U vrijeme dok je još bio najpoznatiji nepoznati, Collins je bio prozvan i „najusamljenijim čovjekom na svijetu“: te povijesne ljetne noći 1969., kad smo u tri sata iza ponoći očiju prikovanih uz crno-bijele televizore bez daha pratili kako se Neil Armstrong i Edwin Buzz Aldrin spremaju zakoračiti na Mjesec, Michael Collins je u komandnom modulu Columbia plutao stotinjak kilometara iznad njih. Dvadesetak sati sam je tako kružio lunarnom orbitom, svaka dva sata zalazeći „iza Mjeseca“ i kružeći nad njegovom tamnom stranom, da sljedećih četrdeset osam minuta bude sam samcat u cijelom gluhom Svemiru, bez vizualnog kontakta i radio veze s Houstonom, odsječen od rodne Zemlje i cijelog čovječanstva. I ako je ijedan od slavne trojice morao biti hladnokrvniji i hrabriji od druge dvojice, ako uopće među njima treba tražiti superheroja, onda je to bio on.

Kakva je to država u kojoj državni funkcioner optužen za seksualno iskorišćavanje maloletnica i podvođenje žena može da postane nacionalna televizijska zvezda u samo nekoliko dana od optužbe i da za uznemiravanje tuži svedoka optužbe čiji identitet javno nije ni otkriven? Kakva je to država u kojoj čovek koji se bori proti pedofilije javno izjavljuje da se može desiti da ga zbog njegovih aktivnosti ubiju? Možda bismo svi mogli da, umesto što kao papagaji ponavljamo naučeno, jer smo ucenjeni, uplašeni, neobavešteni, zbunjeni ili tek prilepljeni za svoje privilegije, počnemo da radimo svoj posao. Ma koliko bilo teško i bolno, možda je trenutak da počnemo da govorimo. Možda je konačno došao trenutak da izbacimo konjsku glavu koja nam truli u krevetu trideset godina, a ne da taj posao ostavljamo našoj deci. Čini se da za Srbiju sada nema prečeg posla.

Najdalje u opravdavanju onoga što se ne može opravdati otišao je MOST-ov kandidat za gradonačelnika i saborski zastupnik ove stranke, Zvonimir Troskot. On je za N1 danas izjavio „govorimo o mladiću koji ima 13-14 godina, koji je zagrljen, gdje je ruka…“, dodavši kako je to „dječačka prošlost“. Dakle, uistinu je nevjerojatno da jedan od prvih ljudi MOST-a poseže za ovakvom vrstom laži i ničim utemeljene manipulacije. Naime, Perić danas ima 39 godina. Kako smo napisali u prethodnom tekstu većinu spornih fotografija objavio je od 2014. godine na ovamo. Dakle, ne kao tinejdžer, nego kao odrasla osoba s 32 i više godina. Nitko od svih MOST-ovaca koji su se danas po raznim medijima uspeli braniti svoju uzdanicu, nije smogao toliko političke mudrosti da ovu temu iskoristi kako bi jasno osudio veličanje ustaškog i nacističkog režima te se javno odredio prema ovoj problematici. Možemo se samo pitati zašto je to tako.

„Skandalozno je da u 2021. godini na izbornoj listi jedne političke stranke koja je bila, a i dalje želi biti vlast u RH, imamo čovjeka koji je veliki štovatelj nacifašističke NDH. Pitanje za Most ... Neonacizam je u modi?! Je li znaju da je njihov kandidat za viječe gradske četvrti Danijel Perić, kojeg su postavili na visoko drugo mjesto na listi, veliki štovatelj nacifašističke NDH ili čovjek samo voli mjeriti kukuruz u slobodno vrijeme“, poruka je koja nam je ovog vikenda od anonimnog čitatelja stigla u pretinac elektronske pošte. Uz ovaj komentar priložene su i dvije fotografije na kojima Perić „mjeri kukuruz“. Međutim, na Perićevom Facebook profilu na kojem zadnjih mjeseci isključivo objavljuje predizborne aktivnosti MOST-a, do jučer je stajalo na desetine sličnih fotografija i statusa. Sve fotografije i statusi bili su javno dostupni. Do jučer. Naime, nakon što je do Perića stigao interes novinara za ovaj tip njegovih objava, te fotografije su postale nedostupne.

Dan uoči Dana oslobođenja Zagreba plasirana je u medijima intrigantna vijest o jednom projektu gimnazijalaca. Kroz određeni umjetnički rad, naime, oni sudjeluju u međunarodnom programu naziva „Priče o građanskoj odvažnosti“ kojim se obilježava 100. rođendan Sophie Scholl. Slavna njemačka studentica, pripadnica pokreta nenasilnog otpora nacizmu „Bijela ruža“, smaknuta je zbog raspačavanja letaka u Münchenu početkom 1943. godine. O njoj su napisane knjige, snimljeni filmovi, uglazbljene pjesme, organizirane izložbe. Počast joj tako iskazuju i hrvatski gimnazijalci, što nas pak dovodi u kušnju da povjerujemo kako je riječ o sistematičnom pristupu naslijeđu antifašizma i antinacizma. Ipak, sam Dan oslobođenja Zagreba servira nam posve nasuprotnu spoznaju. Nalik onom spomeniku Holokaustu koji bi odskora trebao krasiti Glavni kolodvor, a zapravo će služiti prikrivanju istinske prirode zločina na ovom području.

U poplavi godinama i desetljećima zakašnjelih reizdanja kojima posljednjih godina diskografi podgrijavaju „novovalni kebap“, Menart je neki dan pustio u prodaju kompilaciju „Zagreb Calling“ s deset bendova čije ste djelovanje posljednjih godina mogli zapaziti kako u Vinylu, tako i u KSET-u ili Medici. Pored imena kao što su Eine, Žen, Porto Morto i Denis Katanec, koji nisu nužno debitanti, na kompilaciji se nalaze i nemanja, Truth = Tribe, Gentleman, Sfumato i Ivan Grobenski, kao i Dimitrije Dimitrijević. Snimanje koje je u siječnju potrajalo četiri dana u zagrebačkom KSET-u, uživo je videom zabilježio i ovjekovječio Bojan Koštić. Iza kompilacije idejno stoji gitarist, skladatelj i producent Vedran Peternel, koji je surađivao uz brojna imena globalne emigrantske inteligencije. Kao glazbeni urednik je surađivao s Radio France International (RFI), kasnije se našao i u Cargo Orkestru Darka Rundeka.