ODA MORU

Ostavite ga na miru

ritn by: Ivo Anić | 31.08.2021.
ODA MORU: Ostavite ga na miru
More zna kada ga se skrnavi, kada se ljudska vjera spušta u njega i more ga ne želi, ništa ljudsko, ni kosti njihove, ni zastave, ni zahrđale sablje, ni križeve. Ovo ljeto uradili smo upravo to. Pustili smo ljude da ga skrnave. I oni su to bez imalo poštivanja učinili. Turisti. Na tisuće njih, s tisućama tona svog ljudskog smeća. Plastike. Metala. A more šuti i čeka. Čeka da odu. Jer more je vjera, more je samo sebi religija i more nema ništa ljudsko, doli rastvorenih utroba brodova koji zauvijek počivaju u njemu. Jer more se ne sili niti dokazuje, more se poštuje, mora se boji i more se voli, čista srca i kristalne duše, pa ti more vrati, more te shvati i more ti da novu vjeru, novu religiju, novi križ. I to ljudi od mora i oni koji s morem i od njega žive znaju. More ne treba nove križeve. Život s morem dovoljan je križ.

Odvedi me do mora i otvorit ćeš mi jedan opojan praznik s radosnim svitanjima i neizvjesnim sutonima, moja želja za morem sakupljala se i rasla s mojim djedovima, žestoka je u meni kao eksplozija, i kamene zidine što su srasle iz njega i vječna muzika njegovih valova, šljunka koji škrguće, sve je to more meni, govorio je Ivo Andrić u svojim „Pričama o moru“

Sve je to more, mjesto u kojem se život i smrt stapaju u jedno. U granicu na horizontu. Waitapu. Honore de Balzac kazao je kako žena poznaje lice čovjeka kojeg voli, kao što mornar poznaje otvoreno more, svaku njegovu mijenu, jer more kada te jednom opčini, tada zauvijek ostaneš u toj modroj brazdi čuđenja, toj mističnoj i divljoj ljepoti koja skriva sve tajne ovoga svijeta, pa ti se čini da ćeš ih dokučiti, čim zabonaca, čim se znojem u istoj slanosti izmiješa i krv i voda, pa se stopi sve u iste misli.

Čovjek razmišlja o sebi dok posmatra more, jer je ono kao život, uvijek nemirno i uvijek u pokretu. Ribari znaju koliko je more opasno pa ga poštuju, njihove pošte diskretno su označene „sinjalima“ da ne remete njegov mir i zapovijedi. More i zvijezde ista su poveznica, vječno u kružnom kretanju, vječno u elipsi, pa zajedno dišu i mjesec moru napuni pluća pa se rodi plima, ona koja prekrije stijene, čuđenja dovoljno za sve ribe i za sve ljude.

Mi smo poput tih stijena koje čekaju plimu. Ukočeni, ispunjeni čežnjom, nikada dovoljno sigurni u sebe, i stojimo pred sudom mora koje ne voli da ga se kroti, koje voli da ga se čeka, da ga se poštuje.

Žene pomoraca znaju za ta čekanja, čekanja ispunjena čežnjom koja para i diše, koja je prisutna i vječna. Žene pomoraca su kao sidra, prepletena na dnu na morskoj gibljivoj čistini, i svaki pomorac će se čvrsto držati za svoju ljubav u vječnom dijeljenju, dijeljenju s morem.

Plastika
More šuti i čeka (FOTO: Greenpeace)

Nikada čovjek nije osvojio more. More mu je dozvolilo da mu se po leđima i hrbatu šeta, more se naviklo da se po njemu brodi, ali nikada more nije dalo naslutiti veličinu svoje ljubavi, ni snagu opasnosti koja se u njoj krije. More je razdvojilo ljubavnike da vječno čeznu dok je jedan u njegovu zagrljaju, da bi kao malena suza vječno prkosila gravitaciji, koja, eto, u moru nema značaj. Drugo more ljubomorno gleda čuvajući onog prvog. 

More nema dodir.

Platon je shvatio more, njegovu i ljudsku prirodu, pa je moru podario vrste ljudi koje njime brode, kazavši da postoje živi ljudi, mrtvi ljudi i pomorci. A pomorci su oduvijek znali od kuda dolaze i kojoj luci brode, jer da to nisu znali niti jedan vjetar za njih nikada ne bi bio povoljan. I kobilica broda, „genova“ i „kolumba“, nikada nisu za mornara bile brod, brod je ono što te stvari treba, a brod je za pomorca čista sloboda, otkrhnut dio duše koji napne jedra, da bi se u smiraj zavukao u konope i zaspao.

I kako prolaze dani, kako se vjetrovi divlje ophode prema tebi, shvatiš da su sve tvoje rane u vječnoj suprotnosti i da ih s vremenom samo cijeli sol. Slani svijet koji je prema ljudima velik, a u odnosu na svemir sićušan i svet. I tu u modrom plavetnilu nastaju tajne, nastaju oni koji te tajne znaju i poštuju, a to su ljudi od mora, ribari, pomorci, nautičari, ronioci … 

More zna kada ga se skrnavi, kada se ljudska vjera spušta u njega i more ga ne želi, ništa ljudsko, ni kosti njihove, ni zastave, ni zahrđale sablje, ni križeve. Ovo ljeto uradili smo upravo to. Pustili smo ljude da ga skrnave. I oni su to bez imalo poštivanja učinili. Turisti. Na tisuće njih, s tisućama tona svog ljudskog smeća. Plastike. Metala. 

A more šuti i čeka. Čeka da odu. 

Jer more je vjera, more je samo sebi religija i more nema ništa ljudsko, doli rastvorenih utroba brodova koji zauvijek počivaju u njemu. Jer more se ne sili niti dokazuje, more se poštuje, mora se boji i more se voli, čista srca i kristalne duše, pa ti more vrati, more te shvati i more ti da novu vjeru, novu religiju, novi križ. I to ljudi od mora i oni koji s morem i od njega žive znaju.

More ne treba nove križeve. Život s morem dovoljan je križ.

Zbog toga ne skrnavite nam more. Onu zadnju čistu tajnu koja diše. Onu zadnju kocku kristalne vedrine u koju još niste zašli da je „šporkate“ svojim ljudskim prizemnostima. Svojim idolopoklonstvima, svojim bahatim nerazumijevanjem mora. Ostavite nam to zadnje uporište.

Zadnju granicu u kojoj vas nema. Vas neodgovornih turista. Kod svakog zarona vi nestajete, a počinje tišina. Počinje ono iskonsko poštivanje mora. Sve ono što vi nikada nećete imati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BEZ ČAROBNIH RJEŠENJA: Svjedočimo ekstremnoj polarizaciji društva

    21.10.2021.

    Lana Bobić

    BEZ ČAROBNIH RJEŠENJA: Svjedočimo ekstremnoj polarizaciji društva

  2. DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Nemojte misliti da vas se ne čita i ne prati

    20.10.2021.

    Zdenko Duka

    DRUGO MIŠLJENJE ZDENKA DUKE: Nemojte misliti da vas se ne čita i ne prati

  3. OSTAVKA JEDNOG KONCEPTA: Što Božinović još uvijek radi u ministarskoj fotelji?

    12.10.2021.

    Boris Pavelić

    OSTAVKA JEDNOG KONCEPTA: Što Božinović još uvijek radi u ministarskoj fotelji?

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije