrb tvrdoglavosti donje. Jer, budući da "mišljenje urušava", kako reče jedan filozof (daleko od ove tematike), pusto izvolijevanje donje glave dovodi do erektilne mlitavosti, što znači da je za muškarca (i ženu, ako je ima) uvijek bolje da mu kurac što dulje ostane - glup...

No, dobro, svakome njegovo, ali stoji da je originalna i samosvojna Ana Petrović napravila jedan decentni "pičkin selfie", zamolivši nekoga/neku od povjerenja da joj čučne pod međunožje i nježno iz cigarete ispuše koji blagi tračak dima (jedva vidljiv na novinskoj reprodukciji, jer, znate, djeco draga, pička ne ispušta nikakav dim, budući da trenje mesnatoga u vlažnom (ma koliko trajalo prema hvalisavcima) ništa ne može zapaliti).

"Nisam te kupila da bih te služila, nego da "GOLO MOJE TIČEM V KOSMATO TVOJE", kako stihotvori u svojim "Zgankama za vrime kratiti" Fran Krsto Frankopan (1643.-1711.), taj "prvi erotski pjesnik u hrvatskoj književnosti", ali čija su djela još do danas strogo cenzurirana u farizejskoj, hipokritskoj mu domovini. Ali, našao se tu znameniti časopis "Gordogan", koji je već u svojem dvobroju 2-3/1979. raskrinkao tu cenzuru, prvi objavivši te zabranjene "Zganke". A rješenje one prije navedene (tj. "golo moje... v kosmato tvoje") je - "rukavica postavljena"!!!

Gustave Courbet L'Origine du monde. Détail. (FOTO: Wikipedia)

Ova praigra riječi u vidu erotske dvosmislenosti i uporabnih predmeta, osim kronološki, i smisleno prethodi igri riječi i slike Ane Petrović. Jer, ako ništa, a ima mnogo toga u tome ništa, ona je tom smionom igrom bitno prokrčila put kroz barijere falš stidljivosti i crkvenjačkoga zgražanja, e kako bi se neke riječi oslobodile (što ona izražava tautologijom "Pičkin dim je pičkin dim"). No, oblikovani, pomno depilirani venerin brežuljak na njenom selfieju, posve neerotičan, otvorio je put za navalu onih koji bi htjeli ići do kraja, a to nije moguće u javnosti, već ostaje rezervirano za ginekološke ambulante. Naime, od Venerina brežuljka, na kojemu, inače, dlake tvore onaj famozni trokut čežnje, do ulaska u srž/bit pičke dugačak je i težak put, koji je prošlo vrlo malo muškaraca (osim doktora)...

E, djega draco, ovo je sada jedna posebna priča i slika na kojoj ništa nije obrijano, a nema ni dima! "Podrijetlo svijeta" ili "Izvor svijeta", naslikao je Gustave Courbet (1819.-1877.) oko 1868. godine po privatnoj narudžbi i premda je od početka bila obožavana od najumnijih francuskih intelektualaca, slikara i povjesničara, dugo je čamila skrivena i onda se pojavila u Budimpešti, da bi od 1988. godine bila izlagana, a danas se nalazi u slavnom pariškom muzeju d'Orsay! Da sada ne pričam kako je 2013. godine, pronađena slika glave dotičnog modela (koju je sa slike sam Courbet bio uklonio), važno je za našu obrijanu picu što ova ranija Courbetova slika u punoj raskrečenosti otkriva tek dlakavu pičku. Malo se koji muškarac (muž, ljubavnik...) do kraja i pedantno upustio u lično ispitivanje takvog međunožja, jer pred tom škuljom i u toj špilji vrebaju kojekakve opasnosti...

Utoliko me je malo zbunilo što se u prvim izvještajima o bauku obrijane pičke i njenom lažnom dimu, pojavilo i polemički-erotsko pitanje: "Kome to smeta vagina u muzeju?" Depilirani Venerin brežuljak i to snimljen odozgo iz podignute autoričine vizure, još nikako i ni u kojem slučaju - NIJE VAGINA. Od glatkog i slatkog brežuljčića do močvarne vagine dugačak je i nezahvalan put. Npr. jednom koji se bio duboko upustio da ustima i jezikom mrsi dlake na vagininom ušću, njena je vlasnica dobacila: "Jesi li ti došao presti vunu ili - jebati?" Uzaludno je muškarcima takvo istraživanje po bespućima vagine, a ni žene nisu time baš suviše oduševljene. Dobro mi dolazi ova potonja riječ za traženu poantu: zapravo DUŠA JE - PIČKIN DIM, na isti način nepostojeća, nestvarna, puki bauk koji kruži teologijom i poezijom, da bi na kraju sve svršilo kao jedno veliko NIŠTA.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: UAOS katalog