NE DOPUSTITE DA BUDU SAMI

Propast pojedinačnog vodi u našu kolektivnu propast

ritn by: Slađana Bukovac | 26.08.2018.
NE DOPUSTITE DA BUDU SAMI: Propast pojedinačnog vodi u našu kolektivnu propast
U ponedjeljak, radnici Uljanika i Trećeg maja doći će na Markov trg. Većina ih tamo nikada ranije nije bila. Oni će se zateći na tom pompoznom trgu, s transparentima. Vi, koji ste iz Zagreba, ne dopustite da budu sami. Jednako kao što nisu bili sami ovdje, u Puli. Možda vam je sve to apstraktno, i daleko. Ali dođite ih podržati. To je jedna od posljednjih industrija čijoj ćete propasti svjedočiti. Povedite i djecu, da vide radnike, pitanje je hoće li tu egzotičnu vrstu više ikad vidjeti tako masovno, na ulici. Ako ste iz Zagreba, nemojte ih u ponedjeljak ostaviti same, na tom povijesno spektakularnom trgu, kao da vas se to uopće ne tiče. Osim očaja, oni ne posjeduju ništa. Ništa se neće promijeniti, ništa se neće dogoditi. Ali pridružite im se, odplešite zajedno taj posljednji ples. Pokažite im da nisu sami, da nitko nije sam. To su vaši, i moji roditelji, one oskudne plaće od kojih su nam financirali školovanje, traperice, tenisice.

Nekoliko nas pisaca potpisalo je ovu izjavu, u kojoj se solidariziramo s radnicima Uljanika, i 3. maja. Pokrenuli smo to u kućnoj radinosti, i iz vlastite potrebe. Unatoč svim ovim spinovima koje slušam već danima, kako su radnici sami sebi krivi, pa očekivanja nekakve povratne solidarnosti, jer, je li, oni nisu reagirali na nekakve druge društvene nepravde. 

Ali solidarnost nema razloge. Ona se tiče empatije, shvaćanja da ta propast pojedinačnog vodi u našu kolektivnu propast, da smo mi, i KV zavarivači, u ovom trenutku jedno. Da gledamo scenarij pomoću kojeg su propale tvrtke naših roditelja; ovdje, u Puli, to su djeca Uljanikovaca, ja se sjećam mučnog bankrota tvrtke u kojoj je cijeli život radila moja majka, Pamučne predionice Glina. Jednako "nekonkurentne", ali istodobno jednako pokradene, oglodane do kosti, iz koje je "menadžment" izašao neoštećen, bez pravne, pa čak i moralne krivnje.

CRNI DANI PONOSA BRODOGRADNJE: "Spasimo Uljanik jer Istra je puno više od turizma i ljudi su puno više od sluga"

STRAŠILO ZA PREOSTALE: Naši grofovi imaju svoj jasan cilj

Europskoj uniji ne treba dopustiti da uništi hrvatsku brodogradnju

U ponedjeljak, radnici Uljanika i Trećeg maja doći će na Markov trg. Većina ih tamo nikada ranije nije bila. Oni će se zateći na tom pompoznom trgu, s transparentima. Vi, koji ste iz Zagreba, ne dopustite da budu sami. Jednako kao što nisu bili sami ovdje, u Puli. Možda vam je sve to apstraktno, i daleko. Ali dođite ih podržati. To je jedna od posljednjih industrija čijoj ćete propasti svjedočiti. Povedite i djecu, da vide radnike, pitanje je hoće li tu egzotičnu vrstu više ikad vidjeti tako masovno, na ulici. 

Uljanik Pula
Pokažite im da nisu sami, da nitko nije sam (FOTO: Hina/Miljenko Klepac)

U "novim" profesijama koje ih zamjenjuju, neće biti prava na štrajk, na nezadovoljstvo, na javne istupe. To je gotovo kao nekakav povijesni rezime, zoološki vrt s egzotičnim životinjama iz prošlosti. Ne nasjedajte na priče ovih bolesnika s leptir-mašnama, koji će vam objasniti kako su "radnici vlasnici brodogradilišta". Općenito, ne vjerujte mesnatim ljudima s leptir mašnama, oni nikad nisu bili na dnu, uvijek spretno plutaju, nemaju pojma o tome kako život izgleda u praksi, i kakvi su uvjeti u hali pod nadimkom "Sahara". Oni fizički nisu predisponirani da izdrže okrutnost koju zagovaraju, na Divljem Zapadu kojem se dive, netko bi ih u saloonu ustrijelio u prvih pet minuta, već zbog činjenice da nose očale.

Ako ste iz Zagreba, nemojte ih u ponedjeljak ostaviti same, na tom povijesno spektakularnom trgu, kao da vas se to uopće ne tiče. Osim očaja, oni ne posjeduju ništa. Ništa se neće promijeniti, ništa se neće dogoditi. Ali pridružite im se, odplešite zajedno taj posljednji ples. Pokažite im da nisu sami, da nitko nije sam. To su vaši, i moji roditelji, one oskudne plaće od kojih su nam financirali školovanje, traperice, tenisice. Kod kuće ih čekaju ista takva, skromna djeca. Majke koje potajno plaču nad sudoperom. Vjerojatna, često neizbježna, emigracija. Brodogradilišta u Italiji, Nizozemskoj. Adrese s kojih će stizati novac odsutnih očeva.

Ne ostavljajte ih same, i ne mislite da to ne spada u vaš set problema, lijepo vas molim. To su dostojanstveni, izdržljivi ljudi, koji raspolažu znanjima i vještinama koja, kao i znanja i vještine uopće, u ovoj zemlji više nikom ne trebaju. Kao što sve pomalo postaje nepotrebno, u kolektivnoj tragediji kojoj svi skupa svjedočimo.

Lupiga.Com via Radio Gornji Grad

Naslovna fotografija: Hina/Miljenko Klepac

Ukoliko i vi želite potpisati peticiju kontaktirajte novinara i književnika Marijana Grakalića.

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

    31.10.2018.

    Razrednik Divljak

    PROFESORSKI MEMENTO: Jedan od onih dana

  2. PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

    15.10.2018.

    Dinko Gruhonjić

    PRŽENJE MOZGA: Novi Sad – ružan kao radikal

  3. BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

    09.10.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Sretne vam još četiri godine ovoga

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije