Te 1975. sam se rodio. Bio je prvi dan ljeta i prvi dan mog drugovanja s Vučkom (o tome možda u nekoj posebnoj kolumni). Da sam išta znao znao bih da je 1975 u Zagrebu umro slikar Krsto Hegedušić, no znate da mozak jednogodišnjeg djeteta i nije neka baza informacija. Znam da je bilo ljeto kad su me roditelji ponosno doveli doma i uveli me u svijet u kojem danas jesam. Te godine rodio se i hotel "Intercontinental", poznat po mnogim zvijezdama koje su u njemu obitavale, uključujući i Zlatka Bagarića, Davora Šukera i pokojnog predsjednika Tuđmana. Poznatog i po tome da se više tako ne zove. Hotel i ja smo rasli jedan pored drugoga dok sam po prvi puta upoznavao grad i njegove običaje, no opet ponavljam , premali sam bio da uvidim da se iza nekad crvenih zastora velikog hotela zbivaju promjene koje se eto danas odbijaju o glave ljudi koji su obitavali u njemu, ili u glave ljudi koji s tim nemaju veze. Bio sam još premlad da znam da se na tad meni predalekom Prisavlju te godine otvorila nova zgrada. Ta zgrada nas i danas svakodnevno uveseljava svojim programom. Te se godine još zvala "TV Zagreb" a danas se zove "HTV". U tih 27 godina oni su nas upoznali s Brankom Kockicom u razmjeni programa, održali su jednu Euroviziju, i sudjelovali su još u bar toliko namještanja domaćih Dora. No za moje rane dane dovoljno je da se sjećam onog smješnog i zanimljivog Sarajlije nedjeljom ujutro i dobro je da ga se uopće sjećam. Iako sam bio još mali da čitam, te su se godine usprkos mom neznanju Zagrebačke knjižnice ujedinile u danas poznate "gradske knjižnice". Moja prva knjiga je bila "Ali baba i 40 razbojnika", što je bio ljep uvod u "Raspad, rat i nebrojen broj razbojnika". No ja sam ipak bio još beba kojem su se sfere kretale od maminog mlijeka do nečeg toplog i neugodna mirisa u gaćama. Tako dakle te 1975. godine, godine kad smo se manje više svi pojavili svijet je još bio nevin, Stonsi su još bili mladi a Vučko je nedugo nakon mene postao novi mali Hajdukovac u svojoj kući. Fuka i dečki su bili daleko u nama posve nepoznatom gradu, a Silva je već rasturala u pješčaniku. Stoga moja prva kolumna toj godini. Ne tako dalekoj da je zaboravimo, ali ipak prije 27 godina. U prošlom stoljeću.