U Jasenovcu postavili spomen ploču sa ustaškim pozdravom Za dom spremni
Prije manje od mjesec dana u centru Jasenovca je postavljena ustaška krilatica "Za dom spremni". Ugravirana je na ploči koja je 5. studenog podignuta na pročelje zgrade na Trgu kralja Petra Svačića, u sjećanje na 11 poginulih pripadnika 1. satnije "Ante Paradžik" Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koji su stradali na tom području, objavljuje tjednik Novosti.
U tekstu se objašnjava kako su ploču postavili veterani HOS-a Jasenovca i Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba. Pored imena žrtava, stoji i grb postrojbe s ustaškim uzvikom, koji su HOS-ovci početkom devedesetih godina preuzeli od službenog znakovlja Nezavisne Države Hrvatske. Riječ je o pozdravu čije se javno isticanje zbog ustaške konotacije u Hrvatskoj zabranjuje zakonima. Sada je podignut nedaleko od bivšeg ustaškog koncentracijskog logora, gdje je pod ovom krilaticom u Drugom svjetskom ratu pobijeno više od 80.000 ljudi.
Među stotinjak sudionika otkrivanja spomen-ploče, naovdi ovaj tjednik, bili su i predstavnici Općine Jasenovac te Grada Popovače. Načelnica općine Marija Mačković, inače iz redova HDZ-a, održala je govor i u ime Općine Jasenovac položila vijenac ispred rečenog natpisa.
"Trenutno idem na sastanak, pa nisam u mogućnosti dati komentar", odgovorila je načelnica novinaru tjednika Novosti, nakon što joj je objasnio razloge telefonskog poziva.
Isticanje bilo kakvih simbola koji podsjećaju period NDH eklatantan je primjer ne samo revizionizma i negacionizma povijesti, nego i omalovažavanja žrtve, ističe Hrvoje Klasić za Novosti.
"Organizator je bila udruga HOS-ovih veterana iz Zagreba. Bilo je tamo puno sudionika, a ja sam bila samo jedna od domaćina", ipak je komentirala Marija Mačković. Na pitanje tko je odobrio postavljanje ovakve ploče, odgovorila je da HOS-ovci ploču sigurno nisu postavili samoinicijativno, već da je morala biti amenovana na lokalnoj političkoj razini.
"No, ne znam točno detalje, moram vidjeti s pročelnicom", rekla je načelnica.
Novosti su je pitali i da kao predstavnica izvršne vlasti komentira ustaški pozdrav u njenom mjestu, pogotovo u kontekstu obližnjeg spomen-područja žrtvama ustaškog režima.
"Rekla sam vam da ne mogu sada komentirati, nazovite me poslije", kazala je načelnica novinaru i više se nije javljala na telefonske pozive.
"Pored lokalnih političkih predstavnika, na skupu su bili i veterani HOS-a te bivši i sadašnji članovi pravaške političke scene u Hrvatskoj, poput Ante Đapića, Miroslava Rožića, Ante Prkačina i Pere Ćorića, donedavnog saborskog zastupnika HSP AS-a. Protokol je započeo blagoslovom spomen-ploče, nastavljen je misom zadušnicom u župskoj crkvi u Jasenovcu, a završen obraćanjem uzvanika i organizatora u Mjesnom domu", izvještava ovaj tjednik.
Tekst u cijelosti pročitajte na portalu tjednika Novosti.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Novosti
V. Gotovac Znakovi za Hrvatsku - podsjetnik isto i ljudima i drugima.
"Hrvatska je u povijesnim pregledima drugog svjetskog rata tijekom posljednjih četrdeset pet godina dijeljenja na fašističku i komunističku. Ništa između njih nije ostalo. Tipična crno-bijela komunistička tehnika, upotrijebljenja protiv Hrvatske.
Naime: Hrvatski narod svojim najvećim dijelom nije u toj podjeli sudjelovao nije bio ni fašistički, ni komunistički nastrojen. On je slijedio demokratsku i pacifističku tradiciju Hrvatske seljačke stranke (kojoj je pripadalo dvije trećine Hrvata). Njezin tadašnji vođa Vladko Maček odbio je njemačku ponudu da bude šef hrvatske države - da bude hrvatski Petain i pozvao naciju na pasivnu rezistenciju. Neposlušni, militantni dio desnog krila stranke pridružio se ustašama, a lijevog komunistima. Među njima šutljiva je većina strpljivo podnosila ratne strahote, nastojeći ih umanjiti, izbjegavajući sudjelovati u njima.
Komunisti su poslije rata takvo držanje osudili kao izdaju. Učinjeno je to jedino u Hrvatskoj, da bi se osigurala podjela, koja će omogućiti optuživanje hrvatske nacije za genocid: na cijeli je narod prenešena odgovornost za ustaštvo. Izuzeti su bili jedino komunisti! Praktične posljedice tog postupka bile su strašne: ubijeno je stotine tisuća ljudi od Blajburga (gradića u Austriji pikraj kojega su Saveznici predali jugo-vojsci sve vojnike i civile koji su pred njom bježali iz Hrvatske), na Križnom putu (tako se zove put kojim su vođeni i ubijani zarobljeni hrvatski vojnici, put od austrijske granice do južne Makedonije...), u mnogim logorima i zatvorima...Osvećuju se ustašama, ubijali su nedužne. Hrvatska je pacificirana u grijehu bez oproštaja, još jednom sva krvava. Zato se sa optuživanjem nastavilo kao s neprekidnim trovanjem nacije, sustavnim psihocidom. Istodobno su komunisti međusobno zastupali bratstvo i jedinstvo u odnosima među pobjednicima koji su bili revolucionalni inteernacionalisti. Time, dakle, nije ometan teror protiv Hrvats. Naprotiv: on je dobivao karakter objektivnosti! Grijeh je neprekidno bio živ, jer je uvijek neki Hrvat tvrdio da je nedužan iako nije komunist...To je nepoštivanje utvrđenih granica kažnjavano kao okorjeli fašizam, jer onaj tko je samo Hrvat, bez komunističkog paspartua,taj (u najmanju ruku) bar opravdava ustaške zločine..."