„Država nas je uvukla u limb birokracije kakvu još nisam iskusio“
Veliko priznanje ovog je tjedna dobila Zaklada Solidarna koja od svog osnivanja, već gotovo punih sedam godina, na nizu polja djeluje, baš kako joj i ime govori – solidarno. Naime, Solidarna, odnosno njen projekt Fond 5.5, dobitnik je nagrade Europski građanin, što je priznanje kojim Europski parlament vrednuje rad udruženja, organizacija i pojedinaca na promicanju razumijevanja i jačanju europskog zajedništva.
Ova se nagrada dodjeljuje od 2008. godine, i to za projekte koji „jačaju europski duh solidarnosti, kreativnost i motiviranost te potiču aktivnosti kojima se konkretno izražavaju vrijednosti sadržane u Povelji Europske unije o temeljnim pravima“. U Hrvatskoj su do sada nagradu dobili Martina Čuljak s projektom Help Balkans (2014.), Hrvatska gorska služba spašavanja (2015.), humanitarna udruga fra Mladen Hrkać (2016.), udruga Transplant i Tvrtko Barun, kao ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi (2017.), Savez izviđača Hrvatske s kampanjom Boranka (2020.) te NeuroSplit za projekt With One Dream United (2021.).
Svečanost povodom uručenja nagrade predstavnicima Solidarne održat će se u rujnu, kako i dolikuje, na Baniji, gdje Solidarna od razornog potresa koji je pogodio taj kraj intenzivno djeluje, unatoč svim birokratskim preprekama koje postavljaju odgovorne hrvatske institucije. Povodom dodjele nagrade poveli smo razgovor s Ivanom Blaževićem, direktorom Zaklade Solidarna.
"Kako ocjenjujem obnovu? Koju obnovu?" (FOTO: Bernard Mihaljević)
Europski parlament prepoznao je rad Zaklade Solidarna, konkretno Projekt Fond 5.5. O kakvom se projektu zapravo radi i zbog čega je nagrađen?
- Fond 5.5 osnovali smo nakon zagrebačkog potresa na inicijativu pet prijateljica s adresom u Nizozemskoj. Odmah smo zamolili za pomoć stručnjakinje, za socijalni program Marinu Ajduković, a građevinski Zrinku Paladino, koju je zbog radnih obaveza kasnije zamijenila Ana Dana Beroš. Tada smo s ukupno milijun kuna pomogli građanima i građankama Zagreba u popravcima njihovih domova. Nama, maloj grupi ljudi je i to bilo veliko. Nadali smo se da smo gotovi s potresima, ali nas je samo nekoliko mjeseci kasnije dočekala nova katastrofa. Već par sati nakon potresa na Baniji reaktivirali smo fond i odmah krenuli u pogon. Idući dan smo naručili prve mobilne kućice i kontejnere, nabavljali zimske čizme iz Borova i donji veš, također proizveden u Hrvatskoj. S obzirom da smo uspjeli prikupiti značajna sredstva bili smo u mogućnosti napraviti smisleni plan s ciljanim intervencijama koje sve međusobno povezane maksimiziraju utjecaj u kriznoj pomoći, stabilizaciji, ali i trajnim stambenim rješenjima.
Što biste izdvojili kao najvažnije dijelove Fonda 5.5. I biste li iz današnje perspektive neke stvari možda drugačije posložili, kada govorimo o prioritetima?
- Osobno mislim da program cijelog Fonda za Sisačko-moslavačku županiju, koji je osmišljen u roku od sedam dana od potresa, ima smisla i godinu i pol dana kasnije te da je polučio rezultate kakve nismo niti očekivali. Ipak smo uspjeli pomoći više od 1.200 ljudi, od čizama u najgore zimsko doba, do kuće vrijedne nekoliko desetaka tisuća eura. Štoviše, naš program i rezultati rada inspirirali su Zakladu Grada Bukurešta koja se priprema za potres te im sada u tome i aktivno pomažemo svojim znanjem, iskustvom, idejama i kontaktima.
Koliko je ukupno sredstava prikupljeno za taj fond, koliko je bilo donatora, privatnih i poslovnih, a koliko volonterki i volontera koji su u njega bili uključeni?
- Ukupno 17,2 milijuna kuna, skoro 27.000 privatnih donatora i donatorica iz 36 zemalja. Izvan Hrvatske najviše ih je bilo iz Njemačke, a doniralo je ukupno 645 tvrtki iz 16 zemalja svijeta. Najmanja donacija je bila pet kuna, a najveća milijun. U Solidarnoj je zaposleno samo šestero ljudi, ali bez našeg Vijeća fonda, volontera, volonterki i suradničkih organizacija ne bismo imali ovakve rezultate. Na poticaj naše Marine Škrabalo uspostavljena je Koordinacija humanitaraca koja je uključivala sve organizacije i inicijative, od najvećih do najmanjih. Odlično smo surađivali, dijelili informacije, dogovarali, pomagali si međusobno i podržavali. Mislim da su u toj koordinaciji trebale biti i javna tijela i službe, ali nažalost nije bilo interesa s njihove strane.
Nagrađeni fond prikupio je ukupno 17,2 milijuna kuna (ILUSTRACIJA: Solidarna)
Do kad planirate da će Fond ostati aktivan?
- Fond će biti aktivan dok ne izgradimo i posljednju kuću koju smo planirali. Sve planirano smo odradili, ostalo nam je samo za izgraditi devet kuća. One bi bile gotove i prije prošle zime da nam Ministarstvo graditeljstva pod vodstvom Darka Horvata nije zagorčalo život i potpuno nas blokiralo. Mi smo u petom mjesecu prošle godine imali odabrane obitelji, spreman novac, dogovorene izvođače, ali država nas je uvukla u limb birokracije kakvu još nisam iskusio.
Prošle godine na Lupigi smo imali reportažu o nekoliko obitelji s Banije kojima je Solidarna trebala sagraditi nove kuće. Ta se priča razvukla, a u međuvremenu su cijene građevinskog materijala otišle „u nebo“, kao i cijene radova. U čemu je problem?
- Osam kuća koje gradimo s glinskim stolarom Mandićem su gotove, a za dodatnih deset obitelji smo riješili stambeno pitanje tako da smo im kupili i adaptirali kuće koje nisu oštećene u potresu. Ostalo nam je samo još izgraditi devet tipskih kuća koje bi bile gotove prije prošle zime da je javni sustav svoj posao odradio u iole smislenom roku, o čemu sam maloprije govorio. Što se tiče stanja u građevinskom sektoru, točno je da su cijene otišle u nebo, ne samo u Hrvatskoj. Primjerice, jedno vrijeme je bilo praktički nemoguće nabaviti čavle, a cijena drvene građe se povećala i za 200 posto. Kada još uz to imate manjak kvalificiranih radnika koji mogu izvesti radove onda dolazi do ovakvog kaosa.
Možda je ova nagrada pravi trenutak da ukratko rezimiramo dosadašnji rad Zaklade. Zanima me, recimo, koji su najveći problemi na koje ste nailazili u svom radu?
- Ako radite svoj posao profesionalno i sa srcem svaki problem u radu uspijete premostiti. Ne mogu ni nabrojati sve tekuće probleme na koje nailazimo u radu, ali ono što nas je potpuno šokiralo, ali i emocionalno iscrpilo jest borba s državnom birokracijom. Naročito kada se borite s vremenom da što prije krenete graditi kako ljudi ne bi dočekali zimu u kontejnerima. I onda Vam ministar blokira rad, odugovlači, obeća pa ne ispuni, vraćaju papire radi krivog zareza i slično. Teško mi je uopće pojmiti da u ovakvoj situaciji to netko može raditi namjerno. Moram napomenuti da se Solidarna ne bavi samo pomoći ljudima stradalima u potresu. Pomažemo žrtvama obiteljskog nasilja, izbjeglicama iz Ukrajine koji su sigurnost pronašle u Hrvatskoj, dijelimo stipendije siromašnoj djeci, pomažemo udrugama i inicijativama u njihovim projektima, konzultiramo tvrtke kako da povećaju svoje društveno odgovorno poslovanje …
"Središnji ured za obnovu je počeo nešto graditi, ali s tim se moralo krenuti još prošlog ljeta" (FOTO: Lupiga.Com)
Je li birokracija uistinu nerješiv problem u Hrvatskoj?
- A za koji to problem uopće možemo reći da je nerješiv? Da bismo riješili probleme potrebna je, kako politička, tako i operativna volja. Ako ima te volje, a nema znanja – nema problema, pomoći ćemo. Imamo znanje kako za sustav osmisliti i uvesti inovacije u radu. Ako ništa, postoji toliko puno novih modela i praksi širom svijeta koji se mogu prilagoditi našim uvjetima. Jednom sam prilikom, čak i pred premijerom Andrejem Plenkovićem rekao da svaka naša kritika vlastima dolazi u dobroj vjeri. U dobroj vjeri da se stvari mogu raditi bolje kako bismo imali bolje rezultate po ljudske živote. Koliko god se razlikovali, vjerujem da se oko tog cilja možemo složiti. U ovom poslu nema prostora za ego.
Već godinu i pol gotovo svakodnevno ste na Baniji, razgovarate s ljudima, obilazite terene … Kako ocjenjujete obnovu u tih godinu i pol?
- Koju obnova? Središnji ured za obnovu je počeo nešto graditi, ali s tim se moralo krenuti još prošlog ljeta. Ministarstvo graditeljstva pod vodstvom Darka Horvata je krivo za to. Nije ni čudo što ljudi odustaju, ne vjeruju nikome, a očekuju još manje. Sve što je na Baniji smisleno napravljeno, dogodilo se zahvaljujući privatnim i korporativnim donatorima.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: HINA
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda
Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga