Konzultirajući evoluciju novinarsta lakše je shvatiti opću medijsku fascinaciju četvrt stoljeća starim Novim valom. Razlozi su toliko banalni da ih je lako preskočiti, a sastoje se iz generacijske jednadžbe koja kazuje kako su u položaj koji im omogućuje nametanje svojeg ukusa javnosti prije tridesetak godina zasjeli likovi koji tamo i dalje rahitični sjede. Stoga je dobrodošao svaki pokušaj koji će se bez hagiografskog pristupa pozabaviti, ako ne središnjim dijelom fenomena, a ono barem njegovim rubnim odjecima kako to čini autobiografija Animatora Krešimira Blaževića.

Sada i mala ali ponosna hrvatska nacija ima svoj hrvatski fantasy! I, za početak, nema razloga sramiti se, jer na PRODOR Norme C. Rey ne može se primijeniti ona drevna hrvatska mudrost o prvim mačićima koji se u vodu bacaju. A kako bi tek uznosita bila hrvatska čela da se autor/ica nije osjetio/la ponukanim/om prikriti svoje dično hrvatsko podrijetlo! "Nacional" je objavio tekst u kojem se nagađa da se zapravo radi o dr. Benjaminu Čuligu, izvanrednom profesoru na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakladnik je to uredno demantirao, to jest nije rekao ni "da" ni "ne". No pustimo nagađanja i pogledajmo kakav je zapravo "Prodor".

Sick Boy, Begbie, Renton i Spud imena su koja su (uz imena likova filma "Pulp fiction") duboko usađena u svijest svih konzumenata popularne kulture iz devedesetih. Irvine Welsh svojim novim romanom "Porno" vraća se tim svojim, najpopularnijim (anti)junacima i baca ih u neke nove avanture koje ponovno, naravno, sa poštivanjem zakona nemaju ama baš nikakve veze (u što nismo ni sumnjali, je li tako???). A, po svemu sudeći, "Porno" nikako neće biti zadnje naše druženje sa njima...

"Džordž, ljubavi moja, najnovije vijesti: unajmio sam stan! Veliki prozor, vrt, pogled na stari grad, sve novo i još jeftinije. Iznajmio sam ga od nekog advokata, koji je iznajmio za sebe manji stan u nekom neboderu. Vlasnik stana u kojem je sad advokat iznajmio je za sebe garsonijeru u istom neboderu. Vlasnik garsonijere, penzioner, odselio je u garažu negdje na periferiji. Vlasnik garaže prodao je auto da bi popravio krov na svojoj kući. Znaš li kome je prodao auto ? Advokatu koji je meni iznajmio stan. Ponekad osjetim ponos kad vidim koliko ljudi živi od mojeg novca, kojeg zarađujem između ostalog i kreditiranjem obnove krovova. Enco kaže da preko puta njegovog stana jedna porodica povremeno živi u kombiju koji nema točkove, kad god iznajme stan i garažu..."

Iako je riječ o već podosta starom izdanju, vrijedi ljubitelje dobre knjige upozoriti na ovo uistinu neobično, usudio bih se reći remek djelo. Pogotovo iz razloga što se ono može pronaći na policama svake knjižnice, dakle za jedinstvenu cijenu od nula kuna. Riječ je o djelu u kojem frcaju osjećaji, djelu pisanom na dokumentarističkim osnovama, djelu o putu u daleki Japan daleke nam 1861. Flaubert je upravo pisao Sallammbo, električna rasvjeta bila je još puka pretpostavka, dok je s druge strane Oceana Abraham Lincoln vodio bitku kojoj nikada neće vidjeti kraja.

Posprdno gledanje na turiste koji dolaze iz Češke u nas je, nažalost, općeraširena pojava. Da bi se osjećali superiornijima i nadmoćmijima Hrvati se masovno podruguju češkim rasklimanim autobusima punim turista oboružanih gomilama konzervi, pašteta i piva, da bi nakon par mjeseci hrlili u evropska skijališta sa gepecima svojih auta krcatim špeka, štrukli i sarmi. Što se može, ljudska su glupost i licemjerje neuništivi - to odavno znamo. A znajući i da Michal Viewegh dugi niz godina ljetuje u Istri, te načuvši da ovaj roman predstavlja predložak po kojemu HRT namjerava, u koprodukciji sa češkim TV kolegama, snimiti humorističku igranu seriju , sa velikom radoznalošću posegnuh za njim. A na kakva iznenađenja u njemu nabasah čitajte u