Vrijeme je stalo i ne planira da ide unaprijed za opštine u Bosni i Hercegovini koje su „zatočene u prošlosti“ u kojima se ne nazire ni napredak niti promjena. “Stepen razvijenosti” jedinica lokalne samouprave je stopiran i osuđen na politički kovitlac, svakodnevno preživljavanje i borbu građana i građanki koji ipak nisu odlučili ih napuste.

Pustoš, siromaštvo, premali broj stanovnika, beznađe i sablasan izgled su zajednički imenitelj brojnim malim i zaboravljenim opštinama u BiH poput Srebrenice, Bratunca, Glamoča i mnogih drugih. “Petparačka predizborna obećanja” političkih partija i koalicija ne ulijevaju optimizam u “postizborne promjene” nakon što su završili Lokalni izbori u BiH. 

“Preživljavamo kako znamo i umijemo svi mi koji smo čitav život ovdje u Srebrenici. Nemamo autobuske stanice, mesnice, apoteke, niti pekare. Jedini izvor snabdijevanja nam je market na glavnom trgu”, objasnila je Svjetlana Jukić, građanka Srebrenice, pa dodaje: “Poštenje, stid i sram ne postoje kod većine funkcionera prepušteni smo samima sebi”.

“Ostvario sam penziju radeći kao mašinista po čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Jedva preživljavam od penzije, ali bitno mi je da je imam”, naglasio je Adem Jukić.

Rijetki ljudi na ulicama Srebrenice (FOTO: Tamara Miščević)

Stariji stanovnici koji su ostali da žive u Srebrenici ponovili su da ne žele u ovim godinama da idu bilo gdje drugo i počinju život ispočetka, jer ne znaju ni koliko im je još godina života preostalo. Nemaju osnovne uslove za život u 2024. godini.

Poražavajuće je da su svi građani i građanke u Srebrenici naveli da za sve veće nabavke idu u Bratunac, da odlaze na preglede kod doktora ukoliko dođe do nekih komplikacija, ali i da kupe prijeko potrebne lijekove. 

Nehumanost, sablasnost i zaleđenost u vremenu su glavni sinonimi za Srebrenicu, od koje su svi “digli ruke”. U čije džepove su otišle ogromne inostrane donacije koje su se davale nakon 1995. godine kada se apsolutno ništa nije uradilo povodom infrastrukturne renovacije niti poboljšanja ekonomske situacije? 

U Bratuncu su uslovi za život nešto bolji, ali ljudi odlaze i iz ovog mjesta (FOTO: Tamara Miščević)

Situacija u Bratuncu je ipak “povoljnija” u poređenju sa Srebrenicom, po pitanju nabavke osnovnih životnih namirnica i lijekova, ali loš standard i doslovni “bijeg” stanovništva u razvijene evropske države su glavni pokazatelji nepovoljnih životnih uslova.

Ipak postoje svijetli primjeri borbe, neodustajanja i pozitivnih promjena koje traju posljednjih tridesetak godina. Jedan od takvih primjera je i Udruženje žena “Jadar” iz Konjević polja koje su pomogle hiljadama žena povratnica u Podrinju. Njihova feminističko-poslovna misija još uvijek uspješno traje.

Ifeta Merjemić iz Udruženja žena “Jadar” naglašava da je imala bezbroj izazova tokom početka osnivanja i rada u nevladinom sektoru, ali njen glavni cilj je bio da motiviše, ekonomski ojača i emancipuje sve žene. Svojevremeno su dodjeljivali jednu vrstu stipendija mladim studentkinjama. 

“Pomogli smo ženama da naprave svoje plastenike, da bi mogle da prehrane sebe i svoje porodice nakon rata prodajući voće i povrće. To im je bio jedini izvor prihoda, ali uspjele su u svojoj namjeri”, istaknula je Ifeta.

Ulica Zatvorenih pekara u Srebrenici (FOTO: Tamara Miščević)

Ponosna je što je uspjela u svom cilju da ekonomski osnaži žene jer i nakon toliko vremena i dan danas žene iz čitave BiH naručuju njihove proizvode, koji su obrađeni po starinskim načinima i ne sadrže hemijske supstance u sebi. 

Građani Glamoča u razgovoru su nam ukazali da u opštini sveukupno ne živi ni 1.500 stanovnika. Prema popisu iz 2014. godine bilo je 3.860 stanovnika. Ako se ovim tempom nastavi ubrzano iseljavanje da li će kroz deceniju iko ostati da živi u Glamoču? Postaće samo “tranzitna oblast” i jedan od puteva koji vode ka Jadranu, jer nemaju apsolutno ništa osim par malih ugostiteljskih objekata, privatnih firmi, neuslovnog Doma zdravlja i Općine Glamoč.

Netransparentne javne nabavke iz 2022. godine vežu se za Glamoč počevši od izgradnje sportske dvorane, izvođenje radova na sanaciji zgrade općinske uprave nisu utvrđene na način da čine njihove procijenjene tržišne vrijednosti u vrijeme objavljivanja obavještavanja o nabavci, što nije u skladu sa članom 15. Zakona o javnim nabavkama FBiH. Sporne su i nabavke radova na asfaltiranju naselja Sjever i dijela ulice Junuza Duruta, nabavka kamiona za odvoz smeća kao i nabavka vatrogasnog vozila, samo su neke u nizu sumnjivih nabavki koje su izvođene mimo pravne usklađenosti. Protiv Općine Glamoč vode se čak 63 sudska postupka. Najveći dio postupaka odnosi se na tužbe Kantona 10 i firme „Glama“ d.o.o. Glamoč iz 2017. i 2018. godine (ukupno 53 predmeta) radi utvrđivanja ništavnosti Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta zaključenog između tuženika, te dodatno u slučaju tužitelja „Glama“ d.o.o. Glamoč radi isplate naknade štete radi nemogućnosti korištenja poljoprivrednog zemljišta. 

Centar Glamoča (FOTO: Tamara Miščević)

Žalosno je da Glamočani i Glamočanke nemaju uslovnu bolnicu niti dovoljan broj doktora. Dom zdravlja se urušava, skoro je u potpunosti devastiran, uopšte se ne govori o budućoj renovaciji i osposobljavanju koje treba da bude dostojno svakog čovjeka. Postoji svega jedna apoteka, za sve ostale medicinske komplikacije građani su upućivani od strane doktora porodične medicine u Livno, Mostar ili u Banjaluku. Glamoč nema banku, a u jednom jedinom bankomatu nekada ima, a nekada nema novca. Veliki broj stanovnika je odlučio da se u konačnici bavi poljoprivredom i stočarstvom zbog nemanja drugih vrsta zaposlenja.

Odvažna žena koja je odlučila da poboljša stanje u Glamoču, Mirela Ledenko, iz udruženja žena “Žad” istaknula je da su od Opštine 2021. godine dobile prostor u Domu kulture da bi žene Glamoča imale gdje da se okupljaju u nedostatku kulturnih dešavanja. Kroz razne projekte uspjele su da sebi obezbijede određene edukacije, jer sticajem životnih okolnosti mnoge žene nisu bile u prilici da ih sebi priušte. 

Počele su prvo sa kreativnim radionicama. Sarađujući sa udruženjem Medika i pohađajući edukacije o pravima žena i djece uspjele su da dobiju dvije mašine za šivanje, koje su njihovim članicama omogućile da nastave da se bave produktivnim radom.

Zahvaljujući projektu “Možemo bolje” organizovale su prvu "Gastro krompirijadu" i samim tim su učinile nešto za turističko promovisanje lokalne zajednice. Glamočki krompir je njihov “gastro brand” pa su se žene ujedinile i napravile mnoštvo jela od krompira, koji je bio propraćen događaj s obzirom na cjelokupnu situaciju i nerazvijenost opštine.

Posljednje dvije godine žene iz udruženja “Žad” uspješno organizuju „Sevdah fest“, gdje su uspjele da izlože i svoje rukotvorine koje je najviše kupovala dijaspora koja je na taj način podržala čitav njihov rad, istaknula je Mirela Ledenko.

Glamočki Dom zdravlja (FOTO: I. Radanović)

Umjesto da Opština organizuje određene kulturne manifestacije u Glamoču to pak organizuju udruženja, iako dobiju određenu materijalnu pomoć od njih. Zahvaljujući Mireli Ledenko i udruženju žena “Žad” Glamoč ima barem neki vid “socijalne uključenosti”.

Zulka Baljak iz Centra za građansku suradnju iz Livna ističe da su građani i građanke i političari i političarke prilično zainteresovani za organizaciju tribina koju njihova organizacija sprovodi pred Lokalne izbore. 

“Najviše krivim građane jer su dozvolili da se njima manipulira i da prodaju svoj glas, moramo da drugačije razmišljamo, ne treba da se glas proda za jedan paketić namirnica ili za 50 ili 100 maraka, dok građani o tome ne promijene svijest političari i njihove stranke su u dobroj poziciji. Dok ne dozvole da se njima manipulira neće se ništa promijeniti na bolje“, smatra Zulka Baljak.

“Lokalni izbori su od izuzetnog značaja jer su nama općine najbitnije, jer su tu sva naša prava i obaveze. Načelnici i gradonačelnici bi se morali boriti za bolji položaj općina i gradova jer općine dobijaju svega 8,3 posto od ukupno prikupljenih prihoda na razini entiteta. Međutim kada ih pitamo da li bi podnijeli apelaciju o mijenjanju Zakona o pripadnosti javnih prihoda, onda oni to ne žele i sve se završi na tome”, naglašava Zulka Baljak.

Stagnacija, nemar lokalnih vlasti, siromaštvo, nebriga, neulaganje je sve ono što gura u još veći ponor izrazito nerazvijene opštine kao što su Srebrenica, Glamoč, Bratunac i mnoge druge čije socijalno-ekonomsko stanje nije ovdje detaljno opisano. Da li će uopšte i uspjeti da opstanu kroz narednih nekoliko decenija ili će doći do još većeg masovnog iseljavanja stanovništva u veće gradove BiH ili trbuhom za kruhom u razvijene svjetske države?

Premali broj stanovnika, nemogućnost da se osiguraju osnovne socijalno-zdravstvene potrebe, nemogućnost pronalaska zaposlenja, besperspektivna budućnost su glavne odlike najnerazvijenijih opština koje su decenijama “zaleđene” i za koje lokalna vlast nije učinila ništa tokom svih ovih godina. 

Kako vrijeme bude odmicalo tako će i ove opštine da tonu u još dublji ponor, jer nema materijalnog podsticanja i ulaganja u njihov razvoj. Lokalne vlasti su se svo ovo proteklo vrijeme ophodile na taj način kao da to “ne spada u opis njihovih nadležnosti” prilikom obavljanja funkcionerskih dužnosti u jedinicama lokalne samouprave, jer su “rezultati njihovog (ne)rada” sveprisutni.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Tamara Miščević

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.