Prema pisanju njemačkog Bilda, japanski su znanstvenici nakon više od desetljeća rada ustanovili da obična pitka voda reagira na zvučni podražaj. Do ove nevjerojatnosti došli su na sljedeći način: prvo su male bočice punili vodom, puštajući usput raznoliku glazbu. Zatim bi se bočice zamrznule, a Japanci bi snimali smrznute kristaliće i zapažali različitost u njihovim strukturama.
Tako je voda koja se zamrzavala uz klasičnu glazbu ili molitvu imala vrlo lijepe i pravilne kristaliće, dok su npr. oni uzorci što su se smrzavali uz heavy metal glazbu bili manje lijepi, da citiram "ostavljali su sliku kaosa...".
- Voda reagira, štoviše, sprema u svoju memoriju informacije što ih prima izvana, rekao je predsjednik Općeg japanskog istraživačkog instituta.
Što reći o Japancima osim "cool..."? Možda voda na heavymetalce ne bi trebala burno reagirati, neki od njih su se baš napjevali o vodi. Eto, na primjer sjećate li se one: "Water, water everywhere, nor any drop to drink..."