Nakon Ugrešićke 2002. godine javila se i Irena Vrkljan, najstarija predstavnica trolista tzv. hrvatskog ženskog pisma iz osamdesetih, da bi nam dokazala da njen izlet u kriminalističko, koji se dogodio prije dvije godine romanom "Posljednje putovanjeu Beč", nije bio niti slučajan niti jednokratan. Prošle godine podarila nam je novi slučaj ubojstva kojeg ponovno uspješno rješava inspektor Winter, u romanu "Smrt dolazi sa suncem", koji je također u izboru najboljih 12 već nekoliko puta spominajne nagrade Jutarnjeg lista za najbolju prozu 2002., u Hrvata, naravno.

Pred kraj 2002. godine zagrebački Konzor i beogradska izdavačka kuća Samizdat B-92 istovremeno su objavili osmerosveščani izbor iz djela Dubravke Ugrešić, koja je još početkom devedesetih godina zbog svojih kritičkih napisa o diktatorskom karakteru Tuđmanova režima bila prisiljena napustiti Hrvatsku (sramotna afera "Vještice iz Rija"). Time joj je isti taj režim nesvjesno učinio "medvjeđu uslugu" jer je nakon toga, objavljujući svoja djela u inostranstvu, stekla reputaciju jedne od najkvalitetnijih i najnagrađivanijih europskih književnica. Njena knjiga Muzej bezuvjetne predaje, čije je prvo izdanje objavljeno u Nizozemskoj 1997. , a prošle godine napokon i u nas, ušla je u uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista. A čime je to zaslužila provjerite u nastavku teksta...

Dva su osnovna razloga zašto vam dajem na uvid ovu moju recenziju, napisanu još prije 7 mjeseci i objavljenu na sajtu www.lajka.com.hr kojega sam bio suradnik prije jesenjskog prijelaznog roka i mog transfera na Lupigu. Prvi je taj što je Jerga prije neki dan postao dobitnikom najprestižnije talijanske književne nagrade, dok je drugi razlog taj što je ovaj isti roman ušao u uži izbor nagrade Jutarnjeg lista za najbolju domaću proznu knjigu objavljenu 2002. godine. A zašto je ovaj roman moj favorit za tu nagradu čitajte u nastavku...

Već se dugo nije desilo da jedan roman uskovitla toliko prašine u medijima kao Konstantin Bogobojazni, prvi roman pjesnika Sime Mraovića. Ne samo da je tjednima tema razgovora na kavama, nego se zadnji tjedan priča razvila u svađanje u nastavcima, preko novinama naravno, između autora s jedne strane i kritičara Zdravka Zime s druge. Sve je to odlična reklama za autorov prvi roman koji je benigan i nepretenciozan, i ne pretendira biti visokom literaturom, nego neobvezatnom zabavom, a u tome je stvarno dobar.