Nekada je, odmah iza Drugog svjetskog rata tamo bio mliječni restoran za djecu, a kasnije, 1953. godine, uslijedila je komunalna izgradnja prvog pionirskog doma da bi, u konačnici, današnji izgled Centar mladih Ribnjak dobio 1979. godine. Ovih dana ovo kultno gradsko mjesto, kroz koje su generacije i generacije Zagrepčana i Zagrepčanki, slavi punih sedam desetljeća. 

Vrhunac proslave dogodio se u subotu ujutro kada su održani Dani otvorenih vrata s raznovrsnim programom. Zainteresiranima su prezentirane redovne radionice Centra mladih Ribnjak. Bili su tu i „Klinci s ribnjaka“, bilo je ritmike i poezije, vezenja, radionica afričke kulture, i to i za mlade i za stare, kao i dramski studio, dok je program „Jednaki u kulturi“ predstavljen kroz radionice s terapijskim psom za slijepe i slabovidne osobe te radionicom ludih frizura i šminkanja za djevojčice koju vode Iranke Samane Riehani i Farzenah Sourighiasvand. Također je predstavljena knjiga „Pričaj mi o Ribnjaku – sedamdeset godina uspomena“, autorice Katarine Kolege u kojoj je prikupljena velika količina povijesnog materijala. 

„Zamislite da po golemom stolu pomalo padaju komadići slagalice. Kap po kap, puzzle po puzzle. Neke su sasvim sitne, druge nešto krupnije, neke kristalno jasno svijetle, na drugima se jedva nešto nazire. Ima i onih koje su prilično otkrhnute, a pokoja od njih je i izgubljena. Padajući jedna po drugoj, stvaraju brežuljak koji se postupno pretvara u brdo“, rekla je Katarina Kolega, koja se zahvalila umirovljenoj tajnici Centra, Branki Grozdanić, koja je obavila veliku količinu posla u prikupljanju materijala te Borisu Greineru koji je grafički oblikovao i od dijela materijala koji je bio loše kvalitete izvukao maksimum. 

Nastavilo se svirkom školaraca da bi se navečer, na projekciji dokumentarnog filma Daniela Kušana o povijesti ove ustanove, „Pričaj mi o Ribnjaku“ i, potom, na nastupima, kako na Ribnjaku kažu, njihovih kućnih bendova, a takvih inače ima dvadesetak, tražilo mjesto više.

„Krenuli smo prvo s kampanjom na društvenim mrežama i tri susjedske kave. Shvatili smo da ljudi imaju veliku potrebu sjesti s nama oko stola i ispričati svoja sjećanja. Ne samo susjedi, bivši korisnici, nego i stari zaposlenici. Te naše kave su same po sebi postale neka vrsta društvenog čina, naš zajednički napor da se uspostavi tanka nit ravnoteže u vremenu prošlom, sadašnjem i budućem, da joj se da neki smisao. Važno je da baš danas, u ovom povijesnom trenutku, ponovno osvijestimo što je to javna funkcija neke ustanove, što je javno dobro, što je kultura i umjetnost u zajednici, koliko jedna ustanova može pomoći da se kreiraju male zajednice podrške, koliko te iste zajednice mogu biti podrška jednoj ustanovi. Koliko nam sve to skupa možda može pomoći da opstanemo. Mi smo društvo rezova. Nešto sagradimo pa srušimo. Bez analize. Lako proglašavamo da nešto nije dobro, a teže se osvrćemo i priznajemo neke tuđe kvalitete. Zato danas povlačimo ovu tanku crvenu nit od 1953. do 2023. Zbog ravnoteže i zbog smisla“, kaže ravnateljica Centra mladih Ribnjak, Pavlica Bajsić. A „crvena nit“ je zapravo crvena linija koju je na zidovima centra, kao simbol sedamdesetogodišnjeg kontinuiteta, povukao umjetnik Stanislav Habjan, inače rezident Centra. 

Na Ribnjaku je bio i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, a ravnateljica Centra za uspomenu mu je poklonila knjigu „Pričaj mi o Ribnjaku“.

„Ponosan sam što Zagreb ima takvu instituciju koja djeluje punih 70 godina tijekom kojih je utkano mnogo truda i ljubavi u radu s mladima. Kultura, kako je mi vidimo, ima funkciju ponuditi svim ljudima da ostvare svoj potencijal, a to je ono što se radi u Centru mladih Ribnjak“, poručio Tomašević uz obećanje da će Grad Zagreb nastaviti podupirati ovu kulturnu ustanovu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Grad Zagreb