Prva je subota u veljači. Iako nije kišovito jutro, kao što to u ovo doba godine inače biva u Rijeci, oblaci su se nadvili od Učke do Krka. „Hladno je!“ govorim u sebi dok hvatam prve poglede kroz prozor i polako se krećem spremati u grad. 

Uskoro sam na putu do centra Rijeke kako bih ovo subotnje jutro započeo, oči u oči, s moliteljima koji u više gradova diljem Hrvatske, svake prve subote u mjesecu klečeći mole za razne nakane. Već su vrlo poznati i u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Zadru, Karlovcu i Slavonskom Brodu, a sada su, po drugi put, i u Rijeci. Molitelji su skoro uvijek u društvu članova reda Ordo Iuris koji dolaze iz Poljske dati podršku svojim pristalicama u Hrvatskoj, a tu su i članovi zaklade Vigilare. 

Molitelji i policija (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Za vrijeme tih molitvenih skupova subotom, grupa muškaraca, inače iz bratstva Vitezovi bezgrešnog srca Marijina, klečeći moli da muškarci ponovno postanu duhovni autoriteti i „glava kuće“. Osim toga, svesrdno sklapaju ruke u ime Boga za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju kod žena, te za ukidanje pobačaja. 

Ovo je moj prvi susret s njima uživo. Već s riječkog Korza, kako se približavam skupu, odjeci molitve bivaju sve glasniji i glasniji. Osam i trideset je – krenula je molitva okupljenih ispred katedrale Svetog Vida na Trgu Grivica.

Na moje iznenađenje, malo ih je, svega nekoliko molitelja je zauzelo svoje pozicije. Na prvom skupu, prošli mjesec, bilo ih je nešto više. Ovaj put im je vrijeme išlo na ruku, nema kiše, pa molitvenu seansu nisu morali izdržati stojeći, već na koljenima. 

Da muškarci ponovno postanu duhovni autoriteti i „glava kuće“ (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Njih petnaestak molilo se s krunicama u ruci, dok njihov predvodnik drži megafon i viče „Slava Ocu!“. Nijednog slučajnog prolaznika za sada. Samo par radoznalih pogleda iz obližnjih kuća uz katedralu. Dvije-tri glave su provirivale iza zavjesa i vjerno pratile nesvakidašnja dešavanja ispod svog prozorskog okna. Curiosity killed the cat! Baš kao i njima, znatiželja mi nije dala mira. 

Pravim prve fotke, ali baš u tom trenutku prema meni kreće jedan od interventnih policajaca i kada sam pomislio da će mi nešto reći, njegovu misao prekida drugi policajac i govori kolegi novinaru koji se tu nalazio: „Sklonite se! Ometate slobodan prolaz!“ Podižem glavu i vidim kako još policajaca i policajki dolazi baš na taj isti slobodan prolaz.

Ovaj put su molitelji „rezervirali“ plato ispred ulaza u katedralu i tako su bili okruženi brojnim interventnim policajcima koji su pravili štit u radijusu koji je objektivno bio dosta veći nego što je toj nekolicini prisutnih u molitvi bilo potrebno kako bi se osjećali „sigurno“. Izvan tog molitvenog štita, pored njih, sporadično bi se tu našao poneki novinar, fotoreporter ili snimatelj.

Već sam pomislio kako je neobično da nema kontra-skupa, ali sam se prevario. Odjednom odnekud dopire graja. Približava nam se. Čuju se zvižduci, neki povici i pljeskanje, sve to uz poneki elektronski beat. 

"Moj mozak odbija povratak u Srednji vijek" (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Prosvjednici su, za razliku od onoga što se prošli put moglo vidjeti u medijima, bili nešto maštovitiji. Izgled i transparenti su to potvrdili. Kako je trenutno period maškaranja i u žiži je riječki karneval, tako su i prosvjednici došli u raznim izdanjima jer maškaranje je duboko u tradiciji "grada koji teče".

„Tko je skuhao posljednju večeru?“, „69 Vitezića“, „Moj mozak odbija povratak u srednji vijek“, dio su poruka sa šarolikih transparenata koji su se pojavili pored molitelja i policijskih kapa. Jedna od prosvjednica, prepoznajemo u njoj Antoniju Stojanović iz udruge LORI, svojim transparentom jasno poručuje što misli o nakanama onih koji kleče - "Svoga tijela gospodarica".

Umjesto klečanja - ležanje (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Molitelji su do tada bili jako tihi i njihova molitva nije bila zamjetna. Međutim, s dolaskom prosvjednika i njihovom bukom koju proizvode, kreće gromoglasno odjekivati pjesma i s druge strane: „Ave, Ave, Ave Maria!“

Dok se dvije strane pokušavaju nadjačavati i neumorno se bore tko će biti glasniji, s druge strane trga, dolazi još maškaranih prosvjednika. Sad ih je, definitivno, puno više nego molitelja. Dolazeća skupina maskiranih lica donijela je sa sobom zvučnike, bubnjeve i veselu pjesmu.

Pojavio se i Borat s prigodnom porukom (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Neki od njih nose transparent sa slikom slavnog Borata Sagdiyeva koji se smije. Uz njegov lik piše - "Muževni budite!". Netom, nakon što su stigli, njihov zvučnik u stranu sklanja jedan od policajaca. Drugi policajac iz prikrajka sve snima malom video kamerom. Policije ima više nego molitelja.

U toj gomili, i policajaca i prosvjednika, slučajna prolaznica se nekako izmigolji između njih, krsti se i uzviče: „Bože, sveti…“

Stigla je i vještica na svojoj metli (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Vještice i svećenice, demoni, čudovišta i klaunovi, pa i njemački oficir koji su u kontra-skupu, paradiraju i pjevaju. Čini se da se jako dobro zabavljaju. 

Nedugo zatim, čujem kako jedan od policajaca nekome od novinara koji su bili tu govori: „Gospodo, je li bilo dosta fotkanja“. Fotkanja bi na javnom mjestu trebalo biti dosta onda kada fotoreporter koji samo radi svoj posao misli da je dosta. Ali to ovog policajca, izgleda, nitko nije obavijestio. Napetost raste, bez potrebe. To se osjetilo i u zvižducima i glasu kontra prosvjednika, ali i samih molitelja koji su sada krenuli pjevati jednu od fundamentalističkih marijanskih šansona.

Za ovu pjesmu su i oni pripremili zvučnik i na trgu sada imamo borbu zvučnicima. S jedne strane ori „Rajska Djevo, kraljice Hrvata“, a s druge Severinin evergreen „Djevojka sa sela“ kojeg uz smijeh pjevaju prosvjednici. Buka postaje sve glasnija i glasnija, a glasnice i s jedne i s druge strane su neumorne. 

"Control your dick, not my body" (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Ispred katedrale dolazi i sve više slučajnih prolaznika, a mnogi od njih žele mobitelom ovjekovječiti ovaj događaj. Skup je sveukupno trajao sat vremena, a molitva, odnosno pjesma, i s jedne i s druge strane nije prestajala.

Kada su molitelji nakon obavljenog posla polako odlazili, kontra-skup im je kao poruku počeo pjevati pjesmu „Ne zovi mala policajce“ zagrebačkog kantautora Mladena Burnaća. 

"Ne zovi mala policajce" (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

Molitelji sa sobom uzimaju drveni križ i uokvirenu fotografiju Blažene Djevice Marije te odlaze, a odmah za njima i policajci. Prosvjednici, odnosno razigrana maškarana družina, preuzima plato ispred katedrale, nastavlja ples i druženje uz nekoliko glazbenih numera i puno smijeha.

Ispod oka ih je ostao gledati jedan usamljeni molitelj, koji je, u maniri zaštitara, zauzeo mjesto pred crkvenim vratima i bez imalo simpatija nadzirao „feštu“. 

"Zaštitar" nadzire feštu (FOTO: Matija Krivošić/Lupiga.Com)

I tako je završilo drugo klečanje molitelja u Rijeci.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Matija Krivošić/Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"