CRNI DANI PONOSA BRODOGRADNJE

"Spasimo Uljanik jer Istra je puno više od turizma i ljudi su puno više od sluga"

ritn by: I.F. | 19.01.2018.
CRNI DANI PONOSA BRODOGRADNJE: "Spasimo Uljanik jer Istra je puno više od turizma i ljudi su puno više od sluga"
Pulski Uljanik, ponos ovdašnje brodogradnje, brodogradilište sa 160 godina tradicije trese nezapamćena kriza čiji je rezultat, barem za sad, činjenica da radnici nemaju plaću, a neki će uskoro ostati i bez radnih mjesta. I dok se čeka financijska injekcija i raspravlja o strateškim partnerima u restrukturiranju osvanula je peticija za spas Uljanika u vidu otvorenog pisma pisanog istarskom čakavštinom kroz koju se ipak mogu probiti i oni kojima ona nije „u uhu“. Sastavila ga je osoba koja se koristi pseudonimom Mate Balota, kojeg je koristio Mijo Mirković slavni književnik, ekonomist i novinar. Pismo zaključuje poruka koja nije na dijalektu - „Spasimo Uljanik!“ - jer, navodi se, Istra je puno više od turizma i uslužne djelatnosti i ljudi su puno više od sluga. Peticija završava uz riječi „donesimo glas da koza ni krepala“ i kritičku Balotinu poeziju.

*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku.

Pulski Uljanik, ponos ovdašnje brodogradnje, brodogradilište sa 160 godina tradicije trese nezapamćena kriza čiji je rezultat, barem za sad, činjenica da radnici nemaju plaću, a neki će uskoro ostati i bez radnih mjesta. A upravo su radnici i mali dioničari oni koji u vlasništvu Uljanika imaju najveći udio – 48 posto dionica. Croatia osiguranje posjeduje 9,93 posto, CERP-a (HZZO) 7,7 posto, Kapitalni fond 6,62 posto dionica, Fond za financiranje razgradnje nuklearne elektrane Krško 4,97 posto, HZZO 3,88 posto, dva obvezna mirovinska fonda (PBZ Croatia osiguranje i Erste plavi) 3,97, odnosno 3,31 posto dionica te Adris grupa 2,47 posto. Ovi posljednji su, uz tvrtku Kermas energija Danka Končara i talijansku korporaciju Palumbo Group, zainteresirani za sudjelovanje u rekonstrukciji brodogradilišta, s time da Adris grupu u toj priči, navodno, zanima samo turistički razvoj.

Europskoj uniji ne treba dopustiti da uništi hrvatsku brodogradnju

Još sredinom studenog članice Grupe Uljanik brodogradilišta d.d. koja zapošljava oko 2.000 ljudi zatražile su izdavanje državnog jamstva za kreditno zaduženje za sanaciju i restrukturiranje brodogradilišta, a dobile odgovor da se ono mora provesti u skladu sa smjernicama Europske komisije o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u teškoćama. A uvjet je da se krediti odobreni na temelju jamstava ili vrate u roku od šest mjeseci ili da se u tom periodu izradi održivi programa restrukturiranja koji predviđa ulazak strateškog partnera u vlasničku strukturu društva.

Vlada je reagirala prošli tjedan, ovlastivši Ministarstvo financija da izda državno jamstvo u iznosu od 96 milijuna eura u korist Hrvatske poštanske banke ili drugih poslovnih banaka za kreditno zaduženje Uljanika, a kako bi se provela sanacija i financijska konsolidacija. No, to zaduženje mora „amenovati“ Europska komisija. Uzrujani radnici nisu željeli čekati odobrenje Europske komisije već su nekoliko dana kasnije pokrenuli proces mirenja te za sljedeći tjedan najavljuju štrajk, ukoliko im se plaće ne isplate do kraja tjedna.

Gianni Rossanda Uljanik
"Uvjeren sam da će radnici sljedećeg tjedna dobiti plaću" - Rossanda (FOTO: Hina/ik)

Predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda jučer je objasnio kako odobrenja Europske komisije još uvijek nema, a da se nada da će ga dobiti jer ispunjavaju sve norme te da će, kada ga dobiju, trebati tri dana da se radnicima isplati plaća.

„Radnici s pravom traže svoja prava, mi ih držimo konstantno informirane te sam uvjeren da će idućeg tjedna dobiti svoju plaću“, komentirao je Rossanda najavu štrajka te obznanio da će uskoro doći do smanjenja broja radnika, ne precizirajući o kolikom se smanjenju radi. Jedini način da pulsko brodogradilište opstane, smatra predsjednik Uprave, je taj da se smanje kapaciteti i koncentrira na visokosofisticirane brodove, s obzirom Uljanik ne može parirati dalekoistočnoj konkurenciji u manje složenim brodovima

U međuvremenu se pojavila i peticija za spas Uljanika, koju je u formi otvorenog pisma, odmah potpisalo gotovo 400 osoba, a na platformu Peticija24.com stavila ju je osoba koja se koristi pseudonimom Mate Balota, kojeg je koristio Mijo Mirković slavni književnik, ekonomist i novinar.

„Uljanik je osnovan 1856, pred 150 lit. Mate Balota (ili Mijo Mirković) bi mu danas bija vršnjak. Po njemu se danas ponazivljaju fakulteti za ekonomiju, a po jušto toj ekonomiji bi se danas najraje zbrisala ona šest slova ča Uljanik se čitaju. Čudni su ti naši buđovani. Škole su finili za to, Uljanik (i sva druga jugoslavenska industrija) njin je stipendirala da se školuju i da jenega dana tornaju taj svoj dug društvu. Uljanikovi su radnici svoje prinose redovito plaćali, anke za školovanje onih malih, brižnih komoć složenih z očali ča nisu za teška dela, za lahkodelce i za študiože, za malega od Fumice, Adriane ili nejste Marije hercegovke“, stoji u uvodu pisma pisanog istarskom čakavštinom kroz koju se ipak mogu probiti i oni kojima ona nije „u uhu“.

Uljanik Pula
U slavnom Uljaniku uskoro smanjenje broja radnika (FOTO: Lupiga.Com)

„Ku nećeš za mlade, za kega ćeš alora, se govorilo. Ni se kapilo ča te nove generacije govore, nanke ča će š njima biti, ali njin se verovalo. Verovalo njin se da se školuju jer bi stili kambijati svit, refati se i da će oni biti tijsti ki će imati kuraja da se bore za naše, onda kad mi ne budemo imali force više ravno staj na nogami. Za naše, za svoje, za sve ono po ćemu su svi naši oci i matere, didi i babe, nonići i none po cile dane kosti lomili. Ni se čuda kambijalo. Čovik od kampanje, čovik od fabrike se i danas diže u zoru, da se dogega do svojega mista pod ladonjon dok kakovo zvono ne pokaže da je ura da digne guzicu. Delaju kaj voli do marende, pak si pojidu po štruce kruha z mortadelon i dec črnega (ku su slabokrvni, aš njin je tako medig reka). Nisu navadni na popodnevno kafe, ono se pije zjutri uz Glas Istre, bi ti lipo rekli. Delaju još jeno malo, a kad dojdu doma delaju još jeno malo. Popelju mater do banke, pojdu noni po medižine, pomoru susedu piturati ili zašalovati ča. Ku još kakov od njih ima kakovo blago, alora mu hiti jis', a najčešće danaska u dvamiljaraiosamnajstoj hiti sam sebe na poltronu i pušti dicu da peštaju po ten brižnen tilu, dok žena z kužine pešta po glavi. Tijsti čovik neće peštati po drugima. Tijsti čovik veruje da on ne zna ono ča oni ča tribaju znati valja znaju. Tijsti se čovik fida u njih. San bija ja za njih alora kad njin je rabilo, će valja i oni sad biti za nas, si pensa. Bi njin to tribala biti dužnost, ku njin već ni u crikvi. Jene san školova, druge san izbra alora kad je bilo za votati. Ja san njin sve svoje da, koliko san moga, kad san moga. Nisan potiza guzicu, mi z zemlje kadi je koza na bandirami to ne delamo. Ste vidili kad kozu da gre unazad? Ja nis. Alora“, navodi autor otvorenog pisma i peticije uz napomenu kako bi Istra trebala „štimati ono ča je“ i sve ono što ju je učinilo Istrom kakva je danas.

Istra su, kaže, ljudi, kako „domaći“ tako i oni koji su došli „preko Učke“, bilo za vrijeme Jugoslavije ili Hrvatske ili, po zadnje, Europske unije. 

„Furešti su učinili fortunu u našoj Istri, i neka su, ku su bili kapaci. Kapaci da vide priliku, da si čine mista i bolje žive. Svi bimo tribali tako, bolje živiti. Svi bimo tribali imati istu šansu za živiti. Ne samo nijsti ča imaju one velike grde hiže pune apartmani. Ni ki se ne bavi turizmom ne bi smili biti diskriminirani. Nonići i none ne bi tribali, u jenoj Istri, prehranjivati 'nuke. Verujen da Istra i Hrvatska ni samo turizam. Da je tako, alora bin moga samo reći... "A pošto smo alora", "A ben", "Pak da". Da smo samo turizam, alora bi to značilo... da se sve nas more čapati, vrći u makinu i priko Učke. Nazad, ili po prvi put priko nje. Carta bianca od nas, od nas ljudi, od nas ke se more kambijati sa kinezima, ili robotima, već kad se zadnjih par miseci toliko govori o Žufiji (Sophia). Na momente me čapa velika trišteca, trišteca da smo došli na to da jedino ča nas sve skupa drži na ten tlu je turizam, i volja turišti da dojdu vamo. Mi istrijani, mi hrvatine, smo samo velike sriće da smo rođeni tu kadi smo, i da imamo priliku živiti tu kadi živimo jer cili svit želi na šetimanu dvi doj jušto poli nos. Ali ne, nisu nanke tu sve rože e fjori. Mladi gredu priko, kaj vrag se drže trdo i tako ne bi stili sa valiđon u ruki poljubiti, forši i zadnji put, svoju mater ki još miriše po fritulami. Ili šugu. Anka ti mladi su se školovali, anka tima smo mi pomogli. Ti mladi se nisu školovali za konobara, kuhara, slastičara, recepcijonera, ekonomista i managera. Ti su se mladi školovali za medige, farmaceute, terapeute, inženjere, arhitekte, strojare, informatičare, kemičare, linguiste, pravnike, profesore i ke sve već ne titule imali. Ma se ti mladi nisu mogli štimati tu u Lipoj našoj sa svojon harton, sa finitin pomorskin fakulteton delati na pedalinkami u kakovoj istrijanskoj laguni. A kad se i pominjen sa mladima ki delaju u tin lagunami, svi on redon pominju da njin je to privremeno, dok si ne najdu ništo ča vole, i ništo o čemu će se štimati govoriti mrež kumpanjonima, forši jenega dana uz bukaletu i harte, ili na kafelu na placu pokle merkata suboton. Svi ti mladi znaju da su kambijabili, i da ne doprinose zemlji miloj svojin šembijancama, već da jedino ta zemlja jer je tako lipa kako je njin puni takuine, takuine za kakovo putovanje aš nimaju lazno ni volju za imati fameju, ili za nove patike malemu jer ku nisu od marke alora su od Lidla. Ono ča mi se para, a para mi se inače čuda tega, je da bimo se tribali malo više štimati međusobno i našu ostavštinu. Djedovinu bi rekli hrvatine, užance i kampanju bi rekli istrijani. Štemi na ufficima će se kambivati, ma užance će ustati. Ustati će onoliko dugo koliko hi se mi budemo sa srićon oko srca dugo domišljali. Po štruce kruha i dvajset deki mortadele? Dec črnega? Ma kako van to ne more činiti smih na licu, i donka ča anka debulecu na štumigu. Ako ča moremo, ako moremo i jušto jeno malo, alora moremo pensati na nijstih koliko miljari radniki Uljanika ki nose plave trliže sa štemon još od 1856ega lita, ki su počinjali ne dobivati plaće i ki se pitaju ča će biti sutra, ča za misec dan, ča za lito dan. Sve se čeka nika Europska unija. Isto kaj ča mladi iz istega razloga čekaju sa valiđon u ruki na granici za poj u nju“, zaključuje se u otvorenom pismu uz poruku koja nije na dijalektu - „Spasimo Uljanik!“ - jer, navodi se, Istra je puno više od turizma i uslužne djelatnosti i ljudi su puno više od sluga.

Pula Uljanik
„Donesimo glas da koza ni krepala“ (FOTO: Lupiga.Com)

Peticija završava uz riječi „donesimo glas da koza ni krepala“ i kritičku Balotinu poeziju.

Koza

Četiri ure je mati hodila,
pedeset miljari koraki je učinila
na tašte.

Tako je došla priko brigi i drag
k meni u grad
i donila glas
da je koza krepala.

Doma leži starica baba,
i mala sestra je bona.
Hiža prez žita, prez muke,
prez šolda i krepana koza.

Jopet miljari koraki.
Svaki je korak pun škrbi.
Ma kako se moru tolike duše prihraniti
od plaće jenega diteta u gradu.

Tri dane nis hrane pokusija
tri noći za kozon sam plaka
i dela u ognju
četrnajst ur na dan.

Ma daleki cesar austrijski
i veliki car od Jermanije
nisu ni slutiti mogli
ča misli jedan mali čovik,
ki cilu božju noć proplače za kozon.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

 

*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Možete koristiti i QR kôd. Cijenimo svaku podršku.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

    12.07.2018.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Navijali smo za onu Hrvatsku kakva bi trebala biti

  2. PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

    11.07.2018.

    Marko Tomaš

    PARANOJA MARKA TOMAŠA: Još uvijek nas sahranjuju

  3. MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

    05.07.2018.

    Boba Đuderija

    MARČELINA: U zdravom tijelu blentavi duh

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije