Još je jedan "Pontes" uspješno priveden svome završetku. Ovogodišnji, jubilarni festival je, čini mi se, okupio zaista mnogobrojne, zanimljive, pažnje i štovanja vrijedne sudionike. Kroz tjedan dana svojega održavanja pružio je zainteresiranoj publici raznolik i zanimljiv program u kome je svatko mogao pronaći nešto za sebe. Tim povodom, porazgovarali smo s Katarinom Mažuran-Jurešić, ravnateljicom Festivala.

LUPIGA: Deseti "Pontes" je za nama i sada ćemo lagano slijegati dojmove, a u glavama već slagati ideje za budućnost. U mojoj glavi nekako cijelo vrijeme dominira taj kontinuitet održavanja, eto već punih deset godina i čini mi se da je to veliki uspjeh. Naročito, uzmemo li u obzir da, iako međunarodni festival "Pontes" nalazimo uvijek negdje na marginama minoriziranja njegove važnosti u društvenom i kulturnom životu Hrvatske, pa čak i našeg Otoka, s aspekta popraćenosti u medijima. Blagi dojam kojega ja nosim jest da je tajna opstojnosti "Pontesa" skrivena negdje u tebi i Valeriju …?

KATARINA: A uvijek ima netko tko "poteže". Ipak, kao što se dalo čuti na ovogodišnjoj retrospektivi Pontesa, tu je cijela ekipa Pontesovaca - Aljoša Pužar iz Rijeke, Dunja Lakuš, Slađana Bukovac i Kruno Lokotar iz Zagreba, redom teoretičari, pisci i izdavači. U inicijalnu ekipu Pontesa, po svom angažmanu i rezultatima pripadaju i pjesnik Serge van Duijhoven iz Belgije, pisac Nenad Veličković iz Sarajeva i performans pjesnik Wehwalt Koslovsky iz Hamburga. To su ljudi koji su u Pontesu gotovo od početka, sudjeluju u njegovu osmišljavanju i izvedbi, obogaćuju ga novim sadržajima.

LUPIGA: Ove su godine, u Krku bila i neka zvučna i nadasve zanimljiva imena književne scene (Ugrešić, Veličković, Ilić …). Što nam govori slaba posjećenost večeri na kojima su sudjelovali? Nezainteresiranosti ljudi za ovakva zbivanja ili jednostavno književnost ne prolazi?

KATARINA: Pa, posjećenost uopće nije bila slaba. Imajući u vidu da je Krk grad koji, iako prepunjen kulturnom tradicijom, nema kontinuirani kulturni život, tj. stalnu publiku stalnih zbivanja, Pontes ipak okuplja zainteresirane za književna zbivanja. I ove je godine svatko odabrao što mu se sviđalo: najposjećeniji je bio koncert Francija Blaškovića (koji je također pjesnik, ne zaboravimo!). Ukoliko netko smatra da piše odlične pjesme, a pritom uopće ne čita knjige i ne razgovara s piscima, njegova stvar. No, toga da ti isti ljudi kukaju i zapomažu kako je Krk provincija u kojoj se ništa ne zbiva mi je već puna kapa. Dubravka Ugrešić, jedna od naših najprevođenijih autorica koja ima preko stotinu svojih prijevoda, nije se pojavljivala u javnosti već godinama i ukoliko je netko radije ostao doma umjesto da je vidi u Krku - njegova stvar.

LUPIGA: Smatram da je termin održavanja ovogodišnjeg festivala bio pun pogodak. Pa čak je i vrijeme išlo na ruku sudionicima i organizatorima, ali čini mi se da je osjećaj nedostatka jednog odgovarajućeg prostora namijenjenog ovakvim događajima u Gradu Krku i ove godine dominirao "arijom" …?

KATARINA: Mi smo Frankopanskim kaštelom super zadovoljni (kaštel je bio doslovno još jedan "pjesnik" tijekom večeri), coctail bar Volsonis se nalazi iznad arheološkog nalazišta, i uz pomoć razglasa također funkcionira jako dobro kao mjesto za opuštene razgovore s piscima. Knjižara Pontes je naš standardni prostor. Ali da bi nam jedan dobar klub sa stalnim kulturnim programom bio zlata vrijedan, o tome ne sporimo.

LUPIGA: Ovo prijašnje pitanje nisam postavila "bez skrivene namjere". Naime, razmišljajući puno o nedolaženju naših domaćih ljudi, Krčana na ovakve manifestacije, počela sam uzroke tražiti, ne u ljudima, već u navikama. Jer kako reče Valerij: "Da bi časopis zadržao identitet treba postići kontinuitet izlaženja - samo će tako zadržati čitateljsku publiku …". Nije li tako i s manifestacijama? Ne čini li ti se da, u biti, naši ljudi u sebe nemaju ugrađenu naviku odlaženja na razne kulturne događaje i manifestacije, što ponovo vezujem za nedostatak prostora? Naime, gro života u Krku jest sezona, a za duge zime spavamo zimski san? Nešto počne, ali svaki organizator redovito vrlo brzo odustane, nekako se nema snage proći početničke korake koji su teški, usamljeni i frustrirajući. Lakše je odustati?

KATARINA: Potpuno se slažem. I sama sam malo analizirala na što sam i zašto ja odlazila u doba studentskih dana. Zaključila sam da me je podjednako motivirao i program na koji sam išla, ali i ekipa za koju sam znala da je tamo stalna.

LUPIGA: I tu se nekako spontano nameće i razmišljanje da bi vaša uloga kroz oživljavanje knjižnog kluba i stvaranja navike kod ljudi da čitaju, dolaze, raspravljaju, susreću se i provode zajedničko vrijeme u određenom prostoru, mogla opet biti revolucionarna za Krk?

KATARINA: Riječi ti se pozlatile, Ida. Ove zime planiramo prilično "ugnjaviti" ljude i natjerati ih da se malo odvaže izaći iz kuća. Vidjet ćemo! A na ljeto pripremamo radionice kreativnog pisanja koje će voditi poprilične zvijezde. Radionice će biti otvorene za sve - afirmirane i početnike. Ovo smatram odličnom prilikom da se i domaće snage malo uključe.

LUPIGA: Naravno, prikladni prostor za održavanje književnih večeri, promocija knjiga i književnog festivala i koječega drugoga i dalje će ostati problem, ali mislim da to i gradski čelnici osjećaju i znaju pa da će uskoro poraditi i na rješavanju istog - možda je ipak, prvenstveni zadatak naviknuti ljude da život traje 12 mjeseci u godini i da je smisao života raditi za sebe, ali i u smislu svoje izgradnje u duhovnom smislu - a taj se dio gradi i na ovakvim mjestima kakva su knjižnice, knjižare i kulturne manifestacije ili je otuđenost uzela tolikog maha da bi se svi zajedno trebali jako zabrinuti!?

KATARINA: Ma nemojmo se brinuti. Radije se malo opustimo i povedimo svoje prijatelje na kakvu zgodnu izložbu ili koncert, umjesto samo na standardnu kavu. Ili makar izlet - i to je korak naprijed!

Vjerojatno ćemo se sresti nas dvije, "nigdi po Veji" (na otoku Grad Krk naziva se još i "Veglia" od domicilnog stanovništva, a tako su je nazvali još neki Talijancini koji su kroz povijest često boravili na "Zlatnom otoku"), no nama je se nadati da će i koji drugi Vejan pročitati ovaj ili bilo koji drugi tekst i zamisliti se malo oko toga što njemu osobno znače svi ti "mostovi" otoka Krka!