U SRBIJI NIŠTA NOVO
U SRBIJI NIŠTA NOVO: Dosledno na strani zla

Dosledno na strani zla

ritn by: Dinko Gruhonjić | 24.04.2022.
U SRBIJI NIŠTA NOVO: Dosledno na strani zla
Umesto zloslutnih „ocila“, po fasadama zgrada u Srbiji niču kukasti krstovi našeg doba: slova „Z“. Pre neki dan svojim očima sam u Novom Sadu video veliki džip američke proizvodnje koji je sav „okićen“ u „Z“. Na spomeniku ukrajinskom književniku Tarasu Ševčenku malo-malo pa osvane „Z“. U kampusu univerziteta u Novom Sadu takođe. U pojedinim delovima grada pored „Z“ se crta i simbol „88“, u prevodu „Heil Hitler“ ... Autori tih grafita su barem iskreni: oni ne samo da znaju da su nacisti, već se i ponose time. Fair enough. A „tiha većina“ u Srbiji ćuti li ćuti. U stvari, vrišti na sav glas u kolaboraciji sa zlom. Kontinuitet. Sveže istraživanje je pokazalo da je po prvi put više građana Srbije protiv evropskih integracija - čak 44 odsto, dok je 35 odsto za, a ostalih 21 odsto ne zna ili ne želi da se izjasni.

Istoričarka Latinka Perović nedavno je u intervjuu piscu Svetislavu Basari kazala da je Dobrica Ćosić u svojim dnevnicima još 1968. godine najavljivao ratove i povratak Srbije u 19. vek, kako bi se ispravile “greške”. 

“On kaže: ratovaćemo sa Hrvatima, sa Muslimanima, i sa Albancima. I tako se desilo”, navela je Latinka Perović. 

Ovo je za one koji možda još uvek imaju nekih nedoumica otkuda to da je „elita“ u Srbiji toliko uporna u sprovođenju zločinačkog nauma: kako da ne bude uporna, kada im je „otac nacije“ to ostavio u amanet. A u hajdučko-patrijarhalnoj zajednici očeva reč se ne osporava. 

Što se tiče povratka u 19. vek ... Pokojni Mirko Đorđević imao je običaj da kaže da je Dobrica Ćosić najbolji srpski pisac sa prelaza iz 20. u 19. vek. Kao što vidimo, i sam Ćosić je o sebi tako mislio. Uostalom, njegov dnevnik i nosi naziv „U tuđem veku“. 

Ćosićevi naslednici, „intelektualci“ poput Matije Bećkovića, Nemanje Kusturice i raznih drugih donatora tuđe krvi napisali su peticiju s ciljem da Srbija ne uvede sankcije Rusiji. Drugim rečima, uporni su u tome da Srbija ostane izvan civilizacije. Kako i ne bi bili uporni, oni se najbolje snalaze u mraku i kanalizaciji. 

Z
U vremenu zla biti neutralan znači biti na strani zla (FOTO: Autonomija)

Tom peticijom ova družina - tobož - preti Aleksandru Vučiću i hrabri ga da ne poklekne pred „ucenama sa Zapada“. Pa će onda Vučić imati argument da kaže ovima što ga pritiskaju da je - eto - on baš mislio da se svrsta na „pravu stranu“. Ali, avaj, zbog „jačanja desnice“ i stava najvećeg dela „naroda“, on ne može to da uradi, već mora ostati neutralan. Uhodana i toliko puta ponovljena igranka. U Miloševićevo vreme, a pre bombardovanja 1999. godine, dominirao je slogan „Srbija se saginjati neće“. 

Ovaj put, manevarski prostor je sužen. Jer odgovor je veoma jednostavan: u vremenu zla biti neutralan znači biti na strani zla. No, zar nije odgovor bio jednako jednostavan i početkom devedesetih godina prošlog veka? Sećamo se koju je stranu Srbija izabrala. Ma šta izabrala – predvodila! Pametan čovek uči na tuđim greškama, glup na svojim. A šta reći o čoveku koji ne nauči ništa ni na svojim greškama

“To je izbor između dobra i zla. Vi ne možete da kažete: pa dobro, ja ću biti privremeno na strani zla, pa ću videti. Ne, vi sada birate sudbinu”, objasnila je Latinka Perović, jedna od predstavnica neželjene, malobrojne, ali kontinuirano uporne liberalne elite. 

Latinka Perović
Latinka Perović (FOTO: Lupiga.Com)

Aktuelna politika „neutralnosti“, podržana zamalo pa konsezualno i od tobožnje opozicije i od najvećeg dela „elite“, Crkve Srbije, a bogami i od „običnih građana“, nastavak je ispunjavanja ćosićevskog amaneta. Ko se seća, Ćosić je rekao da treba promeniti onu „misao“ da „Srbi izgube u miru što dobiju u ratu“ i da sada treba da rade tako da u miru dobiju ono što nisu mogli dobiti ratom. Na primer, da u miru ujedine „sve srpske zemlje“. To je za one u regionu koji se i dalje pitaju zašto Srbija tako uporno radi na destabilizaciji Balkana, a naročito onih država koje u većem broju naseljavaju oni koji se još uvek izjašnjavaju kao etnički Srbi. 

Primera radi, Ćosić je o Republici Srpskoj, nastaloj na genocidu, pisao kao o „preskupoj ali jedinstvenoj političkoj i ratnoj pobedi srpskog naroda u drugoj polovini 20. veka“. Da li onda ima mesta čuđenju kada u nedavnoj Bećković-Kusturica peticiji pročitamo i sledeću gnusnu rečenicu: „Iskazujemo punu solidarnost sa ruskim narodom i pružamo mu podršku u odlučnoj borbi za pravo na život, slobodu, političku, ekonomsku i civilizacijsku samostalnost i nacionalno jedinstvo“. Reč je o istim ljudima koji su se obogatili na kostima Srebreničana, pa zašto ne bi isto pokušali i sa kostima Ukrajinaca iz Buče, Irpinja ili Mariupolja, tog grada - Gernike našeg doba, u kojem ruski okupator upravo sahranjuje ljude u masovnim grobnicama. 

„Nakon Prvog svetskog rata, srpski koncept države bio da se na Jugoslaviju gleda kao na proširenu Srbiju, dok su Slovenci i Hrvati gledali na Jugoslaviju kao na zajednicu različitih naroda, koji imaju pravo na svoj identitet, istoriju… Taj srpski koncept je postojao od početka i u Komunističkoj partiji, još 20-ih godina 20. veka i to je tako ostalo do danas”, kazala je Latinka Perović. Kontinuitet. 

Takva politika glumljenja neutralnosti podseća, naravno, na „politiku“ Draže Mihailovića, koji je uporno čekao kako će Čerčilov London „prelomiti“. Usput, dok je čekao, Mihailović je sa svojim četnicima bio ogrezao u kolaboraciji i masovnim zločinima. Koji su u Bosni i Hercegovini na jednako bestijalan način i još masovnije reprizirani i tokom rata 1992.-1995. godine. Kontinuitet.

Taras ŠevčenkoPozdrav Ukrajini iz Novog Sada (FOTO: Autonomija)

U međuvremenu, Rusija nastavlja svoju „specijalnu operaciju“ koja se sastoji od masovnih zločina koji po svojim metodama neodoljivo podsećaju na naše Vukovare, Srebrenice, Sarajeva, Đakovice, Prijedore, Foče, Višegrade ... Postavlja se samo pitanje da li se Putinovi zlikovci napajaju genocidnom inspiracijom miloševićevskih krvnika ili su ovi „naši“ devedesetih godina prošlog veka uvezli know-how iz majčice Rusije

Umesto zloslutnih „ocila“, po fasadama zgrada u Srbiji niču kukasti krstovi našeg doba: slova „Z“. Pre neki dan svojim očima sam u Novom Sadu video veliki džip američke proizvodnje koji je sav „okićen“ u „Z“. Na spomeniku ukrajinskom književniku Tarasu Ševčenku malo-malo pa osvane „Z“. U kampusu univerziteta u Novom Sadu takođe. U pojedinim delovima grada pored „Z“ se crta i simbol „88“, u prevodu „Heil Hitler“ ... Autori tih grafita su barem iskreni: oni ne samo da znaju da su nacisti, već se i ponose time. Fair enough. A „tiha većina“ u Srbiji ćuti li ćuti. U stvari, vrišti na sav glas u kolaboraciji sa zlom. Kontinuitet. 

Sveže istraživanje je pokazalo da je po prvi put više građana Srbije protiv evropskih integracija - čak 44 odsto, dok je 35 odsto za, a ostalih 21 odsto ne zna ili ne želi da se izjasni. Pa nisu Vučić i sva ta silna „elita“ samonikle biljke ... Kontinuitet zla. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Autonomija

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

    28.03.2024.

    Srđan Puhalo

    IZ PRVE RUKE: Šta sve naučite o BiH kada počnete da slušate ploče?

  2. VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

    18.03.2024.

    Predrag Finci

    VIRTUALNA STVARNOST: Doba loših imitacija, kopija i surogata

  3. POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

    05.03.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Za Osmi mart, kupi mi, mama, jedan mali rat

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije