Što je to upravljanje u krizama ili sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša

19.02.2007.
Što je to upravljanje u krizama ili sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša
Oko 1,5 milijardi kuna godišnje prosječna je šteta koju u Hrvatskoj izazivaju elementarne nepogode, dok istovremeno u lijepoj našoj još uvijek nije uspostavljen sustav upravljanja u kriznim situacijama, koji je srušen još za Domovinskog rata. O kakvom je sustavu riječ i na kojim bi se osnovama i s kojim zadaćama trebao osnovati, saznajte u iznimno temeljitom tekstu opremljenom s nekoliko grafikona i tabela


Tekst koji slijedi za Lupigu je napisao priznati stručnjak Branimir Molak ...


Što je to upravljanje u krizama ili sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša


SAŽETAK: U agresiji na Hrvatsku više od 14 tisuća ljudi je ubijeno i oko 30 tisuća ranjeno. Izravne štete uzrokovane ratom procjenjuju se na više od 30 milijardi USD. Nikakvu odštetu agresor nije platio, a zanemariv je broj onih koji su za počinjena zlodjela odgovarali. Štete u miru izazvane elementarnim nepogodama u Hrvatskoj koje ugrožavaju malog čovjeka, najviše poljoprivrednika - iznose oko 1,5 milijardi kuna/god. U tekstu je riječ o tome što ugrožava ljude, dobra i okoliš, što je to sustav obrane, zaštite i spašavanja, te kakav bi sustav ponovno u Hrvatskoj trebalo izgraditi (sustav je srušen usred Domovinskog rata, a novi nije uspostavljen). Cilj je problematiku upravljanja u krizama približiti onima koje zanimaju pitanja sigurnosti stanovnika. Vojna komponenta obrane nije predmet razmatranja u ovom tekstu.

1. Što ugrožava ljude, dobra i okoliš

Mnoge su opasne pojave (prirodne ili one koje izaziva čovjek) koje mogu ugroziti stanovnike, dobra i okoliš. U svijetu je broj takvih pojava, i to onih najtežih, u stalnom porastu. Krajem 2004. dogodila se teška katastrofa - tsunami u Aziji. Zbog spomenute je podignuta velika uzbuna u svijetu jer je među poginulima bio znatan broj turista iz bogatih zemalja Europe. Uragan Katrin pogodio je 2005. jug SAD. Takvih pojava bilo je i ranije, no obično se brzo zaborave, pogotovo ako su njima ugrožene siromašne zemlje. Godišnje se u svijetu događa više od 300 katastrofa (nisu uključeni ratovi). Broj godišnje izgubljenih ljudskih života  je od 10 do 300 tisuća. Najveći broj života odnesle su ekstremne prirodne pojave, kao što su oluje i poplave (Bangladeš 1970. - 300 tisuća poginulih), potresi (Kina 1976. - 250 tisuća poginulih), tropski cikloni i tajfuni, erupcije vulkana a ponekad i one izazvane djelovanjem tehnologije (Bhopal - Indija - 5000 poginulih). Materijalne štete izazvane  tim pojavama poznate su u zemljama koje imaju razvijeno osiguranje. Najveća osigurana šteta među 40 najvećih od 1970. je bila u terorističkom napadu na Svjetski trgovački centar, Pentagon i ostalo - 2001. u iznosu od 21 milijardu USD (i 3025 poginulih), a slijede uragan Andrew - 1992. u SAD i Bahamima u iznosu od 20,9 i potres 1994. u Northridgu, SAD u iznosu od 17,3.


Slika 1. Broj žrtava prirodnih i tehnoloških katastrofa u svijetu u razdoblju od 1970. – 2003. (izvor: Swiss Re)
 


Slika 2. Štete od izvanrednih stanja (u miru) u Hrvatskoj od 1980. do 2002. prosječno oko 240 milijuna USD/god.(izvor: komisije za procjenu šteta)

U Hrvatskoj na sreću dosad nije bilo takvih katastrofalnih pojava, ali je bio rat. U agresiji na Hrvatsku više od 14 tisuća ljudi je ubijeno i oko 30 tisuća ranjeno. Izravne štete uzrokovane ratom procjenjuju se na više od 30 milijardi USD. Krize ili izvanredna stanja u Hrvatskoj (bez rata) izazivaju štete, u prosječnom iznosu (1980.-2002.) od oko 240 milijuna USD ili oko 1,5 milijardi kuna godišnje. Najveće su štete od suše - 39%, slijede oluje, tuče, snijeg i mraz - 31,2%, potresi - 12,4%, zatim poplave 7,9% i požari 7,3% koji su zanimljivi mas-medijima. Izvanredna stanja izazvana čovjekovim djelovanjem su: nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari,  požari i eksplozije, radioaktivnost ili nesreće u nuklearnim elektranama, prekidi opskrbe (voda, hrana, energija..), unutrašnje smetnje (terorizam i nemiri), i lomovi brana ili nasipa, a štete su znatno manje od onih izazvanih prirodom. Zbog osiromašenja i nezadovoljstva stanovništva neke vrste kriza (unutarnje smetnje - terorizam i nemiri) mogle bi u budućnosti biti učestalije. Sustav obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva stoga treba biti organiziran za prirodne i tzv. tehnološke (izazvane djelovanjem čovjeka) krize u miru i za rat.

2. Što je sveobuhvatno upravljanje u krizama ili izvanrednim situacijama

Pod krizama ili izvanrednim situacijama podrazumijeva se one pojave koje mogu masovno ugroziti stanovnike (život i zdravlje), dobra i okoliš u ratu i u miru. U svim fazama procesa ovladavanja potreban je angažman niza državnih i privatnih organizacija i pojedinaca različitih specijalnosti. Zajednica se mora baviti krizama i prije nego se one dogode, a mora i pomoći u oporavku od posljedica kriza. Kao rezultat modernih promišljanja definirane su četiri faze sveukupnog upravljanja u krizama: ublaživanje, pripravnost, djelovanje i oporavak ili obnova.

Upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima jedna je od najsloženijih ljudskih djelatnosti i nije ga jednostavno provoditi niti u mnogo bolje organiziranim zajednicama nego je Hrvatska, no kod nas ima onih koji poznaju problematiku koji bi mogli uspostaviti cjelovit sustav upravljanja u krizama kada bi im se dozvolilo. Izlaz iz kriza postoji, no mnoštvo je prepreka boljem organiziranju za zaštitu i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u svim vrstama ugrožavanja (priroda, tehnologija, rat) iz jednostavnog razloga što mnogima neorganizirano društvo pogoduje - za ostvarivanje nekih svojih interesa, za lov u mutnom.

Za svaku vrstu kriza ili izvanrednih stanja postoji niz specifičnih aktivnosti - mjera koje treba primjenjivati u svim fazama upravljanja u izvanrednim stanjima. Te aktivnosti valja podrobno razraditi za svaku vrstu ugrožavanja. Razrada upravljanja u različitim kriznim stanjima zahtijeva okupljanje raznovrsnih stručnjaka ovisno o pojedinoj vrsti kriznih stanja. No, općenito, u izgradnji sustava za upravljanje u kriznim stanjima valja polaziti od slijedećih segmenata koje trebaju razraditi skupine stručnjaka za pojedina područja (rat, prirodne i tehnološke nesreće):

1. analizirati opasnosti (ugroženosti),
2. uspostaviti ovlasti (odgovarajuće zakonodavstvo),
3. definirati organizaciju svih sudionika u zaštiti i spašavanju,
4. razraditi sustav komuniciranja,
5. ustanoviti sve resurse za djelovanje,
6. napraviti ukupan plan za djelovanje u slučaju kriznih stanja.

Uobičajena podjela kriznih stanja koja se pojavljuju ili se mogu pojavljivati na prostoru Hrvatske prikazana je u tablici.

1. KRIZNA STANJA IZAZVANA DJELOVANJEM PRIRODE

1.1. Poplave. Poplave nastaju kada rijeke iziđu iz korita. Mogu se razvijati sporo ili vrlo brzo - tzv. fleš ili bujične poplave, koje se pojavljuju iznenada i razorne su snage.

1.2. Oluje, snijeg, led, mraz. Oluje mogu izazvati po veličini i intenzitetu različite posljedice. U tu grupu spadaju snažan vjetar, kiša, ledene i snježne oborine. Poseban problem mogu biti vrlo niske temperature. Ove vrste kriza mogu izazvati gubitak resursa hrane, zatim mogu izazvati poplave, te odrone i klizanja tla.
 
1.3. Potresi. To su gibanja tla koja su posljedice iznenadna pomicanja stijena u Zemljinu omotaču. Potresi osim rušenja zgrada mogu izazvati klizanje tla i odrone. Na morskoj obali ponegdje mogu prouzročiti tsunami valove.

1.4. Klizanje tla i odroni. Klizanje tla ili odron gibanje je nestabilnog tla koje može biti posljedica potresa ili snažne kiše.

1.5. Suša i visoke temperature. Suša je dugo razdoblje bez obori-na. Visoka (ekstremna) temperatura definirana je kao temperatura koja je osjetno viša od prosjeka, koja traje nekoliko tjedana u najtoplijem razdoblju  godine. Suša i visoke temperature mogu prouzročiti nestanak resursa vode i hrane

1.6. Poljski i šumski požari. Nastaju kada se zapale velike površine polja i šuma. Mogu biti prouzročeni munjom, tehnološkim napravama, ljudskom nepažnjom i terorizmom. Poljski i šumski požari zbog ogoljavanja terena mogu izazvati klizanja tla i odrone, te naknadno bujične poplave.

2. KRIZNA STANJA IZAZVANA TEHNOLOGIJOM - DJELOVANJEM ČOVJEKA

2.1. Nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari. Postoji nekoliko tisuća kemikalija u svakodnevnoj upotrebi, koje, ako se nekontrolirano oslobode iz spremnika, mogu ugroziti velik broj stanovni-ka. Nekontrolirano odlaganje opasnih otpadaka također može ugroziti ljude, životinjski i biljni svijet. Osim u stacionarnim objektima, nekontrolirano se opasne tvari mogu osloboditi prili-kom njihova prijevoza kroz vrlo naseljena mjesta ili u njihovoj blizini. Važne su kategorije toksičnih, gorivih i eksplozivnih tvari.

2.2. Požari i eksplozije. Prijetnja požara ili eksplozije postoji u svakoj zgradi. Požar ili eksplozija mogu biti namjerni kao rezultat zlonamjerne paljevine ili terorizma, ili slučajni.

2.3. Radioaktivnost. Nuklearne elektrane i drugi pogoni vezani uz nuklearni energetski gorivi ciklus imaju najveću koncentraciju radioaktivnih materijala. Iako se daje posebna pozornost nadzoru sigurnog rada takvih objekata, ipak može doći do nekontroliranog oslobađanja radioaktivnog materijala koji može ugroziti stanovnike i njihov okoliš. I prijevoz i uskladištavanje radioaktivnih materijala mogu izazvati probleme, ako se oslobode dugo živuće radioaktivne tvari.

2.4. Prekidi opskrbe (voda, hrana, energija...). Mali ili veliki prekidi opskrbe proizvodima kao što su voda, hrana, energenti (električna energija, plin, benzin i drugi derivati) mogu izazvati razaranje gospodarstva i goleme teškoće, posebno u urbanim područjima. Uzroci prekida opskrbe mogu biti vrlo različiti.

2.5. Unutrašnje smetnje (terorizam, neredi). Mogućnost nereda, pobuna, pljački i terorizma uvijek postoji, posebno u naseljenim područjima. Unutrašnje smetnje mogu prijetiti sigurnosti stanov-nika. U kratko vrijeme mogu biti uništena materijalna dobra velike vrijednosti.

2.6. Lomovi brana i nasipa (poplave). Lomovi brana zbog velikih kiša, loše konstrukcije ili potresa mogu izazvati snažne razarajuće bujične poplave.

3. KRIZNA STANJA IZAZVANA RATOM

3.1. Ratna razaranja i pljačka (aktivnosti: raščišćavanje ruševina i izvlačenje zatrpanih, spašavanje i evakuacija dobara). Ratnim razaranjima mogu biti zahvaćena sva područja, no vjerojatnost je veća da će neprijatelj nastojati razoriti strateški važna područja i objekte. Također, nastoji opljačkati dobra (ratni plijen).

3.2. Inducirane tehnološke nesreće (+ poljski i šumski požari). Djelovanjem neprijatelja mogu se dogoditi iste one vrste tehnoloških nesreća (kriznih stanja) kao pod 2., te poljski i šumski požari 1.6.

3.3.Uništavanje-ubijanje-ranjavanje stanovnika (klasična, kemijska, nuklearna, biološka oružja u ratu i poslije rata zahtijevaju sklanjanje, evakuaciju, zbrinjavanje i hitnu medicinsku pomoć stanovništvu). Neprijatelj ubija stanovništvo i u tu svrhu ko-risti različita oružja. Dio tog oružja ostaje na terenu i nakon završetka rata vrlo je opasan za civile (zahtijeva čišćenje terena - razminiranje). Neprijatelj zastrašuje i progoni stanovništvo.

3.4. Epidemije + asanacija (kao posljedice rata i ostalih kriznih stanja). Za velikih kriza (rat, potresi, poplave...) mogu se zbog narušenih higijenskih uvjeta života (zagađena voda, hrana i drugo) pojaviti zarazne bolesti koje mogu ugroziti velik broj stanovnika.

Iako je funkcija upravljanja (management) u krizama stara, tek u novije vrijeme (tridesetak godina) u svijetu su zbog potreba što učinkovitije organiziranosti za obranu, zaštitu i spašavanje prihvaćene ideje o upravljanju u krizama kojima se bavi ovaj članak.

Sve veća glad za resursima zbog njihova sve većeg iscrpljivanja (nafta, plin, hrana, voda...) mogla bi u budućnosti rezultirati sve većom učestalošću oružanih sukoba u svijetu. Stoga se i za taj vid ugrožavanja, kao i za ona mirnodopska, zajednica mora što bolje pripremiti.

Ekspanzija na rješavanje problema zaštite i spašavanja od zbivanja koja nisu samo u izravnoj povezanosti s ratom rezultirala je koncepcijom sveobuhvatnog upravljanja u krizama. Ta koncepcija obuhvaća tri međusobno povezane komponente:

a) Sve tipove kriza: Uobičajeno je da različite vrste katastrofa, kao što su prirodne, tehnološke i rat, zahtijevaju sličan način upravljanja, tako da se slične strategije upravljanja u ovladavanju mogu primijeniti na sve vrste kriza.

b) Partnerstvo u upravljanju u krizama: Odgovornost za upravl-janje u krizama i resursi za djelovanje zahtijevaju blisku suradnju, odnosno partnerstvo na svim razinama uprave (Republika /županija), javnih poduzeća i privatnog sektora, industrije, dobrovoljačkih udruga i pučanstva. Sveobuhvatno upravljanje znači povezivanje u prikladan oblik svih potrebnih resursa za djelovanje.

c) Životni ciklus kriza: Kriza ili izvanredno stanje najčešće ne djeluje samo jedan dan, već često vremenski traje i ima životni ciklus pojavljivanja koji mora slijediti niz upravljačkih faza, što uključuje strategije ublaživanja opasnosti, pripravnosti, djelovanja i oporavka od učinaka katastrofa.

Osnovno načelo sveukupnog upravljanja u krizama je DA SE MOŽE NEŠTO KORISNO UČINITI I PRIJE NEGO SE KRIZA ILI KATASTROFA DOGODI, A I POSLIJE SAMOG DOGAĐAJA.

Sveukupno upravljanje u krizama podrazumijeva četiri faze upravljanja u krizama u kojima se mora zajednički raditi da bi se zaštitila zajednica na određenom području (npr. županija ili država ako je cijela ugrožena). Do II svjetskog rata upravljanje u krizama najčešće se svodilo samo na pripravnost. Ta primarna uloga bila je u funkciji obrane od napada neprijatelja. No pripravnost je samo jedna od faza u upravljanju u krizama. Zajednica se mora baviti krizama i prije nego se one dogode, a mora i pomoći u oporavku od posljedica krize. Kao rezultat modernih promišljanja definirane su četiri faze sveukupnog upravljanja u krizama: UBLAŽIVANJE, PRIPRAVNOST, DJELOVANJE I OPORAVAK.

Svaka faza proizlazi iz prethodne i postavlja zahtjeve na slijedeću. Aktivnosti u jednoj fazi mogu se preklapati s aktivnostima u prethodnoj.  Pripravnost prelazi u djelovanje kada se dogodi katastrofa. Djelovanje prelazi u oporavak u različito vrijeme u ovisnosti o prostiranju i vrsti šteta. Slično, oporavak pokreće ublaživanje, motivaciju za sprečavanje ili reduciranje nastajanja sljedeće nesreće. Konačno, faze kriza nemaju početka ni kraja. Prepoznavanje prijetnji može motivirati ublaživanje isto tako kao i stvarna katastrofa.

Koordiniranje niza tih, ponekad vrlo složenih aktivnosti i njihovo međusobno povezivanje, kao i povezivanje niza operativnih segmenata sustava obrane, zaštite i spašavanja osnovni je zadatak programatskog segmenta sustava, odnosno tijela državne uprave za slučaj izvanrednih stanja. Uobičajena uloga tog segmenta državne uprave je da potiče u svim fazama sveukupnog upravljanja u krizama, sve ostale resore uprave i druge organizacije da djeluju u cilju smanjivanja stradavanja ljudi i materijalnih šteta od svih onih kriza ili izvanrednih stanja koja ih mogu snaći.

U demokratskim državama uobičajeno je da za sigurnost, obranu i zaštitu stanovnika odgovoran šef države, a u ovisnosti o teritorijalnoj podjeli države šef određene lokalne jedinice. Na primjer u velikim izvanrednim situacijama u SAD vodeću ulogu u US FEMA-i (Federal Emergency Management Organization - ministarstvu za upravljanje u izvanrednim stanjima) preuzima predsjednik SAD. I u Hrvatskoj u uvjetima improvizacije i snalaženja u odupiranju nadmoćnom neprijatelju u područjima gdje je bilo nesebično i predano angažiranje rukovodilaca lokalne vlasti na zaštiti i spašavanju pučanstva sustav je u danim okolnostima izvanredno funkcionirao.

Dakle, valja povezati sve funkcije obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u jedinstven sustav. Prije Domovinskog rata koncept civilne obrane (kao dio sustava zaštite i spašavanja) uglavnom se zasnivao na pripremi za obranu od rata i nije bio prilagođen djelovanju u miru (slično je bilo i u svijetu do drugog svjetskog rata), a i pripravnost za djelovanje u ratu kod nas nije bila dobro planirana, te se djelovanje u Domovinskom ratu najviše zasnivalo na improvizaciji, umješnosti i samoprijegoru pojedinaca, a ne na dobro uspostavljenoj i osmišljenoj organizaciji s definiranim ovlastima i zadacima, a tijekom rata moderan sustav je tek izgrađivan.

Uobičajeno je u demokratskim društvima da podloge za djelovanje u slučaju kriznih stanja stvara profesionalna organizacija - segment državne uprave za izvanredna stanja. Stoga i u Hrvatskoj treba ponovno osnovati takav programatski segment državne uprave. Najbolje bi bilo, u našim uvjetima, da je to, po uzoru na druge zemlje zasebno tijelo državne uprave u sastavu Ureda Predsjednika države neposredno odgovorno Predsjedniku ili pri Vladi neposredno odgovorno Vladi. Detalji ustroja takvog tijela uprave i prateće zakonodavstvo po uzoru na praksu najrazvijenijih zemalja svijeta razrađeni su i treba ih samo pravno doraditi i uspostaviti. Na tome se započelo raditi tijekom agresije na Hrvatsku pri ministarstvu obrane i u projektu Intervencije u izvanrednim situacijama konzorcija INA inženjering - Ekonerg - Elektroprojekt u koordinaciji ZGO-Zagreb, no rad je obustavljen.

3. Sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u Hrvatskoj - iskustva

Sustav obrane, zaštite i spašavanja stanovnika (civila), dobara i okoliša ili sustav upravljanja u krizama, primarno je sigurnosno pitanje svake države, pa bi tako trebalo biti i u Hrvatskoj. Metodologiju za uspostavu sustava (SAD - NATO) donio sam još 1991. iz Washingtona i sustav smo izgradili do kraja 1993. pri MORH-u, da bi zatim sve bilo razoreno početkom 1994. , a takvo je stanje i danas.

Obrana zemlje u 1991. i 1992. bila je spontana i najvećim dijelom zasnovana na improvizacijama i snalaženju istinskih branitelja kojima je bilo stalo do očuvanja i obrane osamostaljene novonastale države Hrvatske od daleko nadmoćnijeg agresora, a manjim dijelom je bila rezultat organizirane obrane s jasno podijeljenim obvezama i zadacima. Europska unija je tada nametnula embargo na uvoz oružja u države bivše Jugoslavije i stanovnici napadnutih novih država nisu se imali čime braniti. U nabavi oružja angažirano je tada kriminalno podzemlje koje se poslije uklopilo u hijerarhiju moći, a istinski branitelji su stradavali na bojišnicama često nikako ili nedovoljno naoružani. Pravo je čudo da je obrana Vukovara simbola hrvatske obrane u takvim uvjetima protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja tako dugo odolijevala. Tada, dok su branitelji bili angažirani na obrani zemlje, počela  je i kriminalna podjela imovine procesom tzv. pretvorbe i privatizacije, koja traje i danas. Dakako, bilo je i mnogo onih - umreženih u grupe gdje su donašane odluke - koji su bili protiv samostalne Hrvatske. Takvi su proveli čistku najkvalitetnijeg kadra u MORH-u 1992. (više od 50 ljudi istjerano je s posla i zadataka obrane ili umirovljeno). Oni i danas, obogativši se, zauzimaju važne položaje u hijerarhiji vlasti i odlučivanja u Hrvatskoj.

Vrijedi spomenuti da je čak i UNPROFOR, imajući vrlo visoko mišljenje o našim mogućnostima, u jesen 1993. tražio zaštitu našeg sustava za svoje snage (600-700 osoba) središnjeg ureda u Zagrebu (Ilica) od potencijalnog napada velikosrpskog agresora. Politika umjesto da iskoristi tu činjenicu za objašnjenje Svijetu onoga što se događa u Hrvatskoj, umjesto toga je zajedno s mafijom sustav srušila i pokazala totalnu nebrigu za stanovništvo. U svibnju 1995. raketiran je Zagreb.

Mafija je u sprezi s političarima sustav srušila u vrijeme kada je još gotovo trećina Hrvatske bila okupirana i to u najkritičnijim područjima za obranu: u Osječko baranjskoj županiji (1.2.1994.), Vukovarsko-srijemskoj (Vinkovci) (4.2.1994.), Sisačko-moslavačkoj (Novska) (11.2.1994.), Dubrovačko-neretvanskoj (28.2.1994.). Razorena je središnja organizacija SCZRH i rastjeran najkvalificiraniji kadar, a one koje nisu otjerali rasporedili su na posve neprimjerena mjesta s obzirom na struku, kvalifikaciju, iskustvo i znanje. Rastjerali su i oko 200 pirotehničara osposobljenih tijekom uspostavljanja sustava. Dakako da je i sva oprema nestala.

Još prije II svjetskog rata 1938. u Zagrebu je osnovana škola Civilne zaštite koja je dala osnove za obranu i zaštitu stanovnika u slučaju rata. U ono vrijeme ta je škola bila na sličnoj razini kao i one u svijetu. Civilna obrana, često nazvana civilna zaštita, je u biti samo dio sustava za upravljanje u krizama koji se odnosi na rat. Poslije II svjetskog rata partijska ideologija uspostavila je školovanje za tzv. Civilnu zaštitu koje je bilo znatno niže razine nego ono iz 1938. i zasnivalo se na masovnosti i kojekakvim masovnim akcijama za uznemirivanje stanovništva tzv. NNNI, a osnovna im je svrha bila laka dodatna zarada umirovljenih oficira bivše JNA. Bila je to priprema stanovništva za nešto za što nije bilo nikakve organizacije ni razumnih planova da bi ga se koristilo. Sve je bilo podređeno hladnoratovskoj tobožnjoj pripremi za zaštitu od agresije NATO pakta, a da je do nje i došlo sve bi se raspalo u jednom danu. Slično je bilo i krajnje ideološki obojeno izmišljeno školovanje za ONO i DSZ, kao i za kojekakve oblike HTZ. Tako je to bilo do velikosrpske agresije 1991. kada je najvećim dijelom uz početak uspostavljanja sustava, improvizacijom i samoorganiziranjem na lokalnoj razini, prema snalažljivosti ugroženog stanovništva i onih koji su se s obzirom na sposobnosti nametnuli da ga vode, osigurana koliko god je bila moguća obrana i zaštita stanovništva i dobara. U ovisnosti o shvaćanju važnosti zadataka obrane i zaštite stanovništva od lokalne vlasti i vojnog sektora obrane u mnogim krajevima Hrvatske postignuti su vrijedni rezultati u obrani i zaštiti stanovništva. Na žalost, mnogi od onih koji su se u tim akcijama najviše angažirali, a mnogi su i poginuli, zbog nebrige onih koji su sustav 1994. razorili, za to nisu dobili nikakvo priznanje i nije im niti priznat status branitelja, dok su si oni koji su sustav srušili osigurali sve moguće privilegije, vojne činove i odličja.

Sve što treba napraviti na planu školovanja bilo nam je poznato još 1993. godine no kako je sustav 1994. razoren do danas nije ništa napravljeno. Pojedinci koji su srušili sustav s potpunim nerazumijevanjem prepisuju ono što smo još prije desetak godina pisali u stručnim publikacijama i ideje prodaju pod svoje (privatna škola koje godišnje zaradi na prodaji diploma bez stjecanja znanja dodiplomskog studija, magistara i doktora znanosti..., a ne i znanja, više od milijun eura). Potrošili su golem novac za putovanje po svijetu za "sakupljanje iskustva" dalekih zemalja u uspostavi sustava, a dakako ništa nisu naučili. Jedan od tih "mudraca" za vrijeme rata vodio je turističku agenciju, pa kad ga je sprega politika - mafija postavila za rukovodioca u MUP-u, zaposlio je uz svu svoju rodbinu, i brojne prevodioce, čak i za kineski, rumunjski, albanski, perzijski i druge jezike, kako se vrhuška MUP-a ne bi izgubila u svojem obilaženju svijeta. Organizirali su, prisvojivši naše ideje o školovanju, različite "tečajeve" za šaroliko slušateljstvo u kojima su im stranci skupo prodaju, za novac iz državnog proračuna, ono što mi znamo bolje.

Nikakvog djelotvornog  oblika organiziranosti za obranu, zaštitu i spašavanje civilnog stanovništva dobara i okoliša od ugrožavanja u miru ili eventualnom ponovljenom ratu ni do danas nema. Nema ga stoga, što oni koji su sudjelovali u rušenju sustava 1994. svojim vezama s nesavjesnim političarima do danas ne dozvoljavaju njegovu ponovnu uspostavu, a svaku ideju o njegovoj uspostavi ukradu i ništa ne naprave. Nitko unatoč upozorenjima ništa ne poduzima. Razlog je, jer se u mutežu u kojem se ne zna tko što treba raditi i za što odgovarati, lakše pune osobni džepovi. To su isto činili i za vrijeme Domovinskog rata, dok su istinski branitelji ginuli i činili sve da zaustave neprijatelja i oslobode zemlju. Sigurnost i obrana prepuštena je danas u Hrvatskoj takvim privatnim «poduzetnicima», a za druge nema mjesta.4. Kako treba biti organiziran sustav obrane, zaštite i spašavanja u izvanrednim stanjima u Hrvatskoj da bi bio djelotvoran

Brojne su operativne organizacije koje trebaju imati jednoznačno određene obveze i prava u djelotvornom sustavu obrane, zaštite i spašavanja u slučaju izvanrednih stanja ili kriza: zdravstvo, vatrogastvo, vojska i policija i zaštitarske tvrtke, vodoprivreda, energetika, šumsko gospodarstvo i druga javna poduzeća i usluge, prometne organizacije, industrija, organizacije uprave, hidrometeorološka i seizmološka služba, javno informiranje, humanitarne udruge, školstvo, i druge. Bit problema u Hrvatskoj jest nužnost povezivanja tih operativnih organizacija u cjelovit i djelotvoran sustav što je svuda u svijetu osnovni zadatak profesionalne državne uprave za izvanredna stanja, koju u Hrvatskoj tek treba uspostaviti. Poslovi takve uprave su i procjene ugroženosti; uspostava zakonodavstva koje regulira djelatnost; koordiniranje i upućivanje različitih republičkih resora na izradu akata koji određuju odgovornosti, obaveze i postupanje u pojedinim vrstama kriza; davanje stručne osnove za organiziranje i djelovanje županijskih profesionalnih organizacija te za uspostavu sustava komuniciranja u krizama; briga o resursima za djelovanje (kadar, oprema, školovanje, pogoni), izrada, pregledavanje i odobravanje planova pripravnosti i djelovanja za slučaj kriza te drugo.

Veza tog resora uprave uz resor obrane u većini zemalja u povijesti je bila posljedica toga što je njena osnovna uloga kroz povijest bila - obrana u ratu (obrana od konvencionalnog, kemijskog i nuklearnog oružja). U toj su obrani veoma povezane funkcije vojnog i civilnog ustroja. Dobre obrane stanovnika (u ratu) nema bez valjane procjene njihove ugroženosti (tu procjenu može načiniti samo vojni sektor). Na primjer, u SAD, koje mnogo godina nisu imale rat na svom području, civilna obrana (kao segment cjelokupnog upravljanja u krizama) u sastavu je ministarstva za upravljanje u izvanrednim stanjima (Emergency Management Agency) koja je i te kako povezana s ministarstvom obrane (Department of Defense). Planiranje za slučaj kriznih stanja u ratu i miru (prirodne i tehnološke katastrofe) povezano je. Brojne su prednosti udruge dvostruke namjene, kako civilnog ustroja u ratu, tako i vojnog ustroja u miru. Gotovo sve akcije i pripreme u miru za obranu i zaštitu stanovnika od djelovanja prirodnih i tehnoloških katastrofa važne su i za djelovanje u ratu. Dobro povezani vojni ustroj s civilnim osjetno umanjuje troškove, što je za ratom iscrpljenu Hrvatsku posebno važno.
 
U izgradnji sustava obrane, zaštite i spašavanja u nas polazili smo od američkog modela, koji je jedan od najjeftinijih u svijetu i, nesumnjivo, najrazvijeniji, pogotovo za slučajeve prirodnih i tehnoloških katastrofa (SAD su golema zemlja s najraznolikijim vrstama prirodnih i tehnoloških ugrožavanja). Segment sustava u ratu - obrane, u nas treba biti modificiran u odnosu prema američkome, jer je različito ugrožavanje ratom kod nas od onog za koji su se pripremile SAD. Treba se, također, zasnivati na analizi iskustava iz Domovinskog rata. U odlučivanju za takav sustav pomogla nam je dostupna američka literatura i brojni podaci, kao i otvorene mogućnosti stjecanja dodatnih iskustava iz te zemlje. Uz to i naš vojni ustroj razvija se po američkom modelu.

Korištenje vojnog kadra, opreme i drugih resursa u miru za obranu i zaštitu stanovnika i dobara od prirodnih i tehnoloških katastrofa, kao i korištenje civilnog kadra i resursa u ratu uobičajeno je u svijetu i ima svoju neoborivu logiku (NATO). Nije potrebno posebno nabrajati kakva je, na primjer, uloga vojne inženjerije ili NKB - postrojba u obrani, zaštiti i spašavanju stanovnika, dobara i okoliša od prirodnih i tehnoloških nesreća (postaje izlišno na taj način kupovanje skupe opreme na dva mjesta, školovanje kadra u oskudnim materijalnim mogućnostima itd.). Također je važno napomenuti golemu potrebu za suradnjom tih dvaju partnera u suzbijanju poslijeratnih posljedica i u oporavku ili obnovi. 

Stvaranje podloga za odlučivanje u kriznim stanjima izuzetno je složen i visoko stručan posao, te se stoga budući sustav upravljanja u kriznim stanjima kod nas (kad se uspostavi) mora zasnivati prije svega na radu profesionalaca - stručnjaka, a manjim dijelom dobrovoljaca. Uz profesionalno tijelo državne uprave za slučaj izvanrednih stanja - programatski dio sustava obrane, zaštite i spašavanja, koje treba biti u sastavu Ureda Predsjednika RH (ili Vlade), u sustavu za obranu, zaštitu i spašavanje u krizama ili izvanrednim stanjima, mora postojati niz organizacija i pojedinaca izvršitelja niza operativnih zadataka.

Tijelo uprave za slučaj izvanrednih stanja mora biti u stanju identificirati opasnosti, uspostaviti prihvatljivu osnovu za djelovanje cijelog sustava, uspostaviti strategiju razvitka tih aktivnosti kroz sve četiri faze upravljanja u kriznim stanjima, prikupiti informacije o svim raspoloživim resursima za djelovanje u kriznim stanjima, uspostaviti svih pet osnovnih stupnjeva (obavještavanje/upozorenje, spašavanje ljudi, spašavanje dobara, zbrinjavanje ljudi i procjena štete, nužna obnova) za djelovanje, odnosno reagiranje u slučaju krize ili izvanrednog stanja, informirati i obavještavati stanovnike, odnosno uspostaviti plan pripravnosti i djelovanja. Također treba uspostaviti osnovni plan oporavljanja od kriza koje se mogu dogoditi na području. Uz to mora biti osposobljeno još za niz drugih aktivnosti. Rad i stanje podloga za odlučivanje moraju biti mjerljivi, prema pravilima struke i javni.

U profesionalnom tijelu državne uprave za slučaj izvanrednih stanja moraju biti zaposleni najiskusniji stručnjaci za ona ugrožavanja za koja se ocijeni da su u određenoj društvenoj zajednici bitna, odnosno za ona koja najviše ugrožavaju stanovnike, dobra i okoliš. Prije svih potrebni su stručnjaci koji  znaju uspostaviti ono što je bitno u sustavu upravljanja u kriznim stanjima, odnosno oni koji znaju za krize za koje su specijalisti u detalje razraditi spomenutih šest segmenata upravljanja (analiza opasnosti, ovlasti, organizacija, komuniciranje, resursi, planiranje). Posebno je važno uspostaviti središnje tijelo državne uprave za izvanredna stanja, koje mora okupiti najkvalificiraniji kadar i uspostaviti strategiju razvitka sustava zaštite i spašavanja za cijelu državu. Sustav se ne može izgraditi u kratkom vremenu. Osim središnjeg tijela državne uprave potrebno je u ovisnosti o veličini i vrsti ugrožavanja svake pojedine županije formirati profesionalne županijske organizacije sustava (a po potrebi i na razini općine ili grada) koje moraju biti odgovorne županu i središnjoj upravi sustava. To sve je najvećim dijelom bilo uspostavljeno sistematizacijom i popunjavanjem radnih mjesta izvršilaca još 1993. godine pri ministarstvu obrane RH, a zatim je razoreno.

Zbog izuzetne složenosti djelotvorne organiziranosti za izvanredna stanja profesionalno tijelo državne uprave neće moći imati sav potreban stalno zaposlen kadar za sve specijalističke poslove (zbog ograničenosti raspoloživih sredstava za plaćanje zaposlenih) nego će morati formirati specijalističke grupe za pojedine vrste ugrožavanja. Da bi se mogao izgraditi djelotvoran sustav za zaštitu i spašavanje u izvanrednim stanjima, potrebno je da su u stručnim skupinama, koje mora voditi profesionalno tijelo državne uprave za izvanredna stanja, profesionalni predstavnici -stručnjaci brojnih institucija koje će biti i osnovni operativni sudionici u djelovanju u slučaju pojave kriznih stanja koja zahtijevaju izuzetna poznavanja niza specijalnosti.

Struktura sustava obrane, zaštite i spašavanja kakav treba uspostaviti u Hrvatskoj prikazana je na slici 3.


Slika 3: Struktura sustava obrane, zaštite i spašavanja kakav treba uspostaviti u Hrvatskoj

Napomena: Programatski dio sustava u Hrvatskoj ne postoji i treba ga što prije uspostaviti. Operativni dio sustava sastoji se od brojnih organizacija kao npr. što su: zdravstvo, vatrogastvo, humanitarne udruge, vojska i policija i zaštitarske tvrtke, vodoprivreda, energetika, šumsko gospodarstvo i druga javna poduzeća i usluge, prometne organizacije, industrija, brojna ministarstva i druge organizacije uprave, hidrometeorološka i seizmološka služba, javno informiranje, služba motrenja i obavještavanja, dodatne postrojbe stanovništva, školstvo, i brojne druge, koje su međusobno nepovezane i nema podjele zadataka i odgovornosti. Krizni timovi koji se sastoje od čelnih osoba pojedinih operativnih i upravnih organizacija, u svijetu najčešće imaju svrhu osiguranja materijalne i političke podrške profesionalcima u njihovim poslovima upravljanja u krizama, a kod nas zbog nerazumijevanja te djelatnosti, najčešće se poistovjećuju s upravljanjem u krizama zbog čega i nastaju brojni problemi - štete.

Kao što je već spomenuto profesionalno tijelo državne uprave za izvanredna stanja treba se sastojati od središnje uprave odgovorne predsjedniku Republike (ili Vladi) i županijskih odjela kao, po potrebi, i od određenog broja profesionalaca na razini gradova ili općina. Taj dio je programski segment sustava, a ima ulogu sveukupne skrbi za obranu, zaštitu i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u miru i ratu. Sustav za zaštitu i spašavanje čini i niz operativnih udruga koje sudjeluju u radu u pojedinim segmentima sustava i bez kojih također sustav ne može učinkovito djelovati. Važan segment sustava osim već spomenutih stručnih timova, jesu i krizni timovi u kojima su vodeći ljudi vlasti, programatskog segmenta sustava i najvažnijih operativnih organizacija. Njihova uloga je važna kao politička i materijalna podrška upravi za izvanredna stanja i posebno za vrijeme faze djelovanja - reagiranja na krizu ili izvanredno stanje i određena je planom pripravnosti i djelovanja na određenom području.   

Republičko tijelo uprave za izvanredna stanja postiglo bi dobre rezultate (poslovi podrazumijevaju: grube procjene ugroženosti cijelog teritorija Republike; uspostavu zakonodavstva koje regulira djelatnost; koordiniranje i upučivanje različitih republičkih resora na izradu zakona koji određuju odgovornosti, obaveze i postupanje u pojedinim vrstama kriza; davanje stručne osnove za organiziranje i djelovanje županijskih profesionalnih organizacija; davanje osnove za uspostavu sustava komuniciranja (tzv. sofware) u krizama; briga o resursima za djelovanje (kadar, oprema, školovanje, pogoni); pregledavanje i odobravanje županijskih planova pripravnosti i djelovanja za slučaj kriza; briga o izradi republičkih planova pripravnosti za krize koje mogu zahvatiti cijelu državu; stručno usmjeravanje rada kriznog tima Republike ili županija itd.) s 30-40 zaposlenih kvalificiranih iskusnih stručnjaka za različita područja, a troškovi njegova rada u godini dana bili bi manji nego JEDNODNEVNE ŠTETE od mirnodopskih kriza u Hrvatskoj. Ako pretpostavimo da je minimalan broj profesionalnih osoba za funkcioniranje zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša (programatskog segmenta) koji bi proračun Republike mogao podnijeti 3 - 4 izvršilaca na sto tisuća stanovnika, onda bi potreba za izvršiocima programatskog posla u županijama bila oko 150 - 200 ljudi ili ukupno 200-250 ljudi u cijeloj upravi za obranu, zaštitu i spašavanje RH, što je pokazalo iskustvo iz Domovinskog rata. To je velika razlika prema broju od oko 900 iz MUP-a, MORH-a većinom nekompetentnih osoba (napose onih na rukovodećim mjestima) za posao u tzv. državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, koji ne razumiju što treba raditi takva uprava i čemu služi spomenuti sustav.

Sada je na poslovima zaštite i spašavanja u Hrvatskoj zaposleno mnogostruko više međusobno nepovezanih udruga i osoba uz potpuni izostanak - nepostojanje programatskog segmenta sustava. Poznate su sigurnosne i gospodarske posljedice takva stanja. To su dostatni razlozi za uspostavu spomenutog tijela državne  uprave. Apsurdno je da u Hrvatskoj postoji nekoliko tajnih službi, a nema nikakvog organizacionog oblika uprave (programatskog) za obranu, zaštitu i spašavanje stanovnika, dobara i okoliša u slučaju izvanrednih stanja u ratu i miru.

Uspješno planiranje  moguće je ako je zajednica uključena u proces planiranja. Suradnja svih grupa i pojedinaca koji se neposredno brinu za opasna stanja čini plan boljim i osigurava veću vjerojatnost njegove djelotvorne primjene u slučaju nesreće. Iskustvo pokazuje da se planovi rijetko koriste, ako ih je radila samo jedna osoba, ili jedna organizacija. Reagiranje na nesreću zahtijeva povjerenje, koordinaciju i suradnju svih koji treba da djeluju u slučaju izvanrednog stanja i koji moraju znati tko je za koju aktivnost odgovoran i tko je u stanju obaviti neki zadatak. To je moguće ostvariti samo suradnjom kadra.

Upravljanje u krizama (emergency management) jedan od najsloženijih poslova osnovnog sigurnosnog i gospodarskog interesa modernog društva zahtijeva izuzetno mnogo znanja iz širokog spektra čovjekova bavljenja od humanističkih, prirodoslovnih, pa do tehničkih, a sve to uz uvažavanje gospodarstvenih zakonitosti. Danas u Hrvatskoj nema, u skladu s dostignućima u svijetu u  području cjelokupnog upravljanja u krizama, niti organizacije, a još manje organiziranog obrazovanja za programatski dio tog sustava, koji bi znao uspostaviti učinkoviti sustav obrane, zaštite i spašavanja. Neinformiranost stanovništva i političara kod nas o tome da u svijetu postoje učinkoviti načini obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša ne znači da takvi sustavi ne postoje i da se i kod nas ne može izgraditi djelotvoran sustav te namjene. Sustav kakav treba ponovno razviti u Hrvatskoj zbog niza razloga treba biti što kompaktniji i treba sa relativno malim brojem visoko osposobljenih izvršitelja prekrivati sve potrebne funkcije djelovanja, odnosno obrane, zaštite i spašavanja od onih ugrožavanja koja su za područje Republike Hrvatske bitna, tj. ona koja najviše ugrožavaju. Ostvarenje učinkovitog, kompaktnog sustava nije lak posao, a školovanje kadra za takav sustav mora biti posebno pažljivo planirano.

5. ZAKLJUČAK

Organiziranost zemlje za obranu i zaštitu njezinih stanovnika, dobara i okoliša primarno je sigurnosno i gospodarsko pitanje svake pojedine zemlje. Stoga svaka zemlja tu aktivnost mora organizirati tako da bude najdjelotvornija u obavljanju svoje zadaće, a u skladu s najprečim zadacima u pojedinoj zemlji, uz što manje troškove, što je posebno važno za ratom i tzv. pretvorbom osiromašeno stanovništvo Hrvatske.

Uobičajena je praksa u svijetu dvojna namjena vojnog i civilnog segmenta (vojnog u miru, civilnog u ratu) u obrani i zaštiti stanovnika, dobara i okoliša u kriznim stanjima. Time se osigurava visok stupanj djelotvornosti za kriznih stanja, bolja angažiranost kadra u oba segmenta, manji troškovi, jer nema dvostruke nabave opreme, izgradnje pogona itd. Uz to, zbog golemih šteta izazvanih krizama u miru koje najviše pogađaju male ljude - poljoprivrednike, nužno se organizirati tako da se njihove posljedice smanje. Nije vrijeme da se u osiromašenoj Hrvatskoj rasipa novac i kadrovski potencijal na osnutak i prazan hod nepotrebnih paralelnih udruga i kapaciteta. Mnogo je bolji put analizirati rad sadašnjih udruga,  uklanjati nedostatke, koristiti kvalificirani kadar i znanje.

Zna se što treba učiniti u području organiziranja, u analizi ugroženosti, u području zakonodavstva, snimanja resursa, informiranja, komuniciranja i izrade planova, samo je potrebna institucionalizirana volja da se sustav zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša, po uzoru na najrazvijenije zemlje svijeta i na osnovi iskustava iz Domovinskog  rata, nastavi ponovno izgrađivati. Razlozi za njegovu uspostavu duboko su opravdani.

Znanje je preduvjet za djelotvorno obavljanje niza aktivnosti. Nedovoljno poznavanje tog područja djelovanja - profesije kod nas ima za posljedicu nepostojanje programatskog segmenta sustava zaštite i spašavanja, a time i odsutnosti visokoškolskog obrazovanja i bilo kakvog obrazovanja za to područje. Posve je sigurno da bi se školovanjem kadra za tu aktivnost omogućilo provođenje nužne integracija brojnih raspršenih aktivnosti zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša. Time bi, zacijelo, i posljedice tih ugrožavanja bile smanjene. Razrada i uspostava naznačenog visokoškolskog programa obrazovanja za stjecanje zvanja rukovoditelja programa za izvanredna stanja mogla bi biti osnova za stvaranje kadrovske baze modernog sustava zaštite i spašavanja primarnog sigurnosnog i gospodarskog značaja za daljnji razvitak Hrvatske.

Predsjednik Republike ili Sabor trebali bi što prije osnovati profesionalni tim (zametak) tijela državne uprave za izvanredna stanja pri uredu predsjednika Republike ili Vladi u kojem će biti desetak najiskusnijih profesionalaca za ona izvanredna stanja koja u Hrvatskoj izazivaju najveće štete. Taj tim morao bi u što kraćem vremenu:
- izraditi nacrt zakona o sustavu obrane, zaštite i spašavanja koji bi trebao regulirati tu važnu djelatnost
- definirati organiziranost svih operativnih sudionika u zaštiti i spašavanju i odrediti kako snimiti i koristiti resurse za obranu, zaštitu i spašavanje
- započeti izradu niza priručnika za djelovanje sustava na lokalnoj razini (menadžer sustava, provođenje analize opasnosti, informiranje javnosti, procjena štete, strategije ublaživanja, kako se izrađuju planovi pripravnosti i djelovanja za slučaj izvanrednih stanja, obnova vitalnih funkcija zajednice nakon katastrofa, ….)
- izraditi prijedlog cjelovitog plana obrazovanja kadra za takav sustav (visokoškolsko i ostali oblici)
- procijeniti osnovne troškove i izvore financiranja djelotvornog sustava obrane, zaštite i spašavanja.

Ako toga i nadalje neće biti svaki puta kada će se u Hrvatskoj dogoditi neko od izvanrednih stanja dignut će se uzbuna kao i do sada, a poslije se ništa ili gotovo ništa u šest spomenutih osnovnih segmeneta upravljanja u izvanrednim stanjima (vidi poglavlje 2.) neće događati. Ono što je dobro napravljeno u tom području, najčešće je rezultat zauzimanja malobrojnih entuzijasta, a ni u kojem slučaju organiziranog djelovanja države, no to ni približno nije dovoljno. Razlozi zbog čega je to tako su brojni, a najčešći su nedostatak znanja i neinformiranost onih koji bi o sustavu obrane, zaštite i spašavanja trebali odlučivati ali i nesposobnost i privatni probici onih koji se tome protive.

NAPOMENA: Pobliže o tome kako treba funkcionirati spomenuti sustav napisao sam u svojoj knjizi "Upravljanje u krizama". U nastavku je izvod iz recenzije knjige (u biti sustava koji smo izgrađivali za rata u MORH-u) koji je napisao glavni vojni savjetnik predsjednika Republike general zbora Anton Tus 21. rujna 1995. «Uspostava cjelovitog i djelotvornog sustava zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u kriznim (izvanrednim) situacijama je potreba i dužnost svakog organiziranog društva, pa tako i naše zemlje. Najnovije djelo ovoga našega poznatog djelatnika i autora znanstvenih i stručnih prikaza na ovu temu zavrjeđuje posebnu pozornost jer, pored općih razmatranja, težišno razmatra organizaciju djelotvornijeg upravljanja u izvanrednim (kriznim) situacijama. Djelo je svojevrstan udžbenik iz ove problematike i nadasve praktičan priručnik djelatnicima sustava zaštite i spašavanja, posebno rukovoditelju programa upravljanja u krizama. U potrazi za djelotvornijim rješenjem organiziranja i upravljanja u krizama autor polazi od našeg postojećeg rješenja - sektorskog rješavanja problema - i stranih rješenja, i posebno organizacije u SAD, koja ističe cjelovitost sustava pri rješavanju problema. Dragocjena iskustva stečena u našem Domovinskom ratu, rješavajući najteže krizno stanje - ratno - u spašavanju i zaštiti ljudi, dobara i okoliša, autor je uključio u svoja razmatranja. U knjizi ponuđeno rješenje organizacije cjelovitog sustava i u našim je uvjetima optimalno i najdjelotvornije rješenje. Knjiga će korisno poslužiti djelatnicima i stručnjacima sustava spašavanja i zaštite i svima koji se bave ovom problematikom u državnoj upravi i institucijama društva jer obrađuje sva poznata (moguća) krizna stanja u kojima se možemo nalaziti i sve glavne faze djelovanja u tim situacijama. Dobro je prikazana međuovisnost svih struktura društva i potreba njihova angažiranja u kriznim situacijama, i nadasve organiziranog upravljanja na svim nivoima, od državnoga, lokalnoga i općega do posebnoga. Djelo čini stručni i znanstveni doprinos autora onome što je već dao u ovom području i predlažem da se prihvati i objavi.»


Dr. Branimir Molak, dipl. inž. - 19. veljače 2007. godine

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. NEŠTO BI VAM REKLA: Izgubljeni šušur

    24.04.2018.

    Boba Đuderija

    NEŠTO BI VAM REKLA: Izgubljeni šušur

  2. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Kako je počeo treći svjetski u mom dnevnom boravku

    20.04.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Kako je počeo treći svjetski u mom dnevnom boravku

  3. OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

    19.04.2018.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Vojislav Šešelj na kratkom lancu

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije