COVID u baznom logoru Everesta iznimno je neugodna vijest koja upućuje na potencijalni fijasko sličan haranju virusa na velikim kruzerima. Okolnosti su naravno, posve drugačije jer se izolirano prostranstvo Himalaje, otvoren prostor i šatori na prvi pogled doimaju kao sigurnija zona, no cijeli niz okolnosti čini situaciju posebno opasnom. Mnogi poznavatelji prilika pod Everestom – šefovi i vodiči agencija koje organiziraju ekspedicije, liječnici u improviziranoj maloj bolnici-šatoru u bazi i čelnici Nepalske planinarske organizacije sa zebnjom stoga gledaju na razvoj događaja. Naime, pandemiji unatoč nepalska je vlada - očito zaključivši da bi propuštanje još jedne sezone bio preveliki ekonomski udarac za državu – odlučila i ove godine izdati blizu 400 dozvola za uspon na vrh članovima ekspedicija, skoro pa jednako kao i rekordne 2019. godine. Svaka od ovih dozvola košta oko 11.000 dolara, što je samo dio prihoda koji Everest priskrbi Nepalu svake godine.

Petkom u vrijeme ručka, Hamzo se šuljao hodnicima i njušio što susjedi kuhaju. Kad bi namirisao da netko priprema ribu, brzo bi to zabilježio u svoj narančasti blokić, eto u isti takav u koji i ti cijelo vrijeme zapisuješ, pa bi prvom prilikom na partijskom sastanku u firmi prozivao ljude da su bogomoljci i neprijatelji socijalizma. Kad se Hrvatska osamostalila, učlanio se u HDZ, ali i dalje je njegovao običaj da petkom hodočasti hodnicima u potrazi za mirisom ribe. No ovaj bi put frka bila kad ga ne bi namirisao. Tada bi vikao po garderobi firme da mora živjeti i raditi s antikristima, komunistima i četnicima.

Danas je na utakmici među “njegovima”, a tako je svoje kolege radnike djed zvao, bio i poslovođa firme. U poluvremenu je odvukao djeda sa strane i govorio mu kako ima velike šanse da konačno dobije stan. “Ispod crte si Alberte. Prvi. Sućidar što ga gradimo imat će deset novih stanova za Lavčević. Ne budi lud. Deseti je tvoj. Sve što treba je znaš ... Samo dođi, potpiši, nitko neće znat. Jebe se koga. Svi su ionako već unutra. Osim vas par tvrdoglavih. Lošu mi sliku brate ostavljate u Komitetu. Dođi ujutro, potpiši i stan je tvoj. Ja ću pogurat, da budeš deveti, a ne deseti”, potiho mu je govorio. Kad si dijete ne razumiješ. Nije te ni briga za probleme odraslih. Moji problemi bili su jedna Mia u školi u koju sam bio zaljubljen do ušiju i top iz matematike za kojeg majka ne zna. No najveći problem bio mi je Hajduk. Kad si dijete ne shvaćaš probleme odraslih. Njihove životne dileme, i zašto smo još u tom vlažnom podrumu. Svi moji u razredu uselili su u nove stanove.

Na proljeće prije 39 godina Televizija Zagreb emitirala je prvu epizodu filmske serije koja je u kratkom vremenu uspjela pridobiti velike simpatije gledatelja diljem Jugoslavije. Dakako, radi se o nezaboravnoj ekipi iz Naselka, kultnim „Smogovcima“ čije smo dogodovštine pratili u 38 epizoda. Naselak je uličica od jedva dvjestotinjak metara u istočnom dijelu Zagreba. Od doba Vrageca – Drageca, Pere, Mazala, Cobre, Štefeka i proždrljivog Buce – Naselak se bitno promijenio. Ovih dana u tom se kvartu dogodila još jedna promjena. Na ulazu u Teniski klub Klinček, na samom križanju Bužanove i Kušlanove ulice, na koju izlazi ulica Naselak, ocrtan je mural u spomen Smogovcima. Inspiriran je uvodnom špicom Smogovaca, a napravila ga je akademska slikarica Mia Matijević, inače dobitnica četiri Rektorove nagrade, a njegovo predstavljanje javnosti dogodit će se ovoga petka u 8:30 sati.