„Ma naravno da će Bajaga doći u Dugo Selo. Protiv Bajage se bune ratni dezerteri iz HDZ-a, ali na mene ne mogu utjecati. Priče su im za malu djecu. Bio je tu u Dugom Selu jednom i Miroslav Ilić, pa iz HDZ-a nisu ništa rekli, a sada su odjednom veliki Hrvati. Samo, ja to ne pušim. Glazbeni ukusi su različiti i tko nešto voli, neka izvoli“ – to je riječkom Novom listu proteklog tjedna izjavio nezavisni gradonačelnik Dugog Sela i dragovoljac Domovinskog rata Nenad Panian, odbacujući bez suvišnih „zašto“ zahtjev dugoselskog HDZ-a za otkazivanjem koncerta Momčila Bajagića Bajage 19. rujna, u sklopu manifestacije „Stara jela z Dugog Sela“. Panianovu izjavu, kratko i jasno, valja zapamtiti i citirati, jer ona je klasična formulacija obrane umjetničke slobode u slobodnome demokratskom društvu, kojoj ništa ne treba ni dodati ni oduzeti. 

A kada su u Solinu krenuli „pritisci udruga i pojedinaca“ – navodni pritisci, jer mediji nisu uspjeli doznati nijedno jedino ime tih famoznih „udruga i pojedinaca“ – utemeljeni na glasinama da je autor hita „Samo nam je ljubav potrebna“ u ratu navodno svirao u Kninu, kukavni HDZ-ov gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević u priopćenju je objavio i ovo: „Iako smatramo da te informacije i stavovi nisu utemeljeni na relevantnim činjenicama i dokazima, kao grad koji njeguje kulturu i dijalog ne želimo da bilo koji glazbeni događaj postane povod za podjele ili sukobe.“ I – zabranio je koncert.

Između te dvije krajnosti – gradonačelnika koji riskira, ali brani slobodu i otvorenost svoga grada s jedne, i gradonačelnika kukavice koji uzmiče čak i kad zna da nasilnici nemaju argumenata s druge strane, smjestio se cijeli spektar apsurdnih neujednačenosti stajališta prema srpskome rockeru koji nikada nije radio ništa drugo nego pjevao u hipijevskom „make love not war“ registru. S jedne je strane, primjerice, HDZ-ov gradonačelnik Osijeka Ivan Radić, za čijeg je mandata Bajaga 2023. godine već svirao u Osijeku, i trebao bi to, kako su za Novi list prošlog tjedna potvrdili u Radićevu uredu, učiniti opet 27. rujna. Kako se čini, Radiću – koji je na proteklim lokalnim izborima osvojio zapanjujućih 71 posto glasova – ni na pamet ne pada Bajagi zabranjivati nastup, a još manje podsjećati na tragične dane razorne opsade Osijeka 1991. godine. Jer uistinu - kakve veze s razaranjem Osijeka i Hrvatske ima rocker dobre duše Momčilo Bajagić Bajaga? 

Ali ne misle svi u HDZ-u poput Ivana Radića. U Dugom Selu, za koje se ne sjećamo baš da su ga razarale srpske granate, hadezeovci Bajagu svejedno smatraju nepoželjnim. Ovdje valja pripomenuti kako ni sa SDP-om nije baš sve tako jasno: u gradskom vijeću Dugog Sela, naime, HDZ i SDP su u koaliciji, a junačine Hajdaša Dončića nisu se usudili ni pisnuti u znak podrške Panianu i obrani prava beogradskog rockera da nastupi u njihovu gradiću. HDZ-ov gradonačelnik Solina, pak, sinja je kukavica – ustrašio se navodnih pritisaka, premda zna da su razlozi za njih izmišljeni.

Inače, na istom je festivalu trebao nastupiti i Rambo Amadeus, koji se nakon ovakvog razvoja situacije odlučio solidarizirati te objavio da otkazuje svoj nastup u Solinu.

A ovoljetni niz zabrana Bajaginih nastupa u Hrvatskoj – niz sramotan, uvredljiv i glup – započeo je krajem svibnja novoizabrani HDZ-ov gradonačelnik Siska Domagoj Orlić - da, isti onaj koji je samome sebi udvostručio plaću, a potom tu istu odluku donekle korigirao. Pritom su iz njegove gradske uprave ustvrdili kako grad za Bajagu navodno nema novca, da bi dan ili dva kasnije tvrdili – ma što god to značilo – kako „nisu u mogućnosti osigurati adekvatne uvjete za nastup, budući da postoji povećani rizik održavanja, te tehničke uvjete za održavanje koncerta”.

Bajaga je, iz nejasnih razloga, i proteklih godina u Hrvatskoj znao biti predmetom konstruiranih kontroverzi, pa premda ga publika očigledno voli, što iz godine u godinu dokazuje nizom uspješnih koncerata, s vremena na vrijeme netko se sjeti pa mu zabrani ili otkaže koncert, ili na koncertu baci suzavac, ili ovo, ili ono – i tako to traje godinama. Pritom, samoproglašeni čuvari čistoće nacionalne popkulture – isti oni koji nikad nisu objasnili zašto hrvatski šund, recimo, može, a Bajagin topli rock ne može, ili zašto turbofolk i trap mogu, a Bajaga ne može – isto se tako nikad nisu ni zapitali pa ne bi li, zaboga, i samu publiku trebalo nešto pitati: zar su Hrvati toliko glupi da ne znaju sami procijeniti tko jest, a tko nije dostojan slušanja? Zar je slučajno to što posrnuli Bora Đorđević uistinu nikad poslije rata nije nastupio u Hrvatskoj, i da se zbog toga nikad nitko od njegove bivše publike nije žalio, a da Momčilo Bajagić, Đorđevićeva ritam gitara s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih, bez ikakvih problema puni dvorane u Hrvatskoj pjevajući pjesme o ljubavi, bratstvu i vatrama u noći? Uistinu, sramotne su, glupe i nedostojne sve te izmišljotine o Bajagi i sve te jadne zabrane njegovih koncerata – ništa one ne govore o samome umjetniku, ali govore sve o onima koji ih nameću.

Postoji, međutim, još ozbiljniji fenomen, koji svjedoči do koje je mjere u Hrvatskoj poremećeno postalo samorazumljivo. Otkud, naime, zemlji Marka Perkovića Thompsona pravo da moralizira nad političkom korektnošću ijednog pjevača, pa bio stoput iz Srbije? Otkud pravo da moralizira jedinoj europskoj zemlji u kojoj je, prvi put poslije jezivih Hitlerovih nirnberških masovki tridesetih, stotine tisuća ljudi izvikivalo hrvatsku inačicu nacističkog pozdrava? Kako je moguće da hrvatska javnost, gradeći se ozbiljnom, naširoko naklapa o tome je li ili nije Bajaga devedesetih nastupio na humanitarnom koncertu u Kninu, a ne vidi baš nikakvog razloga za zabrinutost kada ista ona javnost, složno s cijelom vladajućom političkom klasom, pada ničice pred neviđenim, upravo zastrašujućim izobličenjem popularne glazbe u scensku demonstraciju radikalno desnog, proustaškog suverenizma? 

Ili, sažeto rečeno - kako je moguće da ovdašnja javnost ne uspijeva ni razabrati da je, ako je išta trebalo zabraniti, to trebao biti “Za dom spremni”, a ne „Samo nam je ljubav potrebna”? 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Flickr/Sea Dance Festival

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.