Ruski pisac, rodio se 3. listopada 1895. u selu Konstatinovu, a umro u noći od 27. na 28. prosinca 1925. u Lenjingradu.
Bez obzira na nesavršenost stihova i ponekad pretjerani sentimentalizam, čitatelj i danas rado posegne za Jesenjinovom poezijom, barem onda kada mu godi pjesnička bliskost i pristupačnost.
Završio je učiteljsku školu, ali se njegov nemirni duh nije mogao skrasiti u učiteljskom zvanju. Rano se zaposlio u moskovskoj tiskari u kojoj je upoznao više pisaca. Godine 1913. upisuje kao izvanredan student Moskovsko gradsko narodno sveučilište, a u to vrijeme objavljuje i prve pjesme u uglednim časopisima. Godine 1915. odlazi u središte kulturnoga i književnoga života - Petrograd. Godine 1916. Jesenjin je objavio prvu zbirku "Radunica". Od 1919. do 1924. Jesenjin je bio član imažinističke skupine, najpopularniji i najnadareniji među njima. U životu slijedio je imažinistički stil; boemski život, stvaranje i razgovor o stvaralaštvu po kavanama, izazivanje skandala. Legendarna je postala njegova ljubavna priča s Isadorom Duncan, slavnom američkom plesačicom, sedamnaest godina starijom.
Njegove najpoznatije pjesme su: "Molitva za umrle", "Sovjetska Rusija", "Krčmarska Moskva", "Ispovijest mangupa", "Zelena frizura", "Krava", "Kačalovljevu psu", poeme "Crni čovjek" i "Ana Snjegina" te pjesma "Pismo majci", u čijim stihovim predskazuje svoj skori kraj. Život završava samoubojstvom u jednom lenjingradskom hotelu.