Stephen Bartulica i ja to dobro znamo
Jedna je majka. Nemaš dvije u životu. Nemaš u ovom ludom vremenu nikoga na koga se osloniti možeš osim nje. Jedine koja te razumije. Majke su, ako naravno imate sreće da su još žive kao moja i kao majka Stephena Bartulice, jedine žene na ovome svijetu na koje uvijek možeš računati. Nema dana da me moja ne nazove, a vjerojatno i Stephena njegova.
„Jesi gladan sinko? Treba li ti što, ljubi te majka? Imaš li što jesti? Vidi kakav si. Ništa ti ne slušaš. Hoćeš da majka kupi voća? Nosiš li potkošulju? Hoćeš da majka kupi kuću na Prviću da se imaš gdje okupati? Plaćaš li kredit? Vraga ti plaćaš. Kuku meni sjest će ti banka na račun. Pošalji mami. Platit će majka“, tako to nekako to zvuči kod mene, a vjerovatno i kod Stephena.
I nema tome kraja. Kako i ja i Stephen krpamo kraj s krajem, jedina koja uvijek spasi je majka. Majka uzme karticu pa sa ono jada od mirovine kupi banana, jabuka ili ratu kredita od tri tisuće eura, svejedno. Takve su naše majke.
I mene i Stephena nije javno sram reći da nam pomažu matere. U Hrvata je to više folklor. Način života. Ja, recimo, kad sam gladan odem kod matere pa me ona sva sretna izljubi, nahrani i tutne mi deset eura, da mi se nađe. Uz prijekornu prijetnju prstom da nisam slučajno od toga kupio cigarete. Stephenova majka je vjerojatno potpuno ista. Kad joj sin dođe iz Hrvatske ona ga zagrli, izljubi i tutne mu za ratu kredita, uz prijekornu prijetnju prstom da nije slučajno kupio cigarete.
Takve su naše majke, a jedna je majka. No, u našim godinama teško je to priznati, da te majka hrani i spašava, ali i ja i Stephen jako dobro znamo da za to nismo mi krivi. Nego Hrvatska i HDZ. Kako molim vas lijepo da ja živim od konobarske ili Bartulica od zastupničke plaće? Jeste vi ikad bili u spizi? Znate li vi koje su cijene?
Zato, dragi Stephene, ne dajte se isprovocirati od ove woke radikalne i globalističke žgadije, nego glavu gore i zahvalite Bogu na majci (SCREENSHOT: YouTube)
Jučer sam za sto eura donio dvije kese. Nemaš što za skuhat, a Stephen još na Prviću. Tri puta je sve skuplje na otoku. Najmanje. Kilo pomidora deset eura. Kad ja ne zovem majka se uznemiri. Pa mi onda pita ženu zašto se ne javljam. Tako vjerojatno i Stephenova. Moja kaže da sigurno spavam, a Stephenova vjerojatno da je sigurno u crkvi. To je odmah zvono za uzbunu, pa ti eto nje s mandarinama, vitaminima iz apoteke, toplom juhicom i ratom za kredit.
Mene, recimo, moja uzme za ruku i odvede u dućan, jer ja ne znam kupit svježe. Pa onda prevrće povrće dok ja držim kese. One što pucaju. Čokolino mi uzme obavezno jer je to „kripno“. Kripno je u Dalmaciji zdravo, kao što je zdravo u United States of America uplatit ratu kredita na vrijeme, jer ti inače banka uzme kuću na Prviću. Najgore je kad dođemo do donjeg veša. Majka me mjerka zato što se ne čuvam, bubrege najmanje, jer opet nemam potkošulje. Pa mi kupi i duge donje gaće. Stephenu njegova kupi isto, samo pošalje poštom. Mama sve stavi na rate. Tako je navikla. Račune plati na vrijeme pa što joj od penzije ostane. Takva je vjerojatno i Stephenova. Plati sinu kredit, a njoj što ostane.
Jedna je majka. Nemaš druge i jao nama kad ih više ne bude. Jao meni i jao Stephenu. Kome da se drugom obratimo? Tko će drugi znati naše brige, muke i kredite? Zato, dragi Stephene, ne dajte se isprovocirati od ove woke radikalne i globalističke žgadije, nego glavu gore i zahvalite Bogu na majci. I čuvajte je dok je živa.
Kao što vidite, dragi Stephene, ima nas još. Puna nas je, zapravo, Hrvatska. Svih nas koji imamo sreće da su nam žive stare majke. Kada malo bolje razmislim možda i nije luda ideja da uzmem kredit. Dovedem mamu u banku i kupim konačno mesa za tjedan dana. Moja je toliko kreditno sposobna, ali šta je tu je. To su sitnice. Kilo i po teletine ili kuća na Prviću.
Bitna je ljubav. Majčina. Drugo je sve ionako za zaborav.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: screenshot/YouTube
Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.
Tako je, trebamo se priključiti Rusiji, oni će nam davati rublje. Bravo majstore, mudro zboriš. To je ispravan put u ovoj situaciji. I Bartulica isto voli rublje, ne smetaju ga ni forinte. Tako je!