Među zagorskim bregima kuha se veliki kulturni projekt. Jedan od onih koji ulijevaju nadu u male lokalne zajednice i njihovo oplemenjivanje novim sadržajima. Jerko Marčić i Dunja Bovan zaslužni su za reinkarnaciju povijesne Kuće Klajn u Klanjcu koju namjeravaju pretvoriti u umjetničku rezidenciju.

U Klanjcu koji je poznat kao mjesto u kojem su živjeli Antun Mihanović, Oton Iveković i Antun Augustinčić, dok je najpoznatije selo u regiji, Kumrovec, udaljeno tek pet kilometara, rađa se novi kulturni svjetionik koji će oživjeti davno usnulo kino. Da je njezinim novim vlasnicima ova kuća odmah “sjela”, dokazuje i činjenica da su od prvog posjeta kući do potpisivanja ugovora o kupnji prošla samo tri mjeseca. 

Dunja Bovan i Jerko Marčić (FOTO: Matija Smuk)

“Čim smo ušli u kuću prvi put, bilo nam je jasno - to je to i da takvu priliku ne smijemo propustiti”, kažu za Lupigu Jerko i Dunja. 

Za vrijeme prvog vlasnika Kuće Klajn, Alberta Novaka, u njoj je otvorena prva klanječka knjižnica, osnovano je planinarsko društvo, a održavane su i silvestarske te pokladne zabave. Nakon nacionalizacije poslije Drugog svjetskog rata dana je na raspolaganje za brojne gospodarske i kulturne djelatnosti, pa su u njoj između ostalog djelovali internat za djecu s Kozare, večernja škola, tiskara, kino, autoškola, dvorana za učenje plesa, radio postaja, pa čak i - hotel. Prije desetak godina ponovno je vraćena originalnim vlasnicima koji su je ponudili na prodaju, no ozbiljnih kupaca godinama nije bilo. Sve do sad.

Kino ulaznice iz vremena kad je Kuća Klajn bila kino (FOTO: Matija Smuk)

Pošto su oboje djelatnici u kulturi, Jerko je glumac i pedagog, dok je Dunja producentica, oživljavanje kuće u tom smislu postalo je esencijalno, pa su pokrenuli i crowdfunding kampanju kako bi popunili budžet za uređenje kina.

Skupljeno je devedeset posto od planiranog iznosa, a kampanja traje još samo tri dana, do 28.02. u 11:37 sati. Uskočite i omogućite da ovaj obećavajući projekt zaživi.

“Procijenili smo da ćemo na ovaj način u kraćem vremenu doći do potrebnog iznosa, nego što bi to bilo da ovisimo isključivo o natječajima, javnim pozivima i slično. Pojedinačne zamolbe za donacije imaju slabiji odaziv, a ovom kampanjom smo ipak došli do šireg kruga ljudi, preko naših prijatelja, poznanika, suradnika, društvenih mreža, medija … Cijela ideja funkcioniranja kuće zasniva se na zajedničkom radu i doprinosu pojedinaca unutar kolektiva i dinamici tog odnosa, pa tu ni ne želimo provesti kroz sve faze ovog procesa – od obnove Kuće pa sve do krajnjeg cilja – kreiranja programa, izvođenja, radionica i direktnog kontakta umjetnika i zajednice. Iznos od 57.000 dolara (375.000 kuna) procjena je naših suradnika arhitekata i građevinara koji su s nama otkad smo kupili Kuću. Sretni smo što su ljudi reagirali na našu priču i, evo, fali nam još samo koja tisuća do cilja. Javili su nam se pojedinci iz raznih dijelova svijeta, ljudi iz umjetničkih krugova i općenito ljudi sa senzibilitetom za ovakve projekte, kao i, naravno, naši sugrađani koji jedva čekaju obnovu dvorane”, objašnjava nam Dunja Bovan o samoj odluci za kompleksnu i neizvjesnu kampanju. 

Na kući su već napravljeni mnogi zahvati, radne akcije uz pomoć prijatelja, a gruba je procjena da za cijelu obnovu potrebno daleko više od onoga što će se prikupiti aktualnom kampanjom, oko pola milijuna eura. 

Zabrinuta poza u jednoj od dosadašnjih radnih akcija (FOTO: Matija Smuk)

Ovdje je moguće prepoznati entuzijazam koji otkriva vjeru u kulturu u maloj zajednici, ali ovog puta, ako baš hoćete, i u važnom mjestu hrvatske kulture koja se na ovaj način njemu ponovno vraća. Decentralizacija kulturnih sadržaja potrebna je jednako kao i decentralizacija svega, ili da se poslužimo političkim rječnikom, federalizacija. 

“Nije naš slučaj jedinstven, ima puno malih mjesta i gradova u kojima se, najčešće, pojedinci trude poboljšati kvalitetu života kulturnim i edukativnim projektima. Ali nije to nikakva novost. Ranije je skoro svako mjesto imalo dom kulture, prostor okupljanja kroz zajedničko dijeljenje iskustva - bilo to gledanje filma ili gostujuće kazališne predstave. Istina, ranije je to bio i jedini način da, primjerice, film dopre do zajednice. I da, živimo u 2022. godini i netko će reći - bilo koji film možeš gledati na televizoru, laptopu, mobitelu .. Možda baš zato toliko snažno želimo raditi na tome da se to magično iskustvo zajedničkog gledanja filma vrati i to baš u male zajednice poput Klanjca. Tu žive ljudi koji su godinama odlazili u kino Martin koje se ranije zvalo Jedinstvo, ali ima i djece koja nikad nisu bili u kinu. Osim toga, dvorana, a u konačnici, i cijela Kuća bit će prostor ne samo za filmske projekcije, izvedbe, već i za razne edukativne programe, treninge, seminare ... Ne samo da vjerujemo, nego smo sigurni da svaka zajednica treba imati takvo mjesto”, kaže Jerko Marčić. 

Mještani na prezentaciji projekta (FOTO: Matija Smuk)

Kreativni par, Dunja i Jerko, već su od ranije vezani uz Zagorje, ali ne direktno. Dio Dunjinih korijena je iz Zagorja, premda je ona u Klanjec došla iz Splita preko Zagreba. Oboje su više bili povezani s Dalmacijom, Istrom i Kvarnerom. Jerko je nekoliko godina bio i član ansambla riječkog HNK. 

“Dolazak u Zagorje i konačno preseljenje za nas su ugodno iskustvo. Dojmovi o Zagorju su svakim danom sve bolji i bolji. Uostalom, sada smo i mi Zagorci”, zaključuju naši domaćini uz smijeh.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Matija Smuk