NON SERVIAM IGORA MANDIĆA

Tko je smjestio biskupu Strossmayeru?

ritn by: Igor Mandić | 13.02.2015.
NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Tko je smjestio biskupu Strossmayeru?
Da nisam sjedio na onome dijelu tijela, na kojemu leđa počinju gubiti svoje ime, vjerojatno bih pao na dupe, kad sam nekidan, zadnjih dana siječnja, prisluškujući Radio 101 začuo kako neki ženski glas samouvjereno bezazleno traži od urednika jedne kontakt emisije da joj netko odgovori.... (ma zamislite samo) na pitanje: "Tko je i kada i zašto ime/naslov JAZU promijenio u HAZU, kad je biskup Strossmayer..." itd??? "O, svete li bezazlenosti", umalo sam patetično promrmljao sebi pod bradu - samo da se ne zacenim od smijeha - zar još ima naivnih budala koji na, već prije od 25 godina ugašenu lomaču jugoslavenstva prilažu neku svoju slamčicu?

Nakon dva tjedna u toj je emisiji bio objavljen korektan i preopširan odgovor - o tome kako je Strossmayerova JAZU iz 19. stoljeća, u NDH postala HAZU, da bi onda nakon II. svjetskog rata ponovno postala JAZU, e da bi se početkom devedesetih godina prekobicnula u HAZU - ali to više i nije bilo važno, kao što je meni samo preostalo pitati se, pokraj koga mi to živimo i s kime sve ne idemo na zajedničke izbore... Gospođa, po glasu sudeći starija osoba (obrazovana, kad je eto zanima Akademija znanosti i umjetnosti i kad je čak nešto načula o biskupu Strossmayeru), može biti da je prespavala proteklih 25 godina i kako bi se ona sada mogla probuditi, ako joj kažemo da više nema JRT (iliti Jugoslavenske radio televizije), već da smo svi zatočeni u shemi HRT (Hrvatske radio televizije)? Tko zna, možda će se gospođa za koju godinu, ako poživi (što joj želim), opet raspitivati tko je i kada i zašto promijenio ovo nazivlje?


Strossmayerova JAZU iz 19. stoljeća, u NDH je postala HAZU (FOTO: Wikimedia Commons)

Ne bih se (za)čudio da je gospođa pospana još od vremena kad je glavna informativna emisija na televiziji iliti "Dnevnik" bivala emitirana s početkom u - 20 sati! Eh, samo se gledatelji-metuzalemi još toga sjećaju, ali tako je bilo. Čak ni moja malenkost nije dovoljno stara da bi o tome mogla svjedočiti, jer sam u vrijeme, kad je iz zagrebačkog studija (ali u kontekstu JRT) bio emitiran prvi dnevnik (29. XI. 1956. g.) bio još nedovršeni pubertetlija (17-godišnjak), kojemu je 'pucao himen' što se na našem tadašnjem svijetu pojavila neka nova tehnološka igračka. Televizorskih je prijemnika ionako bilo u čitavoj republici (i šire) niti jedna šačica, a i taj tadašnji 'fakin' dnevnik bio je emitiran tek jedanput tjedno (!), no s početkom u 20 sati... I tako je to vrijeme rane televizijske pospanosti trajalo nepunih dvadesetak godina, jer je večernja satnica dnevnika, umjesto u 20.00 sati pomaknuta na 19.30 tek 1974. godine (a moja je malenkost, ako koga zanima, s televizijom uhvatila korak nekako oko 1968./69. godine, da je potom ne bih ispuštao iz vida!). Sada, veljače 2015. godine, kad nam se prijeti da će - nakon četrdesetak godina navike i tradicije (1974. - 2015.) - termin večernjeg dnevnika biti opet pomaknut i to na 19.00 sati, vrijeme je da analiziramo je li nam za tu promjenu išta 'puca' ili je trebamo shvatiti ozbiljno?

 
Kućna spravica može masovno i odlučno upravljati ritmovima ljudskih života (FOTO: screenshot YouTube)

Ima nas barem mali milijun onih koji se ovo itekako tiče, ne samo zbog toga što plaćamo pretplatu, već zato što smo kao kolektivni organizam gledateljstva naprosto uhvaćeni u imperativni mehanizam televizijskoga vremena. Dobro, neka jedan dio od toga maloga milijuna pretplatnika baš i nije autentični ovisnik od televiziji, ali svejedno nas preostaje impresivna masa onih koji su "navijeni" prema satnici TV-programa. Ako za prvu priliku preskočimo rubne (i po meni suvišne) ranojutarnje/poslijepodnevne dijelove programa, večernji Dnevnik (sada) HTV-a odlučna je razdjelnica dana i noći, popodneva i večeri u životnim navikama baš jednoga maloga milijuna korisnika. Mogli bi se sada bilo zgražati, bilo oduševljavati nad činjenicom što jedna kućna spravica (Box populi, "narodna kutija") može tako masovno i odlučno upravljati ritmovima ljudskih života, njegovim kućnim ritualima i navikama (od vremena večernjeg obroka, do odlaska na spavanje, od diktiranja izlazaka iz kuća, o načinima odgajanja djece itd.); jer prije pojave/nastupa televizije kao masovnoga medija (točnije: posrednika za sadržaje prošlih medija) nije bila poznata neka slična iracionalna (pri)sila (jer TV-prijemnike kupujemo dobrovoljno i uključujemo po želji), koja bi na dugi rok mogla manipulirati samim temeljnim obrascima naše egzistencije.

Da sažmem(o):

1956. g. - 1974. večernji dnevnik u - 20.00 sati - 20.30;
1974. g. - 2015. večernji dnevnik u 19.30. sati - 20.00;
2015. g. (II./III. mj.?) - večernji dnevnik u 19.00 - 20.00.

Je li ovo 'pomicanje' vremenske granice neko, skraćivanje radnog dana ili 'zgušnjavanje' večernjeg/noćnog vremena, ukoliko je to uzročno-posljedično vezano? Važno je, samo - s onu stranu konkurentske borbe s tzv. neovisnim TV-postajama i potiskivanjem/ugrožavanjem njihovih večernjih emisija vijesti - da ovaj najavljeni, na 19.00 sati s početkom večernji dnevnik naše 'javne' (opće društvene, čak i "državne" televizije!) napokon postaje pravi Dnevnik, s trajanjem od 60 minuta! To je tek prava mjera za prave ozbiljne večernje novosti, koje neće biti tek puko zgrtanje dnevnih informacija, a pogotovo ne njihov nekakav "sažetak" (kako se neki već pogrešno žale), već dolična analitička razrada s misaonim komentarima s onu stranu strančarenja i dociranja... Već mi je pun kufer onih brljotina (Nove i RTL-a) i njihovih "priča", pa za početak (u 19.00 sati) nije važno, bitno je kako doći do kraja (u 20.00 sati), a što će neki od nas, kojih ima mali milijun, morati ponešto mijenjati svoju večernji satnicu, to nam, nažalost, sve ide u rok službe (čitaj: pretplate)... Gledaj, plati, pa se žali..., ali kome... upravi Vodovoda, govorilo se nekada, a sada se pitanje može uputiti 'Stojedinici'. Stvarno: tko je to smjestio biskupu Strossmayeru?

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia Commons


Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PRŽENJE MOZGA: Za kim zvono zvoni? Za Srbijom!

    16.04.2019.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Za kim zvono zvoni? Za Srbijom!

  2. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ne opraštaj nam Bože!

    04.04.2019.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Ne opraštaj nam Bože!

  3. OTETO IZ TMINE: Srpsko samoobmanjivanje o kolektivnoj nevinosti u klanju

    29.03.2019.

    Bojan Tončić

    OTETO IZ TMINE: Srpsko samoobmanjivanje o kolektivnoj nevinosti u klanju

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije