Split je Dioklecijan izabrao kao mjesto za odmor, 305. godine kada se odlučio povući sa stresnog položaja rimskog Cara. Sagradio je vilu površine otprilike 300 x 300 metara. Dioklecijan je u mirovinu otišao umoran od intriga i političkih spletki, odlučan raditi ono za što nije imao dosta vremena do tada. Zabavljati se! Sa sobom je doveo mnoštvo legionara, tobož da ga čuvaju, a ustvari da mu prave društvo u neprekidnim zabavama po kojima je ljetnikovac-palača postala slavna širom imperija ogrezlog u hedonizam. S vojskom su došli trgovci rijetkim dragocjenostima, pjesnici koji se uvijek lijepe za bogate mecene, kurve velikih grudi i gomila drugog svijeta. Tu se pilo, pjevalo, ljubilo i hranilo lavove kršćanima.Tako je ljetnikovac abdiciranog cara brojio prilično veliku populaciju kojoj nije manjkalo zabave. Tako je bilo nekoć.
Danas je ljetnikovac postao jezgra grada, a katoličanstvo praktički državnom vjerom. Neki turisti koji slučajno dođu u Split (čini se kako nitko tu ne dolazi s namjerom), lutaju ostacima palače i pitaju gdje je. Toliko je Split narastao u zadnjih tisuću i pol i kusur godina. A što je sa zabavom?
Očekivali bismo da je s tolikim prirastom ljudi i izbor zabave postao toliko širok da je potrebna brošura veličine telefonskog imenika da bi nabrojali što sve nudi naš najveći grad na obali. Osobito u ovo vrijeme beznađa kad je jedina stvar u gradu s 30% nezaposlenih koja preostaje mladeži i inima se … zabavljati. Da ne spominjemo tek silne droge koje jednostavno tjeraju mlade da gube vrijeme do ranog jutra. Ne baš!
Split je dio hrvatskog fenomena zatvaranja svih vrata mladima pred nosom. Kao da nije dovoljno što smo kao država perspektivni koliko i Moldavija. Ako niste sportaš (nogometaši korak naprijed!), manekenka ili političar, ovdje imate malo prostora za ¨život dostojan čovjeka¨. A sad nemate ni vremena za zabavu. Osim ako niste jedan od onih koji odlaze na matineje (8- 14 g.) i novu pošast, after work partije (koga uopće zanima ko je tamo). Jedina mjesta s grijanjem gdje vas ne gledaju čudno ako ste u njima duže od sata i na kojima vam ne prigovaraju što ste takvi kakvi ste, ako živite u Splitu su kafići. Od luna parka je većini splitskih heroja muka, a ionako dođe samo za izbore. Policija je u obavljanju svojih zakonom propisanih obaveza revna samo kada treba u 23 00 proglasiti policijski sat. I poslati mlade… negdje.
Novi zakon koji je donesen u Saboru u prvom čitanju, po hitnoj proceduri je predložila stranka koja je sebi gradila imidž stranke bliske mladima gurajući u Sabor jednu našu vršnjakinju. Vršnjakinju nitko nikad nije vidio za govornicom. Ostaje nepoznato je li Sanja duh ili nam se primajući saborsku plaću svima smije. Ista stranka je gradila i rockerski image promovirajući se pojavljivanjem na koncertima Parnog valjka i Gibonnija, redovito iza 23 00 sata, osmjehujući ulizivajući se pijanoj mladeži. Izgleda da su se ipak podsmjehivali. Iza 23 00 ljudi se spontano okupe ispred prerade računajući da je nakon krafne glava pametnija i da će se valjda neko nečeg sjetiti. Drugi su protest iskazali pred starim rodilištem igrajući karte za stolom na cestovnom otoku od 23 00 pa do zadnje kapi vina što su je imali. A većina je otišla doma i prije spavanja pogledavši kroz prozor na grad koji nije nimalo bučan, se zapitala :
-Šta meni ovo triba.
A i Dioklecijan se vrti u grobu. Prvo ovo mrtvilo, a onda još i ono s kršćanima. Siguran sam da bi stvari bile drugačije da nam je umjesto Škarića Dioklecijan. Jedino što imaju zajedničkog, čini mi se, jest količina alkohola koju mogu ispiti!